Turska ulazi u razdoblje duboke demografske i društvene napetosti, a predsjednik Recep Tayyip Erdogan dramatično je upozorio da zemlja stoji na rubu “katastrofe” zbog rekordno niskog nataliteta. Njegova izjava, izrečena u politički nabijenom trenutku, otkriva strahove vlasti da bi pad broja rođenih mogao promijeniti temelje turskog društva, usporiti ekonomski rast i oslabiti globalne ambicije Ankare. U isto vrijeme, Erdogan krizu povezuje s kulturnim trendovima koje smatra prijetnjom tradicionalnom identitetu, čineći demografiju novim bojištem ideološke borbe u Turskoj.
Na Simpoziju o obitelji, kulturi i umjetnosti u Ankari Erdogan je govorio o rastućim pritiscima na obitelj, tvrdeći da je institucija obitelji izložena napadima globalnog kapitalizma, kulturnog imperijalizma i digitalnog okruženja koje, kako smatra, potkopava tradicionalne vrijednosti. Posebno je naglasio da se Turska “neće povlačiti pred pokretima poput LGBT” i da će država štititi rodne uloge i društveni poredak koji je definirao kao “temelj turskog identiteta”.
No središnja poruka njegova govora odnosila se na demografski pad. Turska je, prema službenim podacima, u četvrt stoljeća pala s 2,38 djece po ženi (2001.) na 1,48 u 2025., što je znatno ispod razine potrebne za obnovu stanovništva. To je pad brži nego u mnogim europskim državama te sada niži od fertiliteta u Francuskoj, Velikoj Britaniji ili SAD-u. Erdogan je upozorio da se zemlja “trenutno suočava s katastrofom” i da “nitko tko brine o sudbini nacije ne može ostati ravnodušan”.
Njegova poruka ima i političku dimenziju: pad nataliteta u Turskoj posebno je izražen u urbanim, ekonomski razvijenijim i sekularnijim područjima, dok je u konzervativnijim dijelovima zemlje viši. Time demografska kriza postaje i pitanje političkog balansa, pri čemu Erdogan pokušava mobilizirati tradicionalno biračko tijelo, ali i opravdati širu kulturnu agendu svoje vlade. Bez obzira na političku retoriku, turski demografski pokazatelji jasno signaliziraju razdoblje dubokih promjena koje bi mogle preoblikovati strukturu društva, ekonomiju i dugoročne strateške ciljeve zemlje.