Vjerovali ili ne, praznovjerno vjerovanje u vampire također je utjecalo na javno zdravstvo. Bilo je to prije tri stoljeća, i to upravo u našem susjedstvu.
Vampir je svratio po cipele
Naime, drži se da je prvi europski vampir bio jedan Srbin. Povijest bilježi da je na rubu tadašnje Habsburške Monarhije, u selu Kisiljevu 1725. godine (a bilo je to vrlo napredno mjesto, dvostruko veće od Požarevca) umro izvjesni Petar Blagojević koji je i pokopan, no koji je, prema kazivanju njegove supruge, ustao iz groba nakon deset tjedana te je svratio kući po svoje – cipele. Usput je napao suprugu i pokušao je zadaviti. Nakon toga je terorizirao selo sljedećih devet dana i u tom je vremenu napao devet seljana. Svi su oni, nakon 24 sata, umrli od neobjašnjive bolesti. Carski isljednik, stanoviti Frombald, stigao je u Kisiljevo kako bi obavio istragu, pronašao je ondje prestravljene seljane koji su trebali samo njegovu potvrdu svojih tvrdnji da je Blagojević vampir, netko tko se vratio iz mrtvih, pa da otkopanom lešu koji je doista bio svjež i s tragovima krvi oko usta, mogu protjerati glogov kolac kroz srce.
I sam uplašen od straha žitelja, tako je Frombald i učinio, a seljani su dokusurili vampira pri čemu je, navodno, iz Blagojevićeva tijela iscurila ozbiljna količina krvi. Frombald se ogradio, poručio dvoru kako ništa više nije mogao učiniti, no priča je dospjela do ondašnjih novina, pa je riječ vampir ušla u europski mainstream.
Šest godina kasnije sličan se slučaj zbio u Medveđi, ovaj put vampir je bio Albanac Arnaut Paole. Nesretnik koji je povjerovao u slučaj iz Kisiljeva, pao je s kola i slomio vrat. No, vratio se, tvrdili su seljani, 40 dana kasnije, da ih progoni, a potom je i on dobio glogovim kolcem. Paole je tvrdio kako se od vampira branio zemljom s groba jednog drugog vampira, iz susjednog Kosova odakle je kao hajduk i stigao u Medveđu, i njegovom krvlju, da bi onda i sam završio kao vampir. I navodno usmrtio 16 ljudi.
No, jedan drugi carski isljednik, kirurg Johannes Flückinger, zaključio je nešto drugo. Riječ je o – zarazi. No, ni on nije mogao nikako pobiti tvrdnje seljana, pa se i on vratio s tvrdnjom da je riječ o vampiru. Međutim, Don Augustin Calmet, vatikanski isljednik, bio je hladnije glave, pa je ustvrdio kako nitko ne ustaje iz groba i nema nikakvih vampira. No, odakle onda mrtvi? Umrli su očito morali biti bolesni, a groblja su se smještala pored crkve koja je uvijek bila u središtu naselja. I mogla su biti epicentrom zaraze jer se tada mrtvi nisu ukapali u sanducima, već umotani u platno.
Kugom poharani Šibenik
Ekshumacija je mogla jedino značiti još zaraženih. Tako je vjerovanje u vampire pridonijelo promjeni običaja ukopa, odnosno smještanju groblja izvan gradskih granica. Vjerojatno mnogi ne znaju da sličan slučaj imamo i u nas. I to u Šibeniku. Za Kandijskog rata, od 1645. do 1669. godine, čut ćete ako se uključite u neku od tura obilaska toga staroga dalmatinskoga grada, Šibenik je jako stradao. No, ne toliko od rata u kojem su Turci u borbi protiv Mlečana zauzeli brojna mjesta poput Zemunika, Novigrada, Obrovca, Karina, Nadina, Ostrovice, Solina i drugih, nego od – kuge. U toj epidemiji nestalo je tri četvrtine šibenskog stanovništva od čega se grad nikada nije oporavio. No, legenda prema kojoj se to dogodilo doista je jedinstveno bizarna. Jednog trgovca koji je tek bio stigao u grad te je ondje i umro od kuge, mještani su otkopali smatrajući ga krivim za sve smrti u gradu. Zabijajući mu glogov kolac u srce, zarazila se kaznena postrojba i pronijela kužnu epidemiju koja je na kraju zamalo dokrajčila Šibenik.