Hrvatski civil razapet na stablu pred katoličkom crkvom u Bogdanovcima. Žena koju su vojnici JNA odveli i živu zapalili u Lovasu. Oficir JNA koji je dao pisani iskaz o 48 ubijenih žena, djece i staraca koje je pobrojao u Tovarniku. Hrvat koji je mučen tako što su ga za ruke objesili na cijev tenka JNA u Sotinu…
Suci Međunarodnog suda pravde u Haagu čuli su danas, trećeg dana usmene rasprave u tužbi za genocid koju je Hrvatska podnijela protiv Srbije, ove i još mnoge druge stravične detalje zločina iz sela u istočnoj Slavoniji. Pedesetominutno izlaganje o tome držala je članica hrvatskog pravnog tima Helen Law, inače odvjetnica u uredu Matrix u Londonu.
Dokazivali sistematsku i koordiniranu prirodu napada na istočnu Slavoniju
Njezino izlaganje imalo je za cilj dokazati sistematsku i koordiniranu prirodu napada na istočnu Slavoniju u ljeto i jesen 1991., kao i direktno sudjelovanje JNA u genocidu te asistiranje vojnika JNA pripadnicima srpskih paravojnih postrojbi koje su također činile genocidna djela.
Helen Law opisivala je primjere zločina iz sela Bogdanovci, Sotin, Tovarnik i Lovas. Iako Srbija u svome pisanom odgovoru na tužbu pokušava dokazati da su sva ta sela bila legitimne vojne mete, Helen Law iznijela je suprotne dokaze.
– JNA je zajedno s paravojnom formacijom Dušan Silni okupirala Lovas 10. listopada 1991., iako u selu nije bilo hrvatske vojske, niti je selo pružalo nikakav smisleni otpor. Masakr je započeo odmah po osvajanju sela. Hrvatski stanovnici ubijani su na mjestima gdje su zatečeni: u dvorištima, dok su prelazili ulicu, u kafiću… U napadu su ubijena 23 Hrvata. Zapaljena je katolička crkva i 20 hrvatskih kuća koje je vojnicima pomogao identificirati jedan Srbin. Šest dana nakon okupacije svi hrvatski muškarci zatočeni su i mučeni. Nasmrt je pretučeno njih 11. Oni koji su preživjeli natjerani su da marširaju minskim poljem. Jedan je ubijen na putu do minskog polja jer zbog ozljeda zadobivenih tijekom premlaćivanja nije mogao hodati. Kad su silom natjerani u minsko polje, eksplodirala je prva mina koja je izazvala lanac eksplozija. Srbi su počeli pucati. Kad je pucnjava prestala, preživjeli su pozvani da se oglase kako bi mogli biti izvučeni i spašeni. Oni koji su poslušali taj poziv ustrijeljeni su na mjestu gdje su ležali. Ukupno 21 muškarac ubijen je u onome što je postalo znano kao "masakr u minskom polju u Lovasu" – opisala je Helen Law sucima ICJ-a. Žene iz Lovasa bile su silovane, neke od njih i u javnosti, pred okupljenom publikom.
Prikazana fotografija leša iz masovne grobnice
Ponovo je, kao i dan prije, prikazana fotografija leša iz masovne grobnice koji na ruci ima bijelu traku. Odvjetnik Philippe Sands jučer je objasnio da su preživjeli Hrvati u okupiranim selima morali nositi bijelu traku kako bi ih srpski rezervisti i pripadnici JNA mogli razlikovati od Srba.
– Osoba na toj slici zvala se Slavica Pavošević. Ubijena je u svome podrumu u Lovasu sredinom listopada 1991. godine. Ubijena je jer je bila Hrvatica koja živi u jednom od područja koje je Srbija namjeravala očistiti od Hrvata – rekla je Helen Law.
Jednako detaljno opisala je i napad na Bogdanovce, selo pokraj Vukovara koje su Srbi okupirali 10. studenog 1991., a u "čišćenju" sela vojnici JNA ulazili su u kuće i po toplini vodoinstalacija u kuhinji pokušali utvrditi jesu li ukućani još tu i skrivaju li se. JNA je pozivala ljude da se predaju. Oni koji su se odazvali tom pozivu bili su streljani na licu mjesta, a oni koji se nisu željeli dobrovoljno predati bili su masakrirani ručnim bombama ubačenim u podrume u kojima su se skrivali, rekla je Helen Law.
Srbija tvrdi da su sva ova sela bila legitimni vojni ciljevi
Srbija u pisanom odgovoru na tužbu tvrdi da su sva ova sela bila legitimni vojni ciljevi, ali Helen Law iznijela je dokaze za suprotan zaključak. Sudska praksa ICTY-a tvrdi da prisutnost pojedinih necivila ne mijenja civilni karakter naseljenog područja, a to su, primjerice, bili Bogdanovci. Lovas, s druge strane, uopće nije imao vojnike i nije pružao otpor. U selu Berak JNA je pokazala da usmeni ultimatumi kojima je pozivala neko selo na predaju nisu bili ništa drugo nego trik.
– Čim je preko megafona izrečen ultimatum, tenkovi JNA počeli su pucati po kućama u Berku, pokušavajući neuspješno isprovocirati sukob. To je jasan dokaz da je uništenje hrvatskog stanovništva bila namjera koja se krila iza napada – rekla je Helen Law.
"Oko 4000 muškaraca, žena i djece ubijeno je u istočnoj Slavoniji"
Napadnuto je svako selo i svaki grad s većinskim hrvatskim stanovništvom u istočnoj Slavoniji, objasnila je Sudu članica hrvatskog pravnog tima.
– Oko 4000 muškaraca, žena i djece ubijeno je u istočnoj Slavoniji. Za još 485 i danas se traga. Deseci tisuća stanovnika istočne Slavonije podvrgnuti su ozbiljnom fizičkim i mentalnim ozljedama. Otkriveno je 510 masovnih grobnica. Do 1992., skoro svaki pripadnik hrvatskog stanovništva istočne Slavonije je ubijen, masakriran, protjeran ili je pobjegao. Plan etnički homogene istočne Slavonije kao dijela Velike Srbije je dovršen – rekla je Law i naglasila da je, iako se u svome izlaganju usredotočila na sela u istočnoj Slavoniji, isti obrazac bio primijenjen i na drugim područjima Hrvatske koji je napadnut u agresiji Srbije.
Nakon njezina izlaganja, drugi član hrvatskog pravnog tima, Sir Keir Starmer, prezentirao je sucima događaje u Vukovaru tijekom opsade i osvajanja grada.
- Vukovar je pao 18. studenog 1991. godine. Do tog trenutka čak su i ptice napustile grad - rekao je Starmer, nakon što je detaljnije opisao tijek opsade grada. - Zatrašujuća neminovnost onoga što će se dogoditi vidljiva je u ovom video isječku. Pripadnici srpskih paravojnih postrojbi i JNA marširaju ulicama pjevajući o svojoj namjeri da kolju Hrvate - dodao je Sir Keir Starmer i prikazao sucima poznatu video snimku u kojoj Srbi pjevaju "bit će mesa, klat ćemo Hrvate".
Ovaj član hrvatskog pravnog tima, koji je inače donedavno bio glavni tužitelj za Englesku i Wales, a smatraju ga vodećim pravnim stručnjakom u području ljudskih prava, posebno se bavio i tvrdnjiom iz pisanom odgovora Srbije na tužbu. Srbija, naime, u odgovoru tvrdi da je bitka za Vukovar bila ništa drugo nego borba između dviju suprostavljenih vojnih sila.
- Citiram (iz pisanog odgovora Srbije, op.a.): "Bitka za Vukovar bila je bitka između dviju suprostavljenih vojnih snaga. Jednih koji pokušavaju osvojiti grad i drugih koji ga pokušavaju obraniti, čak i kad je postalo očigledno da obrana nije moguća". To je, dakle, njihov stav i opravdanje onoga što se dogodilo u Vukovaru. Ali dokazi s ICTY-ja govore da je JNA borila s oko 15 tisuća vojnika u Vukovaru, dok je na hrvatskoj strani, čak i na vrhuncu, bilo oko 1700-1800 boraca. Ako taj brojčani nesrazmjer nije sam po sebi dovoljan da uništi srbijansko opravdanje događaja u Vukovaru kao nekakve tragične bitke između podjednako uravnoteženih snaga, ICTY je također zaključio da je postojala i dramatična razlika u naoružanju. Hrvatska je uvijek tvrdila da ovaj kolosalni nesklad otkriva pravo svrhu, a to je uništenje hrvatskog stanovništva u Vukovaru - obrazložio je Sir Keir Starmer.
Srbija također tvrdi u svome pisanom odgovoru na hrvatsku tužbu da su činjenice o bitci za Vukovar sasvim drukčije od onoga kako ih Hrvatska nastoji predstaviti, rekao je Sir Keir Starmer i na to samo dodao: - Podjećam Sud na izvješće vojne obavještajne službe JNA koje vam je moj kolega Philippe Sand pokazao tijekom jučerašnjeg izlaganja i koje tvrdi, sredinom listopada 1991., da srpske snage u Vukovaru čine nekontrolirani genocid...
>>Udruge gardijskih postrojbi: Genocida s naše strane nije bilo
>>Sands: JNA je 1991. priznala da je to što čini Arkan genocid
Srbija zajedno sa pobunjenim Hrvatskim pučanstvom pravoslavne vjeroispovijesti su krivi za sprovođenje genocida nad Hrvatskim narodom, točka i AMEN. (nema rasprave)