U povodu oglasne kampanje Kauflanda u Zagrebu na hindskom i drugim azijskim jezicima koja je Domovinski pokret potaknula da taj trgovački lanac prijavi Državnom inspektoratu jer "neće dopustiti da se zbog nečijeg profita u drugi plan gura hrvatski jezik i kulturu", oglasio se jučer i prof. dr. Marko Tadić, predsjednik Vijeća za hrvatski jezik, kojeg smo dan prije zamolili za komentar.
– Vijeće ne bi u ovom trenutku htjelo komentirati prijavu DP-a jer o tome konkretnom slučaju nije provelo raspravu. Sljedeća sjednica Vijeća je u prvoj polovici rujna pa će se, među ostalim i taj slučaj naći na dnevnom redu – kaže Tadić, dodajući da primarna uloga Vijeća nije da reagira na pojedinačne slučajeve, već mu je najvažniji i najžurniji zadatak prirediti Nacrt plana hrvatske jezične politike. Vijeće za hrvatski jezik osnovano je u kolovozu prošle godine nakon izglasavanja Zakona o hrvatskom jeziku kako bi se "njegovalo razvoj hrvatskog jezika" i "sudjelovalo u izradi Nacionalnoga plana hrvatske jezične politike". Prema Tadićevim riječima, svrha toga Plana je razrada temeljnih postavki i regulativa u Zakonu o hrvatskom jeziku i upute za njihovu primjenu, a nacrt Plana očekuje se na jesen.
Na pitanje je li ova prijava Domovinskog pokreta utemeljena u Zakonu o hrvatskom jeziku, profesor Tadić ističe da u tom Zakonu nisu predviđene sankcije, premda je izrijekom u čl. 11, st. (5) navedeno "Višejezične javne obavijesti i promidžbene poruke (…) oblikuju se prvo na hrvatskom jeziku, a zatim na drugim jezicima…" Tim tragom provjerili smo je li prijava DP-a utemeljena na nekom drugom zakonu u kojem postoje sankcije, npr. Zakonu o zaštiti potrošača. Glavni državni inspektor Andrija Mikulić izjavio je u srijedu za RTL da "Zakon o zaštiti potrošača nema članka koji ograničava da trgovac može staviti obavijest na više jezika o prodaji proizvoda. Samo pod uvjetom da ne zavarava potrošača". Mikulić je u istoj izjavio obećao da će "proučiti tu predstavku" i da će je "rješavati ako je u njihovoj nadležnosti", a nakon toga više se nije oglasio.
Ana Knežević iz Udruge za zaštitu potrošača potvrdila nam je da, prema Zakonu o zaštiti potrošača, u oglasnoj kampanji na hindskom jeziku ništa nije sporno. – Nije riječ o zavaravanju potrošača ili zavaravajućoj poslovnoj praksi. Kaufland je ocijenio da ima dio potrošača, azijskih stranih radnika, koje zanima njihova ponuda proizvoda, a s obzirom na to da se oni teže snalaze na hrvatskom jeziku, to je sasvim ispravna poslovna odluka – rekla nam je Ana Knežević, ističući ipak da je problem što je država dozvolila dolazak velikog broja stranih radnika a da pritom nije organizirala edukaciju hrvatskog jezika, barem za one koji rade u uslužnim djelatnostima. Već i obična anegdota iz jednog zagrebačkog dućana u kojem prodavač umirovljenik podučava hrvatskog radnika iz Nepala govori dovoljno sama za sebe: "Ovo je krumpir, ajde reci, ovo je krumpir", komentirajući: "Ja star i nemoćan, a ti pojma nemaš ni o čemu, vidiš na što je ova naša trgovina spala."
Doista nije jasno zašto Vlada – u kojoj sjede predstavnici DP-a – dosad nije poduzela ništa ozbiljno da osigura bar osnovnu edukaciju hrvatskog jezika za strane radnike, pa možda i na trošak trgovačkih lanaca i drugih poslodavaca, čime bi se ne samo olakšao njihov rad i poboljšala kvaliteta usluge, nego i osigurala kvalitetnija integracija u društvo. Ili se u Domovinskom pokretu boje upravo toga skupljajući usput jeftine političke bodove? Šteta je i da Vijeće za hrvatski jezik nije promptno protumačilo ovu situaciju i reagiralo u skladu sa Zakonom, kad ga već imamo.
DP se bavi glupostima i nameće izmišljene teme kako bi ostavio dojam borbe za hrvatske interese i na taj način umanjio stvarni problem, s to je da je trgovačka strančica u nestajanju. Naravno da volimo svoj hrvatski jezik i da ga želimo zaštititi, ali ovo je pogrešan način. Činjenica je da hrvatski jezik govori oko 8 milijina ljudi u zemlji i svijetu. Hrvatski narod je malobrojan pa je tako i hrvatski jezik mali jezik za razliku od nekih drugih, kao što je i kuna bila nebitna valuta u globalnim razmjerima. To su činjenice. Upitna je kvaliteta znanja jezika. Veći problem, koji DP ne prepoznaje, je da nam mladi ne znaju književni hrvatski jezik. Pitajte sveučilišne profesore koji čitaju diplomske radove studenata. Student dođe do fakultetske diplome, a ne vlada padežima, ne razlikuje "č" i "ć", ima lošu konstrukciju rečenice , skroman rječnik i dr. To je posljedica SMS komunikacije. Ne čita se kektira, ocjene u školama nisu odraz znanja. To je problem, a ne reklama na stranom jeziku.