Kolumna

Davor Vić, ili ako već ne možemo ukloniti smeće s ulica, zašto se ne bismo pravili da ga nema

Foto: Zeljko Hladika/PIXSELL
Davor Vić, ili ako već ne možemo ukloniti smeće s ulica, zašto se ne bismo pravili da ga nema
13.11.2022.
u 17:25
Pojavom i nastupom karakteristični esdepeovski fićfirić, od vrste mladih lavova i lavica koji su u javnosti postali vidljivi u vrijeme onoga Sauche, a prepoznatljivi su po tome što su odreda prilično temeljito neobrazovani, neupućeni u zbilju kao ni u neke ozbiljnije knjige, ali tako nadmeni,samouvjereni u svojoj praznoglavosti,napuhnuti kao riba bucanj

Od prvih dana studenog istočnim se kvartovima Novog Zagreba, Zapruđem, Utrinama i Travnom, širi osebujan smrad, u čijem kompleksnom bukeu, koji za osnovu ima vonj kakve svinjogojske farme na istoku Poljske godine 1942. i 1943, razabiru se note benzena, septičke jame podno koševskog leprozorija, čudovišnog urbanog siromaštva, neuspjele tranzicije i smrti.

Dok bih jutrom izlazio iz nebodera, pogotovu za maglovitih dana, kad savska vlaga u sebi sabire sve neugodne mirise iz atmosfere, nadao sam se da će to proći. Ali nakon što danima nije prolazilo, pomislio sam da ću se naviknuti. I da ćemo se svi uskoro naviknuti. To je u prirodi čovjekovoj, ali i u prirodi olfaktivnih senzacija i čula mirisa: svih ugodnih i većine neugodnih mirisa prestajemo biti svjesni, prestajemo ih osjećati nakon što se učestalo ponavljaju.

Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.

Pretplatite se na sadržaj s potpisom.