Otpravljena su put klaonice, dio njih i na neku drugu farmu, no do odredišta im se izgubio svaki trag. Jednostavno su isparila – i tako u čak 40 tisuća slučajeva proteklih godina – pa mjerodavnima, Hrvatskoj poljoprivrednoj agenciji, koja vodi tu statistiku, te Upravi za veterinarstvo i sigurnost hrane Ministarstva poljoprivrede, zaduženoj za kontrolu prometa i zdravstvenog stanja mesa i životinja, ne preostaje ništa drugo nego da ih zabilježi kao „plutajuća goveda“.
Samo u posljednjih godinu dana s farmi ih je tako „otplutalo“ 6968, a u razdoblju od travnja 2012. do travnja 2015. vrtoglavih 32.915 goveda. Vlasnik je od ovlaštenog veterinara zatražio izdavanje svjedodžbe o zdravstvenom stanju svoje životinje, odnosno putovnicu ili stočni pasoš. Veterinar, koji nema obvezu nazočiti kod utovara, u nju upisuje podatke i kamo će životinja biti otpremljena, a u roku od četiri dana i u Jedinstveni domaći registar životinja (JDRŽ) kako bi dobio propisanu državnu naknadu. U međuvremenu životinja nestaje. Klaonica ili dolazno gospodarstvo koji u roku tri dana trebaju prijaviti njezin dolazak, ne prijavljuju je, a nakon što se u priču uplete i veterinarska inspekcija, na kraju se sve svede na podebljanu statistiku „plutajućih“ goveda ili nezavršenih migracija, prekršajnu prijavu vlasniku životinje koji obično „nije kriv“ jer nema pravo provjeravati identitet i osobnu iskaznicu kupca, te na čuđenje klaoničara koji tvrde kako od te osobe ništa nisu kupili niti je išta stiglo od njih.
Sigurno je samo da smo mi sve to na crno pojeli. Ima legalnih klaonica na moru koji tjedno zakolju samo jedno govedo ili svinju, a imaju i tri i više mesnica – kaže naš izvor iz veterinarskih krugova, koji tvrdi da je nedopustivo da se u Hrvatskoj, koja je s EU uskladila pravni okvir sustava identifikacije, nije uveo i jednak sustav kontrole. U razvijenim zemljama dovoljna su i 24 sata da stoka koja je krenula u promet nestane „s radara“ pa da mjerodavni krenu u akciju, dok se u Hrvatskoj prekršitelji traže slučajnom „zaplotnjačkom sačekušom veterinarske inspekcije – pa što ulove“.
Trgovci i prijevoznici stoke u nas nisu ni u upisniku Ministarstva poljoprivrede već se ono isključivo oslanja na privatne veterinare i veterinarske stanice koje za izdavanje svjedodžbi i evidentiranje prometa godišnje dobivaju sigurnih 10 do 12 milijuna kuna iz državnog proračuna.
Nijedna država EU toga nema. To vam je kao da imate privatnu sanitarnu inspekciju ili privatnu policiju koja radi za državu – kaže i poznati mesar Milivoj Medven iz MM mesnica, čije su klaonice nerijetko, baš kao i drugih većih sustava poput PIK-a Vrbovec, Ravlića, Kurilovčana, Danice…, navedene kao odredište „plutajuće“ stoke.
Uz više od 180 registriranih klaonica, Hrvatska ima i fleksibilne objekte za klanje stoke, kakvi se eventualno dopuštaju u teško dostupnim područjima nekih zemalja, pa nikad, tvrdi on, nije bilo lošije kontrole. Česte su samo u velikim mesnim sustavima koji su i sami dovoljno odgovorni za ono što stavljaju na tržište i koji su u pogone i objekte uložili milijune kuna. Ostale nitko ništa ne pita. Čak i većina OPG-a lovi u mutnom, dok njihove kobase i ostale mesne proizvode na sajmovima degustiraju i vladajući. Zakon ih je oslobodio izdavanja računa, ali nije deklaracija, kojih također nemaju.
Ne daj Bože da nam EU zbog propusta sa sigurnosti hrane zabrani izvoz – ogorčen je Medven. Dodaje kako je još gora situacija po pitanju prometa svinja, peradi, koza, ovaca…
Pomoćnik ministra poljoprivrede za veterinarstvo i sigurnost hrane Tomislav Kiš tvrdi kako su sustavi označavanja i registracije životinja u RH u potpunosti usklađeni s EU. I sve članice EU imaju i kolokvijalno zvana „plutajuća“ goveda. Većina takvih slučajeva se, ističe on, riješi. Jedan manji dio ostaje u bazi pa je tako, od primjerice 40.145 plutajućih goveda, njih 32.980 sakupljeno u razdoblju od 2008. do 2013., kad se intenzivnije radilo na učinkovitoj implementaciji samog sustava. Na godišnjoj se razini tako trenutačno bilježi oko 5000 plutajućih goveda što je tek nešto više od 1% od ukupnog broja od 466.337 migracija u 2015., objašnjava Kiš.
No zna li se da ih se godišnje zakolje oko 150.000, ta brojka, čini nam se, i nije tako zanemariva. Sasvim je sigurno da dio tih životinja završi i u nelegalnoj trgovini i predstavlja rizik za građane koji ih kupuju, ali se mogu zaštititi na način da meso i proizvode životinjskog porijekla kupuju isključivo na legalnim maloprodajnim mjestima – poručuje Kiš, koji problem „plutajućih“ goveda u RH i sličnim članicama EU povezuje uglavnom s malim gospodarstvima do pet grla, pa nije, ističe, takav da bi ugrožavao program kontrole na GSE.
Objekti koji posluju s hranom, pa tako i mesnice, u nas su do srpnja lanjske godine bili u nadležnosti sanitarne inspekcije Ministarstva zdravlja. Veterinarska inspekcija tako tek zadnjih godinu dana kontrolira broj zaklanih životinja i trupova dostavljenih u mesnicu, objašnjava Kiš. Konačno je, doznajemo, u izradi i pravilnik o svjedodžbi o zdravstvenom stanju i mjestu podrijetla životinje kojim će se poboljšati sljedivost svih životinja u prometu.
Mi neznamo ni koliko je ljudi punoljetnih za glasanje, a kamoli koliko pojedemo krava