Dileru Branimiru Oraču prijeti 20 godina zatvora

Branimir Orač (30) iz Crikvenice, kojemu je u četvrtak u kabini na brodu Senator južnoafrička policija pronašla čak 230 kg kokaina, mogao bi odslužiti kaznu zatvora u trajanju od 20 godina, doznajemo iz mjerodavnog suda.

Orač se danas pojavio na sudu u gradu Durbanu, no početak suđenja odgođen je za tjedan dana. Za to bi vrijeme Orač trebao dobiti pravnu pomoć, odnosno odvjetnika. Kako ga zasad nema, pred sudom se nije izjašnjavao o krivnji niti mu je pročitana optužnica.

Poznati rekorderi
Oračev slučaj uspoređuju sa sličnim slučajem iz 2006. Tad je kod dvojice Britanaca – Johna Turona i Tommyja MacKinnona – pronađeno 169 kilograma kokaina skrivenog u kontejnerima u skladištu pokraj Durbana. U to je vrijeme policija govorila o rekordnoj zapljeni droge, da bi neslavni rekord srušio Branimir Orač, nadmašivši Britance za 61 kilogram. I kod njih je droga bila na “proputovanju”, kao što je najvjerojatnije slučaj kod Orača. Britanci su dobili 20 godina zatvora.

Osudi li južnoafrički sud Orača na tako dugu zatvorsku kaznu, provest će je u jednom od 250 zatvora u Južnoafričkoj Republici. Zasad je nemoguće točno procijeniti u kojem. No, iako ih je mnogo, osnovne karakteristike su im zajedničke: pretrpane ćelije, nasilje među zatvorenicima, manjak čuvara i stručnog osoblja. Suha statistika, koja kaže da su kapaciteti zatvora popunjeni 142 posto, ne može ni približno prenijeti užas u kojemu zatvorenici žive.

– Sve su ćelije grupne – broj zatvorenika varira od 16 do 60. Nagurani su na malom prostoru, dijele jedan WC – govori Sasha Gear iz južnoafričkog Centra za proučavanje nasilja i pomirbe. Jedan od glavnih zadataka tog centra je motrenje uvjeta u zatvorima. Dnevna rutina u većini zatvora je slična. Buđenje oko 6 ujutro.

Tad čuvari – njihov je broj neproporcionalno malen naspram broja zatvorenika – otključavaju ćelije, zapisuju primjedbe na noćni boravak i nasilje te zatvorenike odvode na doručak. Prijepodnevna aktivnost svodi se, rjeđe, na rad u radionicama ili pohađanju tečajeva, a mnogo češće na hodanje po zatvorskom krugu. Nakon ručka ih naguraju u ćelije te zaključaju. “Izlaz” je samo do menze po večernji obrok, no večeru moraju pojesti u ćeliji.

Na meti ksenofoba
– Zatvorenici su pod ključem i do 17 sati dnevno – upozorava S. Gear.

Najosjetljiviji dio je – boravak u zaključanoj ćeliji. I u južnoafričkim zatvorima vladaju opasne, nemilosrdne bande, a noć – kad čuvara i nema – idealna je za krvave obračune. Tko se ne uklopi i nema zaštitu, stradao je.

– Iznimno često izbijaju sukobi između bandi, često sa smrtnim ishodom. Nema dovoljno čuvara da ih spriječe, a i oni koji rade nekad se ne žele miješati, već čekaju da zatvorenici sami “obave” posao. Treći su pak korumpirani, pa okrenu glavu – upozorava S. Gear.

Južnoafrička Republika muku muči s ksenofobijom usmjerenom, u prvom redu, prema crncima iz drugih afričkih država. Bijelac, kaže Gear, najvjerojatnije neće biti meta ksenofoba. No mogao bi biti meta svih ostalih. – Preživi onaj tko nauči pravila. “Friški” zatvorenik glineni je golub.

Dok čeka suđenje ili izricanje presude, kao Orač, optuženik je u najlošijem položaju. U zatvoru su njegova prava svedena na minimum. Smije ga posjetiti odvjetnik, i to je to. Orač najvjerojatnije čeka suđenje u zatvoru Durban West Ville, jednom od najvećih i najnapučenijih institucija u zemlji. Odnos čuvara i zatvorenika u južnoafričkim zatvorima je nedefiniran. Tjelesno kažnjavanje je zabranjeno, no iznimaka uvijek ima. I prilično su brojne.