Dan kada se cijeli svijet ujedinio kako bi na ruševinama razorenog Skoplja izgradio potpuno novi grad

U petak rano ujutro, dok su njegovi stanovnici još spavali, Skoplje je pogodio stravičan potres jačine 9 stupnjeva po Mercallijevoj ljestvici, odnosno 6,1 stupanj po Richteru. Epicentar potresa bio je točno ispod centra grada, a njegova se razorna snaga osjetila duž doline rijeke Vardar, na području od čak 50.000 četvornih kilometara. Nakon glavnog udara, koji je u 5 i 17 sati pogodio uspavani grad, uslijedili su i manji, zemlja je drhtala sve do 5 sati i 43 minute.

U samo dvadesetak sekundi, koliko je trajao siloviti udar potresa, koji je bio praćen snažnom tutnjavom iz utrobe zemlje, srušeno je 15.800, a oštećeno 28.000 stanova te je oko 200 000 ljudi ostalo bez doma. Sa zemljom su bila sravnjena tri kazališta, Povijesni muzej, zgrada Nacionalne i sveučilišne knjižnice, hotel Makedonija, Pošta, Željeznička stanica... Razoreni grad bio je prometno i komunikacijski potpuno odsječen od svijeta.

„Skoplje više ne postoji!“, rekao je gotovo dva sata nakon katastrofe radijski spikera, čije su riječi u 7 sati ujutro, tog 26. srpnja 1963. godine, bile i prve koje su se čule iz ruševina. Potresne su bile i riječi tadašnjeg dopisnika Politike iz Skoplja, Jovana Popovskog, koji je preživio katastrofu.

„Vidio sam ratove, glad, teror, strijeljanja, koncentracijske logore, zatvore, umiranje - svaku muku. Ali potres je strašniji od svega toga. To je stihija koja dolazi sa svih strana, ruši, tutnji, izbezumljuje i oduzima i posljednju nadu za spas“, napisao je Popovski u prvom novinarskom izvješću iz razorenog grada.

Jutro nakon katastrofe u Skoplje je stigao Josip Broz Tito. Užasnut i potresen onim što je zatekao građanima razorenog grada poručio je da će svi narodi tadašnje Jugoslavije, zajedničkim snagama, nastojati ublažiti nesreću koja ih je zadesila. Spasilački timovi i pomoć pristizali su iz svih republika bivše države. Uslijedili su dani borbe za svaki ljudski život, građani Skoplja, pripadnici tadašnje Jugoslavenske narodne armije i brojnih spasilačkih službi nadljudskim su naporima spašavali ljude koji su ostali zatrpani ispod ruševina. U masovnoj evakuaciji oko 140.000 ljudi, majke s djecom, stari i nemoćni privremeno su bili smješteni u odmarališta diljem zemlje.

Vijest o katastrofi brzo je obišla čitav svijet, a pomoć u novcu, medicinskim timovima i građevinskim ekipama odmah je ponudilo 78 zemalja. Ukupna šteta bila je procijenjena na 600 do 800 milijuna dolara te je 35 država zatražilo od Generalne skupštine Ujedinjenih naroda da pomoć za Skoplje uvrsti na popis svojih agenda. Te godine, u jeku Hladnog rata, teško ranjeno Skopje ujedinilo je čitav svijet te se uz međunarodnu pomoć podiglo kao Feniks iz pepela, dobivši titulu "Grad međunarodne solidarnosti".

Na ruševinama starog, niknuo je potpuno novi grad, a u znak zahvalnosti zemljama i gradovima koje su u trenutku tragedije priskočile u pomoć, obnovljene ulice glavnog grada Sjeverne Makedonije, nose danas njihova imena pa se tako u Skoplju možete prošetati Drezdenskom i Varšavskom, Rimskom i Bečkom, Moskovskom i Praškom, Ulicom Nju Delhija, Ženevskom...