U katoličkoj crkvi “Notre Dame de Bon Voyage” u francuskom gradu Port la Nouvelle danas u utorak ujutro služena je sveta misa zadušnica i upriličen posljednji ispraćaj od generala zbora Hrvatske vojske Ante Rose koji je preminuo u 74. godini života.
Uz obitelj i rodbinu, posljednje zbogom svom ratnom zapovjedniku došli su izreći i njegovi odani vojnici te ministar obrane Ivan Anušić, general Ivan Raos u ime Ministarstva branitelja te Zvonimir Frka Petišić, predstojnik Ureda predsjednika Vlade RH.
Svetu misu zadušnicu na francuskom i hrvatskom jeziku za jednog od najznačajnijih hrvatskih ratnih zapovjednika HV-a i HVO-a, u crkvi simboličnog naziva, “Crkva Gospa od Dobrog Putovanja” predvodio je pater Ivan Matić, superior Družbe Isusove u Osijeku u zajedništvu sa paterom Ivanom Ikom Mandurićem i francuskim đakonom crkve u Port la Nouvelleu. Sv. misi zadušnici nazočili su i brojni pripadnici francuske Legije stranaca, kako mlađi tako i oni stariji legionari koji su zajedno bili u Legiji stranaca s generalom Rosom.
Izražavajući sućut u ime Vlade RH i Oružanih snaga RH, ministar obrane Ivan Anušić u svom oproštajnom govoru kazao kako je teško pronaći prave riječi koje će obuhvatiti puninu ugašenog života i puninu osobnosti, posebno kada je riječ o čovjeku kakav je bio pokojni general Ante Zorislav Roso.
– General Roso je bio istinski vojnik i ratnik, vješt vojni strateg i prvi general Zbora Hrvatske vojske. Bio je hrabar čovjek izuzetnih intelektualnih i fizičkih sposobnosti. Bio je Hrvat i domoljub, pravedan i pravdoljubiv. Snažnog duha, s vjerom u Boga i životnim prkosom i u teškoj bolesti – kazao je ministar Anušić dodajući kako je general Roso rođen nadomak njegova rodnog Antunovca, u Vladislavcima.
– Slavonija je, kao i ostali dijelovi Hrvatske, dala brojne junake Domovinskog rata. General Roso jedan je od najistaknutijih. Svoja vojnička znanja i vještine kao i neupitan vojni talent ugradio je u hrvatsku pobjedu u Domovinskom ratu. Njegov životni i ratni put iznimni su i impresivni. Uvijek je bio odan hrvatskom pitanju i hrvatskoj slobodi. Prošao je put od političkog emigranta do pripadnika Legije stranaca. Vojnički poziv bio je njegov istinski životni odabir. Biti sigurnosni časnik u elitnoj padobranskoj postrojbi Legije stranaca nešto je što uspiju samo najbolji. Svoju Hrvatsku nikada nije zaboravio i vratio joj se kada joj je bio najpotrebniji. U travnju 1991. godine dragovoljno se stavio na raspolaganje tadašnjem ministarstvu obrane. Sve što je dotada naučio o vojsci i ratovanju utkao je u službu obrane Hrvatske od velikosrpske agresije i u stvaranje Hrvatske vojske.