Porezna opterećenja znatno se razlikuju diljem Europe, a razina prihoda uglavnom je presudan faktor. Neke zemlje primjenjuju jedinstvene porezne stope, dok druge imaju progresivne sustave, što znači da osobe s višim primanjima plaćaju veći udio poreza. Na neto plaću utječu i bračni status, broj prihoda u kućanstvu te broj uzdržavane djece. Pa, recimo da netko godišnje zaradi 100.000 eura bruto. Samac je i nema djece. Koliko bi mu ostalo "na ruke"? Kako bi neto plaća izgledala u europskim zemljama? Izračun je složen jer ovisi o više varijabli. I sami porezni sustavi razlikuju se – neke zemlje imaju jednostavniji pristup, dok su druge znatno kompleksnije.
Euronews Business procijenio je neto primanja na bruto plaću od 100.000 eura na temelju izvješća OECD Tax Wedge 2026, podataka OECD-a po državama, PwC Worldwide Tax Summaries i nacionalnih izvora. Korištene porezne stope odnose se na 2025. godinu. Valute koje nisu euro preračunate su prema referentnim tečajevima Europske središnje banke od 31. prosinca 2025. Neke varijable koje također mogu utjecati na izračun nisu uključene. Dodatni izvori prihoda nisu uzeti u obzir. Stoga je riječ o okvirnim procjenama čiji je cilj općenita usporedba poreznog opterećenja među europskim zemljama. Među 31 europskom državom – članicama EU-a te Ujedinjenim Kraljevstvom, Švicarskom, Norveškom i Turskom – neto iznos na bruto plaću od 100.000 eura kreće se od 50.750 eura u Belgiji do 86.930 eura u Bugarskoj.
Bugarska je jedina zemlja u kojoj neto primanja prelaze 85.000 eura. Slijedi Estonija s 74.400 eura. Češka (72.800), Malta (72.500), Švicarska (70.500) i Cipar (70.300) također su među zemljama u kojima radnici zadržavaju najmanje 70.000 eura od bruto plaće od 100.000 eura. U Ujedinjenom Kraljevstvu radnicima ostaje gotovo 70 posto bruto plaće na toj razini prihoda. Neto primanja ondje iznose 69.900 eura, što je najviše među pet najvećih europskih gospodarstava. Španjolska (64.200) i Francuska (63.000) nalaze se u sredini, dok Njemačka (57.900) i Italija (56.700) imaju najniže neto iznose među "velikih pet". Na dnu ljestvice nalazi se Belgija sa 50.750 eura, a slijede dvije nordijske zemlje – Danska (51.500) i Švedska (52.000). Austrija (54.200), Slovenija (55.060) i Grčka (56.615) također su među zemljama u kojima bruto plaća od 100.000 eura rezultira jednim od najnižih neto iznosa u Europi.
Portugal (57.000) i Rumunjska (58.500) također su ispod 60.000 eura neto. Poljska (60.225), Nizozemska (60.500), Litva (60.500), Hrvatska (61.000) i Luksemburg (61.500) tek su nešto iznad te razine. Među nordijskim zemljama Norveška (66.900) ima najvišu neto plaću, a slijedi Finska sa 62.200 eura. Obje su znatno iznad Danske i Švedske, koje su tek nešto iznad 50.000 eura. U Irskoj (64.000) i Turskoj (63.200) radnicima ostaje manje od dvije trećine bruto plaće od 100.000 eura. Slovačka (67.855) i Mađarska (66.500) nalaze se nešto iznad, uz razliku od oko 2.000 do 3.000 eura. Istočna Europa općenito omogućuje radnicima da zadrže veći dio bruto plaće od 100.000 eura. Te zemlje često imaju jednostavnije porezne sustave, niže najviše porezne stope ili ograničene doprinose za socijalno osiguranje.
Zapadna i sjeverna Europa uglavnom imaju niže neto plaće na toj razini prihoda. Zemlje poput Belgije, Danske, Njemačke, Austrije, Francuske, Švedske i Nizozemske imaju veće porezno opterećenje zbog progresivnog poreza na dohodak, doprinosa zaposlenika i drugih davanja. Na poredak mogu utjecati i lokalni te regionalni porezi. U procjenama su korišteni glavni gradovi i regije. Iako je bruto plaća od 100.000 eura u nekim zemljama vrlo dobra, u većem dijelu Europe ona je iznad prosjeka. Prema podacima OECD-a za 2025., Švicarska je jedina europska zemlja u kojoj prosječna plaća samca bez djece prelazi tu razinu i iznosi 107.487 eura. Unutar EU-a Luksemburg ima najvišu prosječnu plaću – 77.844 eura. Čak 13 od 22 zemlje EU-a na popisu imaju prosječne plaće niže od 50.000 eura, pri čemu je Slovačka najniže rangirana sa 19.590 eura.
Najviše porezne stope za osobe s visokim prihodima također se značajno razlikuju diljem Europe i prate regionalne obrasce. Nordijske i zapadnoeuropske zemlje uglavnom imaju najviše granične porezne stope, najčešće između 45 i 60 posto, dok zemlje srednje i istočne Europe, uključujući Balkan, uglavnom imaju niže porezne stope.