EUFOR-ova sramota

Nakon akcije vojnika EUFOR-a u zabačenim Uništima, čelni ljudi te vojne organizacije, kojoj je osnovni zadatak štititi mir i pohvatati ratne zločince u Bosni i Hercegovini,  trebali bi se zapitati je li im trebala ta bruka i sramota.

 Jer, kako drukčije objasniti činjenicu da odred od 250 do zuba naoružanih vojnika helikopterima izvede desant na selo koje jedva broji 25 stanovnika čija je prosječna starost 60 godina.
Ništa ne znam o planiranju vojnih akcija, ali logično postavljam pitanje bi li onaj zapovjednik koji je poslao 250 vojnika u jedno selo, prije nego što ih je tamo iskrcao, trebao znati tko i što ga dočekuje na “bojnom polju”.

U normalnim uvjetima incidenti se rješavaju na vrlo miran i nečujan način. A ovo što se dogodilo u Uništima nije bilo ništa drugo nego incident koji je, po pričama mještana, obostrano izazvan.
- Zašto mene i moju bolesnu ženu po mojoj kući šutiraju neki maskirani đavli - s pravom se pita starac Cvijo Grizelj iz Uništa.

Tom njegovom izjavom trebali bi se pozabaviti najodgovorniji ljudi EUFOR-a i svojim podčinjenima objasniti da se Bosna i Hercegovina nalazi u srcu Europe, a ne u prašumama Azije ili prostranstvima Afrike. Zar sve ove godine nisu nešto naučili, a to je da je narod u ovoj napaćenoj zemlji toliko alergičan na nepotrebne provokacije koje se u zbirnim izvještajima šefovima u Europskoj uniji podastiru kao prave vojne akcije koje trebaju opravdati prevelike potrošene budžete.

Toliko o nasilnicima u vojnim uniformama koji na našim prostorima pod zajedničkom europskom zastavom provode tobožnji mir. A najodgovornijim ljudima Bosne i Hercegovine to bi trebao biti signal da nešto naprave. Ako ne smiju žučljivo reagirati onda bi trebali, ako ništa drugo, napraviti jedan izlet u to zabačeno selo i posjetiti preplašene mještane. Jer Uništa su u Bosni i Hercegovini kao i Neum, i Sarajevo i Banja Luka.