Te jeseni, 1912. godine Theodore Roosevelt bio je usred žestoke kampanje za svoj treći, predsjednički mandat. Hladne večeri, 14. listopada, dok se pripremao za govor u Milwaukeeju, ispred hotela Gilpatrick okupilo se mnoštvo njegovih pristaša i znatiželjnika. Nitko nije slutio da će se taj, naoko uobičajen predizborni skup, pretvoriti u jedan od najdramatičnijih trenutaka u američkoj povijesti, koji je iznjedrio legendu o neuništivom "Teddyju".
Oko osam sati navečer Roosevelt je izašao iz hotela i ušao u otvoreni automobil. Pozdravljajući okupljenu masu, ustao je i podigao šešir, a u tom se trenutku iz gomile pojavio čovjek koji je u njega uperio revolver. S udaljenosti od samo nekoliko metara, iz Colta kalibra 38, ispalio je hitac u Rooseveltova prsa. Prodoran zvuk pucnja prestravio je okupljenu gomilu, svi su na trenutak zanijemili, nakon čega je nastao sveopći kaos. Na atentatora Johna Flammanga Schranka, prvi se bacio bivši igrač američkog nogometa, Rooseveltov zapisničar, Elbert E. Martin, nakon čega su mu se pridružili tjelohranitelji i policajci te je napadač odmah svladan.
-"Ubijte ga! Objesite ga!", urlala je razjarena masa, spremna na licu mjesta presuditi atentatoru, no, Roosevelt, koji se nakon primljenog metka brzo pribrao, povikao je "Ne dirajte ga! Dovedite ga ovamo, želim ga vidjeti."
Našavši se oči u oči s čovjekom koji ga je prije samo par minuta pokušao ubiti, Roosevelt je mirno pogledao Schranka, upitavši ga zašto je to učinio. Odgovor na to pitanje nije dobio, no njegova je prisebnost, u trenutku sveopćeg kaosa, spriječila krvoproliće.Tvrdeći da ga je metak samo okrznuo, ranjeni Roosevelt nije pristao da ga odvezu u bolnicu, nego je inzistirao da se sve nastavi prema protokolu. Pred prepunom dvoranom održao je jedan od najlegendarnijih govora u povijesti.
"Prijatelji, zamolit ću vas da budete što tiši. Ne znam jeste li u potpunosti svjesni da sam upravo upucan", rekao je okupljenima. Otkopčao je potom prsluk i pokazao košulju koja je bila natopljena krvlju, te je s metkom u prsima održao strastven i energičan govor koji je trajao punih 90 minuta.
Tek nakon toga Roosevelt je konačno pristao da ga odvedu u bolnicu. Liječnički pregled i rendgenske snimke otkrili su da bi metak, koji je bio ispaljen iz neposredne blizine, bio smrtonosan, da njegova putanja nije bila dramatično usporena preprekama. Prva od tih spasonosnih prepreka bio je Rooseveltov teški, zimski kaput. Nakon što je probio kaput, metak je udario u čvrstu, metalnu futrolu za naočale, koja je bila u unutarnjem džepu sakoa. No, posljednja i najvažnija prepreka bio je debeli svežanj papira – pedeset stranica, presavijenih napola, na kojima je bio ispisan povijesni govor čiji je naslov bio "Progresivni cilj veći je od bilo kojeg pojedinca". Smrtonosna energija metka bila je smanjena dovoljno da on ne bude koban za Roosevelta, no slomio mu je četvrto rebro i zaustavio se u prsnom mišiću, tek nekoliko milimetara od plućne maramice. Nakon detaljnog pregleda, liječnici su procijenili da bi pokušaj vađenja metka bio iznimno rizičan, pa je Theodore Roosevelt taj metak u svom tijelu nosio do kraja života, tvrdeći da mu ne smeta ništa više nego da je u džepu njegova prsluka.
Tko je bio čovjek koji je povukao okidač?
Život atentatora Johna Flammanga Schranka bio je obilježen nizom gubitaka, zbog čega se njegova mentalna nestabilnost pojačavala. Rođen je 1876. u Bavarskoj te je kao dječak s roditeljima emigrirao u Sjedinjene Države, no nedugo nakon toga njegovi majka i otac su umrli, a brigu o njemu preuzeli su teta i tetak u New Yorku. Kada je odrastao radio je u njihovoj krčmi, koju je kasnije i naslijedio, no tragedije su se nastavile nizati. Njegova jedina ljubav, Emily Ziegler, poginula je 1904. godine u katastrofalnom požaru na parobrodu General Slocum, što ga je duboko potreslo, a nedugo nakon toga umrli su mu i teta i tetak. Nakon što je ostao sam na svijetu, rasprodao je imovinu i počeo lutati, živeći na marginama društva. Sve se više povlačio, živio je izolirano, a poznanici su ga opisivali kao tihog i blagog čovjeka, ali i osobu koja nikada nije stvorila dublje prijateljske veze. Schrankova mentalna nestabilnost kulminirala je u nizu bizarnih vizija koje su ga uvjerile da ima božansku misiju. Tvrdio je da mu se u snu ukazao duh Rooseveltovog prethodnika, ubijenog predsjednika Williama McKinleyja, koji je, prema toj viziji, ustao iz lijesa, uperio prst u Roosevelta i rekao: "Osveti moju smrt!" Schrank je nakon toga postao opsjednut idejom da je upravo Roosevelt, kao McKinleyjev potpredsjednik, orkestrirao njegovo ubojstvo kako bi se domogao vlasti. Ta se deluzija ispreplela s njegovim fanatičnim protivljenjem Rooseveltovoj kandidaturi za treći mandat. Smatrao je to kršenjem nepisanog pravila koje je uspostavio George Washington te je vjerovao da Roosevelt želi postati diktator. Uvjeren da je upravo on ‘Božji instrument’, Schrank je mjesecima pratio Roosevelta, od New Orleansa do Chicaga, tražeći pravu priliku za napad te je procijenio da je upravo govor u Milwaukeeju savršen trenutak da ispuni svoju "svetu" dužnost i time ‘spasi državu’.
Neuračunljiv ili proračunat?
Nakon neuspjelog pokušaja atentata Schrank je uhićen te je odmah priznao zločin, no sumnjajući u njegovo psihičko stanje sudac je odbio prihvatiti to otvoreno priznanje krivnje te je naložio psihijatrijsko vještačenje. Liječnička komisija od pet članova proglasila je Schranka neuračunljivim. Smješten je u Državnu bolnicu za mentalno oboljele kriminalce u Waupunu,
Wisconsin, gdje je u potpunoj anonimnosti proveo ostatak svog života. Tijekom 31 godine zatočeništva nije imao niti jednog posjetitelja i nije primio niti jedno pismo. Umro je od upale pluća 1943. godine, nadživjevši svoju žrtvu za 24 godine. Sam Roosevelt nikada nije vjerovao u to da je Schrank bio lud. Smatrao ga je proračunatim atentatorom koji je za napad namjerno odabrao baš Wisconsin, jer ta država nije imala smrtnu kaznu, za razliku od južnih država gdje bi, kako je Roosevelt vjerovao, bio odmah linčovan. Iako je te 1912. godine Roosevelt izgubio predsjedničke izbore od demokrata Woodrowa Wilsona, pokušaj atentata u Milwaukeeju i priča o čovjeku koji je, s metkom u prsima, održao devedesetominutni govor, postala je simbolom nesalomljivog duha i hrabrosti, a sve je to učvrstilo njegov status karizmatične ikone i legende američke politike. Na poprištu pokušaja atentata, gdje se nekoć nalazio hotel Gilpatrick, danas je Hyatt Regency Hotel, a mala spomen-ploča podsjeća na dramatičnu noć kada su govor, futrola za naočale i debeli kaput spasili život jednom od legendarnih američkih predsjednika.
Duga i mračna povijesti atentata u SAD-u
Pokušaj atentata na Roosevelta tek je jedan u nizu slučajeva političkog nasilja koje je duboko uklesano u povijest Sjedinjenih Američkih Država. Od ubojstva Abrahama Lincolna, pa do današnjih dana, Amerika se neprestano suočava s nasiljem i atentatima na političke vođe, koje ozbiljno prijeti samim temeljima njezine demokracije. Na meti ubojica našla su se čak četiri predsjednika - Abraham Lincoln, James A. Garfield, William McKinley i John F. Kennedy, ali i brojni drugi političari, zastupnici, aktivisti, gradonačelnici, suci, pa čak i direktori velikih kompanija.
Prva žrtva među američkim predsjednicima bio je Lincoln kojega je, samo nekoliko dana nakon završetka Građanskog rata, 1865. godine, u kazalištu ustrijelio simpatizer Konfederacije, John Wilkes Booth. Godine 1881. predsjednika Jamesa A. Garfielda ubio je Charles Guiteau, koji je bio očajan zbog neuspješnog pronalaženja posla, a 1901. anarhist Leon Czolgosz je na javnom prijemu ubio predsjednika Williama McKinleyja. No, najdublji trag u modernom sjećanju ostavilo je ubojstvo Johna F. Kennedyja, 1963. godine u Dallasu. Snajperski hitac Leeja Harveyja Oswalda prekinuo je eru optimizma, koja je, zahvaljujući mladenačkoj karizmi Kennedyjevih, obećavala blistavu budućnost te je gurnuo zemlju u vrtlog teorija zavjere i nacionalne traume iz koje se, mnogi tvrde, Amerika nikada nije u potpunosti oporavila.
Te šezdesete godine prošlog stoljeća obilježila su previranja i borbe za građanska prava, ali i brojna ubojstva. Vatreni borac za prava Afroamerikanaca, Malcolm X, ubijen je 1965. godine, a tri godine kasnije, 4. travnja 1968., ista sudbina zadesila je i ikonu pokreta za građanska prava, Martina Luthera Kinga Jr., čija je smrt u Memphisu izazvala nerede diljem zemlje. Samo dva mjeseca kasnije, uslijedio je novi šok - u Los Angelesu je ubijen senator Robert F. Kennedy, mlađi brat ubijenog predsjednika.
Nakon relativno mirnijeg razdoblja, 21. stoljeće ponovno je donijelo dramatičan povratak političkog nasilja. Početak te nove, opasne ere, u kojoj su političke figure ponovno postale izravne mete, bila je pucnjava na kongresnicu Gabby Giffords, 2011. godine u Tucsonu, pri čemu je ona teško ranjena, a ubijeno je šestero ljudi, uključujući i federalnog suca. Samo šest godina kasnije političko je nasilje ponovno eskaliralo, a meta je tog 14. lipnja 2017. bio kongresnik Steve Scalise, tadašnji vođa većine u Zastupničkom domu. Ogorčen politikom predsjednika Donalda Trumpa i bijesan na republikanske političare, 66-godišnji ljevičarski ekstremist, James T. Hodgkinson, otvorio je vatru na republikanske zastupnike tijekom treninga bejzbola u Alexandriji u Virginiji.
Scalise je tada zadobio tešku prostrjelnu ranu lijevog kuka, prijelome kostiju i oštećenje unutarnjih organa te je nakon brojnih operacija ponovno učio hodati.
No, političke funkcije u novije vrijeme nisu rizik samo za one koji ih obnašaju, nego i za njihove najbliže, jer nasilje se proširilo i na obitelji dužnosnika. U srpnju 2020. godine, u obiteljskom domu sutkinje Esther Salas, ubijen je njezin 20-godišnji sin, Daniel Anderl, dok je njezin suprug Mark Anderl teško ranjen. Napadač je bio odvjetnik Roy Den Hollander, koji se prilikom napada prerušio u dostavljača, a motiv su bili njegovi duboko ukorijenjeni antifeministički stavovi, kao i osobna osveta sutkinji Salas. U listopadu 2022. na meti brutalnog napada našao se Paul Pelosi, suprug tadašnje predsjednice Zastupničkog doma, Nancy Pelosi, koji je napadnut čekićem u njihovom domu u San Franciscu, pri čemu je zadobio frakturu lubanje. Napadač, David DePape, bio je motiviran duboko ukorijenjenim vjerovanjima u krajnje desne teorije zavjere. Njegova je namjera bila oteti Nancy Pelosi, ispitati je i, kako je sam izjavio, "slomiti joj koljena".
Nova era političog nasilja
O tome da političko nasilje, ne obilježava samo prošlost, nego i sadašnjost SAD-a, svjedoči i nedavno ubojstvo konzervativnog aktivista, 31-godišnjeg Charlieja Kirka, jednog od ključnih saveznika predsjednika Donalda Trumpa koji je ubijen tijekom govora na Sveučilištu Utah Valley, 10. rujna 2025. godine. I sam Donald Trump bio je meta u dva pokušaja atentata, tijekom svoje kampanje 2024. godine. Prvi se dogodio u srpnju, tijekom predizbornog skupa u Pennsylvaniji, kada mu je metak samo okrznuo uho, a brzom reakcijom sigurnosnih snaga napadač je neutraliziran na licu mjesta. Samo dva mjeseca kasnije, na Floridi spriječen je još jedan pokušaj atentata na Trumpa koji se dogodio dok je igrao golf.
Upravo će godina koja je na izmaku ostati duboko urezana u kolektivno sjećanje nacije kao jedna od najkrvavijih i najturbulentnijih godina u novijoj američkoj političkoj povijesti, obilježena zastrašujućim nizom ciljanih napada koji su potvrdili alarmantnu eskalaciju političkog nasilja. U travnju je podmetnut požar u rezidenciji guvernera Pennsylvanije, Josha Shapira, dok je njegova obitelj spavala. Počinitelj je priznao da mrzi guverneru i da ga je namjeravao ubiti. Samo dva mjeseca kasnije, poprište koordiniranog napada bila je Minnesota. Prerušen u policajca, Vance Boelter je, 14. lipnja 2025. godine, teško ranio senatora Johna Hoffmana i njegovu suprugu Yvette, u njihovom domu u Champlinu. Kod napadača je pronađen popis s imenima čak 45 demokratskih dužnosnika, što ukazuje na zastrašujuću dimenziju organiziranog, političkog terora, ali i na duboku krizu američkog društva.
U novom valu nasilja mete su čak i direktori kompanija, poput Briana Thompsona, 50-godišnjeg izvršnog direktora UnitedHealthcarea, koji je brutalno ubijen 4. prosinca 2024. godine u Midtown Manhattanu, ispred hotela New York Hilton Midtown. Za ubojstvo je optužen Luigi Mangione. Na čahurama metaka, pronađenim na mjestu zločina, bile su urezane riječi - 'delay' (odgađanje), 'deny' (odbijanje) i 'depose' (svjedočenje), što ukazuje na to da je motiv bila duboka frustracija američkim zdravstvenim sustavom i praksom osiguravajućih kuća, uključujući odbijene zahtjeve za osiguranje, rastuće premije i osjećaj da sustav prioritet daje profitu na uštrb pacijenata.
Amerika se, kako ističe ABC News, suočava s egzistencijalnom prijetnjom - ako se ne pronađe način za smirivanje tenzija i obnovu civiliziranog dijaloga, njezina će demokratska budućnost biti ozbiljno dovedena u pitanje, a krvava bi povijest političkog nasilja mogla prerasti u mračnu budućnost.