Nakon duge i teške bolesti u utorak 16. rujna, u noći, nešto poslije dva sata, u 73. godini u francuskom gradu Port-la-Nouvelleu preminuo je general Ante Zorislav Roso, prvi hrvatski general zbora, istinski heroj i zasigurno jedan od najvećih junaka hrvatskog obrambenog Domovinskog rata. General Roso umro je u najužem krugu obitelji u svom domu u Port-la-Nouvelleu. Prije desetak dana napustio je bolnicu u Montpellieru, u kojoj se liječio i trebao dobiti novu terapiju. Nažalost, bolest je toliko uznapredovala da je general sam odlučio napustiti bolnicu i vratiti se kući, gdje su se o njemu brinuli supruga Christine i 33-godišnji sin Ante. Posljednje trenutke s generalom Rosom proveo je i njegov brat Jure, koji je doputovao iz Osijeka.
Rođen u Vladislavcima
"Ne želim umrijeti u bolnici sam kao pas. Ako već moram umrijeti, onda će to biti u krugu obitelji", rekao mi je general prije desetak dana u posljednjem telefonskom razgovoru nakon kojeg se više nismo čuli. Znao sam da nije dobro jer je, kako mi je tada rekao, izgubio dvadesetak kilograma. Plašio sam se onog najgoreg iako mi je dugogodišnja šefica njegova vojnog kabineta u HVO-u Mara Rimac Jukić govorila kako vjeruje da će se general oporaviti jer je u ovih posljednjih sedam godina, koliko je bolovao od raka pluća, prolazio slična krizna razdoblja te zloćudne bolesti. Nadu u to davale su mi i Marine riječi koje je čula i od zajedničkog suborca Nene Kadije, koji je prije dva tjedna bio u posjetu generalu te je također vjerovao kako će general, čim se malo oporavi, nastaviti s terapijama u bolnici u Montpellieru. Nažalost, veliko srce neustrašivog hrvatskog generala prestalo je kucati u utorak ujutro, nešto poslije dva sata. Kako doznajem od generalova brata Jure, pogreb generala Ante Rose bit će na groblju u Port-la-Nouvelleu.
General Ante Roso rođen je 25. travnja 1952. u Vladislavcima, nedaleko od Osijeka. "Otac mi je iz Mijaca, mjesta koje se nalazi na granici Dalmacije i Hercegovine, a pripada općini Vrgorac. Majka mi je podrijetlom iz Kraljeve Sutjeske u BiH. Hrvat sam i ne dijelim Hrvate po regionalnoj pripadnosti. Ali osjećam se Osječaninom i Slavoncem jer sam rođen u Osijeku i do 22. godine sam živio u tom gradu", kazao je general Roso u posljednjem intervjuu za Večernji list. U Hrvatsku se iz Francuske, u koju je stigao kao emigrant, a zatim služio u Legiji stranaca, vratio uoči početka Domovinskog rata. Bio je prvi zapovjednik bojne "Zrinski", prve specijalne postrojbe Hrvatske vojske, prvi general zbora Hrvatske vojske i zapovjednik Hrvatskog vijeća obrane (HVO-a). General Roso utemeljio je i bojnu "Knez Branimir", prvu profesionalnu postrojbu u okviru Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, koja je kasnije prerasla u 1. gardijsku brigadu Ante Bruno Bušić.
U studenom 1993. preuzima zapovjedništvo nad Glavnim stožerom HVO-a od generala Slobodana Praljka. Preuzimanjem zapovjedništva HVO-a zaustavlja napredovanje Armije BiH i HVO ne gubi nijednu bitku do kraja rata. Predsjednik Franjo Tuđman kasnije ga šalje u Sarajevo, u kojem je zajedno s Fikretom Muslimovićem vodio Združeno zapovjedništvo HVO-a i Armije BiH. Taj stožer kao i zamisao predsjednika Tuđmana zbog bošnjačkih opstrukcija i pokušaja atentata na generala Rosu nikada nije zaživio onako kako je bilo zamišljeno.
Po povratku u Zagreb general Roso imenovan je ravnateljem Hrvatskog vojnog muzeja. Nakon što je otkrio da dijelovi povijesne građe iz Domovinskog rata nestaju i neselektivno se spaljuju te da se ne poduzimaju mjere kako bi se to zaustavilo i procesuiralo, osobno je 1997. godine nalivperom napisao na papiru svoju ostavku i predao je predsjedniku Tuđmanu te zatražio umirovljenje. Iako ga je predsjednik Tuđman pokušao nagovoriti da ne podnosi ostavku, na što general nije pristao jer su mu, uza sve to, strašno smetale i krađe koje su se događale u Hrvatskim šumama, a u čemu su sudjelovali i visoki časnici Hrvatske vojske, na kraju je predsjednik Tuđman nerado potpisao ostavku i umirovljenje generala kojeg je iznimno cijenio i na kojeg, prema Rosinim riječima, nikada nije podigao glas.
Poznat je nemjerljiv doprinos Ante Rose u ustrojavanju specijalnih postrojbi Hrvatske vojske te sudjelovanja u vojnim operacijama HV-a i HVO-a, čime je znatno pridonio hrvatskoj pobjedi u Domovinskom ratu. "Ja sam svoje odradio za domovinu. Sveukupno, mi Hrvati dosta smo toga napravili, stvorili smo državu, ušli u NATO i Europsku uniju. A to je velik uspjeh. Iako još nismo posve zadovoljni svime u zemlji, stvari će jednog dana sigurno doći na svoje", kazao je u posljednjem intervjuu za Večernji list, vođenim u njegovu domu u Francuskoj, svojoj drugoj domovini, u koju je stigao 1974. godine i u kojoj će biti i pokopan. Prema sudu njegovih najbližih suradnika i vojnika, prvi hrvatski general Zbora HV-a odlikovao se neupitnim vojnim talentom i iznadprosječnom inteligencijom. Pamćenje i prisebnost, prema izjavi njegova brata Jure, nisu ga napuštali ni u zadnjim danima teške bolesti, s kojom se borio od 2017. godine.
"Osim mene, nitko nije vjerovao da ću preživjeti, a kamoli živjeti ovoliko s ovom opakom bolešću. Ja sam vjerovao i mogu reći da me je moja vjera u Boga dosad održala i spasila. Bez Božje pomoći ne bi me bilo", rekao je tada hrvatski general kojeg su francuski liječnici u klinici u Montpellieru smatrali pravim medicinskim fenomenom. Nakon što bi mu redovito radili analizu krvi, davali su mu "pametne lijekove" koji su bili prilagođeni njegovu zdravstvenom stanju te ga tako, u kombinaciji s primjenom ostalih terapija, već godinama liječili. Na liječenje u Francuskoj odlučio se nakon što su mu u Zagrebu u godini kada mu je otkriven rak pluća, slučajno ili ne, zamijenili liječnički nalaz.
Imam "banku podataka"
"Ne mogu ništa sa sigurnošću tvrditi, osim što znam da sam nekima smetao, kao što im i danas smetam. A smetam im jer znaju da znam i imam 'banku podataka' o njima, njihovoj prošlosti i njihovim nedjelima", rekao nam je u tom razgovoru general Roso. General Roso je nositelj brojnih hrvatskih odličja, a 2018. tadašnja predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović odlikovala ga je Redom kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom za izniman doprinos neovisnosti, cjelovitosti i međunarodnom ugledu Republike Hrvatske.
U pravom smislu vojnik i časnik, general Roso zasigurno je jedan od najistaknutijih hrvatskih časnika iz Domovinskog rata za kojeg nije vezana nijedna nepravilnost ili i najmanji zločin iz Domovinskog rata. Da će biti hrvatski časnik, to je, prema vlastitom kazivanju, naznačio i ratnom ministru obrane generalu Martinu Špegelju, kojem je kazao kako je svaka, pa i najmanja pomisao na "eliminiranja jugooficira i njihovih obitelji u Zagrebu" zločin koji nijedan hrvatski vojnik pod njegovim zapovjedništvom neće i ne smije napraviti. Generala Rosu pamtit ćemo po njegovim časnim djelima i zaslugama u obrani hrvatskog naroda i domovine.
Počivao u miru Božjem generale...