Otkako je počeo američko-izraelski napad na Iran, europski se kontinent se politički pokazao razjedinjen, uvučen u buran vrtlog događaja na koji nema nikakav stvaran utjecaj. Svaka država, razumljivo, prati sudbinu svojih građana u regiji, procjenjujući kako i koliko ih treba evakuirati. Istovremeno, vlade prate utjecaj krize na domaće tržište, posebice cijene energije i hrane. Cijene plina u Europi porasle su do razina neviđenih od početka ruske invazije na Ukrajinu 2022. Politički, Europa se bori pronaći jedinstveni glas. Velika trojka – Francuska, Njemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo – uspjela je prije nekoliko dana usuglasiti zajedničku izjavu upozoravajući Iran da su spremni poduzeti “obrambene mjere” kako bi uništili njegovu sposobnost lansiranja raketa i dronova, osim ako Teheran ne prekine svoje “neselektivne napade”.
Od tada, Britanija se složila s američkim zahtjevom da se dvije britanske vojne baze koriste za “obrambene” udare na iranske raketne lokacije, iako je Trump neprestano kritizira što nije bila aktivnija. Francuska jača svoj vojni angažman nakon što je iranski napad pogodio francusku bazu u UAE-u, a Njemačka naglašava spremnost svojih vojnika za obrambene mjere, ali ne planira dalje sudjelovanje. Nijedna od tri zemlje nije dovodila u pitanje legalnost američko-izraelskih udara prema međunarodnom pravu. Isto je izostalo i u objavama Kaje Kallas, šefice vanjske politike EU-a. Jedan od glavnih motiva europskih lidera je održavanje dobrih odnosa s Trumpom. Oni se nadaju da događaji na Bliskom istoku neće američkom predsjedniku biti nova distrakcija koja će ga spriječiti da se ponovno uključi u rješavanje sukoba u Ukrajini.
Najglasniji protivnik napada na Iran španjolski je premijer Pedro Sanchez koji nema lijepih riječi za iranski režim, ali je i protiv "neopravdane i opasne vojne intervencije izvan međunarodnog prava". Isto govori i hrvatski predsjednik Zoran Milanović, ali on je u nesuglasju s vlastitom vladom. U međuvremenu, EU također djeluje neusklađeno. Izjava ministara vanjskih poslova članica nije zagovarala promjenu režima u Iranu, dok je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen upravo to učinila: “Hitno je potrebna vjerodostojna tranzicija u Iranu,” poručila je von der Leyen na društvenim mrežama. Nedostatak koordinacije između vrha EU-a posebno je vidljiv u odnosu Von der Leyen i Kaje Kallas. Tijekom prošlog vikenda, kad su napadi počeli, uopće nisu izravno komunicirale, unatoč intenzivnoj diplomatskoj aktivnosti i naporima da EU zauzme jedinstven stav.
Pet diplomata uključeno u koordinaciju događaja opisalo je takvu disfunkciju kao simptomatičnu za odnos između izvršne vlasti EU-a i njezinog vanjskopolitičkog tijela.“Rivalstvo između Kallas i von der Leyen očito je,” rekla je Marie-Agnes Strack-Zimmermann, liberalna predsjednica Odbora za obranu i sigurnost Europskog parlamenta. “Ona reflektira podjelu nadležnosti u vanjskoj politici koja nije uvijek jasno uravnotežena.” Situaciju dodatno komplicira pokušaje EU-a da ostane usklađen s Washingtonom i zadrži transatlantsku jedinstvenost. Izvori navode da nije novost da Von der Leyen i njezin tim “marginaliziraju Kallas”, a protokol i nadležnosti postali su ključna pitanja.
Povijesno, međunarodni odnosi bili su domena visokog predstavnika za vanjsku politiku i sigurnost, što Kallas i europska služba za vanjsko djelovanje (EEAS) jasno pokrivaju. No u krizama poput ove, Komisija stječe sve centralniju ulogu, posebno kroz direktorijat za Bliski istok, Sjevernu Afriku i Zaljev.Von der Leyen je, dok je Iran lansirao protunapade na američke baze u Zaljevu, intenzivno preuzela inicijativu – slanjem deset objava na X-u unutar 48 sati, zvanjem regionalnih lidera i projekcijom da ona vodi odgovor EU-a. Kaja Kallas time je očito bila frustrirana, kažu diplomatski izvori.
"Jedini način na koji EU može imati značaj u ovoj krizi jest ako ostanemo ujedinjeni“, rekao je jedan dužnosnik EU-a za Politico.„Ovo je konstanta u smislu njihovih odnosa“, rekao je drugi, dok je treći rekao da „nije tajna i ništa novo“ da su von der Leyen i njezin tim povjerenika zadovoljni „kad Kaju Kallas ostave postrani“. Ovu godinu karakteriziraju višestruke krize: Venezuela, Grenland, Iran. Europa je suočena s ekspanzionističkom Rusijom, ekonomski agresivnom Kinom i nepredvidljivim američkim saveznikom i mora se brzo prilagođavati, koordinirati i razumjeti kapacitete svojih članica kako bi učinkovito surađivala. „Naši partneri diljem svijeta su u pravu — često ne znaju kome se obratiti", kaže Nacho Sánchez Amor, vodeći predstavnik socijalista u Odboru za vanjsku politiku Europskog parlamenta.
Nije da ide sve kao po špagi, ali ja ipak mislim, ukupno gledajući, da EU komisija dobro obavlja svoj posao. U okvirima mogućeg.