Lijepom vremenu i sunčanom proljeću danas se, možda i više nego inače raduju mnogi; zato što se nadamo da bi ovaj nesretni koronavirus mogao popustiti, ali i zato što građevincima koji grade nasipe za obranu od poplave na južnom prilazu Karlovca barem ne prijete od kiša nabujale rijeke.
Iako su mnoge djelatnosti bačene na koljena, ima i onih poslova koji se i dalje obavljaju; većina gradilišta ponovno su oživjela. Tako je i s u Hrvatskoj najskupljim projektom gradnje sustava za obranu od poplava na karlovačkom i sisačkom području teškim čak 900 milijuna kuna. Projekt je pokrenut lani, a mi smo obišli tek dio karlovačkog; takozvanu ‘mjeru dva’. Samo je ona vrijedna 44,4 milijuna kuna, a odnosi se na gradnju 5,5 kilometara nasipa koji će štititi od plavljenja Korane i Mrežnice.
Na trasi je ovih dana 30-ak radnika iz više tvrtki. S maskama na licu, rukavicama, već i samom lokacijom, izolirani od naselja, rade što su i po planu trebali raditi. No, uskoro bi na gradilištu trebalo biti i više radnika, a buka strojeva nadmašiti šumove obližnjih slapova. Tome se veseli i Slavica Potnar, koja živi pokraj Korane i koju smo sreli ispred kuće na putu do gradilišta. Na gotovo idiličnom mjestu, odmah pokraj smaragdno zelene Korane, na mjestu gdje je donedavno imala posađeno cvijeće, uskoro će ‘niknuti’ zid.
– Samo neka grade, nema veze koliko je visok. Svatko tko je samo jednom doživio poplavu, a mi smo je imali nekoliko puta, zna kakav je to strah. Pa, čak i veći od ove korone. Bojala sam se da će se sve obustaviti, ali sada mi je lakše kada vidim da se sve radi po planu. I ta će korona jednom stati, ali bojim se da su poplave nešto što će nam stalno prijetiti – kaže nam Slavica.
Prvi su joj ‘susjedi’ još od kraja prošle godine građevinci koji grade nasip i koji nam pričaju da su mještani ljubazni, susretljivi i da su zadovoljni što se nasip gradi.
– Raditi se mora i dobro je da radimo. Puno je ljudi koji su ostali bez posla, i ne znaju što će i kako dalje, a nama je sve ostalo isto. Istina, dva smo tjedna bili doma. A sada opet radimo. Imamo zaštitu i to je to – priča nam Mato Barbarić, koji na karlovačko gradilište svakog dana putuje s kolegama Antonijom Bošnjakom, Lukom Adžagom i Josipom Dujmovićem iz Hrvatske Kostajnice.
– Treba nam dva sata vožnje do Karlovca. Kod nas u Kostajnici nema zaraženih od korone; i inače smo malo izolirano mjesto i bez korone, pa se nadamo da nas taj virus niti neće ‘pronaći’ – kaže uz osmijeh Antonijo. S njima je na gradilištu i kolega Marinko Mandurić iz Turopolja. Lijepo je vrijeme, kažu, pa je to lakše za posao jer ne dolaze na smrznuto.
– Imamo maske, rukavice, i inače je takav posao da smo uglavnom odmaknuti jedan od drugoga. Vani smo, na svježem zraku, kada počnemo raditi, misli odu, pa i ne mislimo na tu koronu. Jedino kada dolazimo doma, onda svu radnu odjeću skinemo, ostavimo vani, dezinficiramo ruke. Radimo sve kako bismo zaštitili sebe i obitelji. Bolje da se radi nego da posla nema – složni su radnici.
S njima su na terenu i Maja Jegeš, inženjerka gradilišta karlovačke tvrtke Aquaterm koja je vodeći partner u konzorciju gdje su četiri građevinske tvrtke. S njom je na gradilištu i Ivan Herkov, poslovođa građevinske tvrtke Lapor. Njih dvoje kažu da su tvrtke na vrijeme naručile potreban materijal, još lani ili u siječnju, s obzirom na to da se već tada moglo naslutiti da će doći do određenih poteškoća u nabavi.
– Radimo po planu; s lijepim vremenom koje čekamo radi ugradnje gline, počinje i gradnja nasipa. Rok nam je početak listopada iduće godine – kaže Maja Jegeš. Ivan Herkov ističe da će nakon sredine travnja na gradilištu biti mnogo više mehanizacije, radnih strojeva, bagera, kamiona koji će dopremati materijal.
– Bit će i više ljudi, ali bit će mahom svatko u svom stroju, na većoj udaljenosti, tako da su i na taj način zaštićeni. To je jednostavno takvo gradilište; sve bi tako izgledalo i bez mjera zaštite – dodaje Herkov.
Iako je gradnja nasipa i zidova uz Koranu i Mrežnicu trenutačno najskuplja investicija na području Karlovca, nije zanemariv ni projekt Nikola Tesla Experience Centra Karlovac uz karlovačku Gimnaziju. Impresivna i u Hrvatskoj jedinstvena zgrada niče na mjestu stare ruševne kuće za koju Karlovčani vole isticati da je bila i Teslin dom dok je živio u Karlovcu i pohađao Gimnaziju. Centar će, osim rekonstrukcije stare kuće, imati i pomalo futuristički dodatak; zgradu nepravilna oblika ‘obučenu’ u staklo. Cijeli je projekt vrijedan 15 milijuna kuna, a i na tom gradilištu posao ne staje.
Damir Pintarić, voditelj operative karlovačke tvrtke AB Gradnja koja gradi Centar, kaže da se poštuju sve mjere zaštite radnika; od mjerenja temperature, dezinfekcije ruku, a radnici imaju i maske i rukavice. Na gradilište je dolazilo više radnika u jednom kombiju, a sada smo angažirali više kombija kako bi ih bilo što manje u jednom vozilu. Na ovom je gradilištu sada 10-ak ljudi, ali inače bi ih bilo puno više. I podizvođače uvodimo jednog za drugim, ne istovremeno, navodi Pintarić. Sva gradilišta tvrtke po Hrvatskoj su otvorena, a problema s nabavom imaju, posebno armaturnog željeza jer su tvornice u Italiji zatvorene, pa je nabava u jednom trenu išla iz tvornice u Zenici. Igor Pavlaković, šef karlovačkog gradilišta, dodaje da su ljudi zadovoljni jer rade te da nisu imali probleme ni s e-propusnicama. Radnici Vahid i Zoran kažu nam da strah postoji, ali da život ide dalje.
– Trudimo se odmicati, što nas malo usporava, ali nema veze, bitno da posla ima. Pratimo situaciju s tim virusom; u Hrvatskoj se to dobro radi, a i u Karlovcu nema velikog broja oboljelih, i to je dobro. Optimistični smo. Mi radimo i gledamo dan za danom – vele nam radnici koji, zbog situacije, nisu mjesecima bili kod svojih obitelji. No, kažu, poštuju pravila i neka samo svi ostanu zdravo i dobro i sve će biti u redu. Rade i čekaju bolja vremena. Na tome karlovačkom gradilištu posla imaju cijelu godinu. Centar će sagraditi, postaviti dio instalacija, a iduće godine, barem je tako planiramo, uređivat će se i unutrašnjost.