Kolumna

Da je Jan Koum ostao u Ukrajini, 
ne bi bio milijarder

Foto: Marc Muller/DPA/PIXSELL
Foto: Reuters/PIXSELL (Ilustracija)
24.02.2014.
u 13:45
Danas ne bi bilo kompanije za koju mu je Facebook platio 19 milijardi dolara da 16-godišnjak iz SSSR-a u raspadu nije došao u SAD
Pogledaj originalni članak

Ukrajina je ovih dana na svim naslovnicama. Prva i druga vijest. Jedna je tužna priča, druga potpuno suprotna. Prva se odnosi na krvave sukobe vlasti i prosvjednika u zemlji koju rastaču fundamentalne podjele u društvu. Druga se odnosi na čovjeka rođenog u Ukrajini koji je postao milijarder prodavši kompaniju koju je sam osnovao i razvio. Kompaniju koju je Facebook platio 19 milijardi dolara! Otprilike je to iznos oko kojeg preostali Ukrajinci (njih oko 45 milijuna) mjerkaju naklonost Rusiji ili Europskoj Uniji. Jedan jedini rođeni Ukrajinac bi, teoretski, mogao kupiti budućnost površinom najveće države Europe. Ime mu je Jan Koum, ime njegove kompanije koju je osnovao prije nepunih 5 godina je WhatsApp. Ništa posebno, rekao bi Koum. A ima toga dosta za objasniti. I izvući pouke.

Ukratko – u vrijeme raspada SSSR-a tada 16-godišnji Jan s majkom se seli u Kaliforniju. Puka sirotinja. U prvo vrijeme preživljavaju hraneći se i u javnoj kuhinji. Radi što može pronaći. Svaki posao je dobar za onoga tko ga želi. Školuje se, plaćajući školarinu. U bogatoj Americi, znate nema ništa besplatno, pa ni fakulteta. Traži posao i u nekakvom Facebooku. Nisu ga primili. Ne bi mu pomoglo ni da se učlanio u neku stranačku mladež. Svejedno, nije klonuo duhom. Možda mu je i to bio dodatni poticaj da dvije godine kasnije osnuje WhatsApp. Imao je ideju, imao je silan motiv.

Prvi proizvodi (aplikacije) često su “štekali” . Ništa zato, gurao je dalje. Trebalo mu je kapitala za ekspanziju. U Kaliforniji ima stotine fondova rizičnog kapitala. Najbrži je bio Sequoia fond. Riskirao je 8 milijuna dolara ulažući u tek nastalu kompaniju, jednu od tisuća sličnih. Posao je fondova rizičnog kapitala pronaći i takve prilike. Ne mogu baš sve uspjeti. Ovdje je uspjelo, itekako.

Jan Koum pak je očito nevjerojatno sposoban čovjek. No ono što me najviše zanima je odgovor na pitanje – a što bi bilo da je ostao Ukrajini? Stvarno ne znam. Možda bi danas bio na barikadama u rodnom Kijevu. Možda. Ali jednu stvar sigurno znam – da nije došao u Ameriku, danas ne bi bilo kompanije koju je Facebook platio 19 milijardi dolara. Isti onaj Facebook kojemu nije bio dovoljno dobar da ga zaposli! Poslovni promašaj s njihove strane? Apsolutno ne. Da je Koum bio primljen, siguran sam da nikada ne bi bilo WhatsApp-a. Facebook ne bi imao što kupiti.

Navodim ovaj primjer kao vrlo zoran pokazatelj fundamentalnih razlika između Amerike i Ukrajine. I jedna i druga su velike nacije. I u jednoj i u drugoj se rađaju pametna djeca. I u jednoj i u drugoj brojni sanjaju o boljem životu, većoj zaradi ili naprosto ostvarenju nekog složenijeg cilja. I u jednoj i u drugoj danas je dostupan Internet i “sve znanje” svijeta. No, u Ukrajini, nažalost, WhatsApp jednostavno nije mogao nastati. Ili je vjerojatnost 1:1,000,000. Zašto?

Zato što su sustavi vrijednosti i njima pripadajuće institucije i poslovno okruženje potpuno različiti. Do te mjere da mu u Ukrajini vjerojatno ne bi ni palo na pamet da uđe u rizik osnivanja vlastite kompanije, potom da savlada birokratsku džunglu post-komunističkog državnog aparata, preko toga da ne bi pronašao zainteresirane partnere u prvim fazama razvoja, pa do toga da tamo nema ni fondova rizičnog kapitala čiji menadžeri znaju prepoznati potencijal nečije tek formirane kompanije. Bez obzira čime se ona bavila – proizvodnjom hrane, pića, strojeva ili “nekakvih” aplikacija koje šalju milijarde poruka dnevno diljem svijeta.

Jedna poruka se nameće sama od sebe. Bitan je sustav. U jednome se kreativni potencijal pojedinca ostvaruje nezamislivom snagom i brzinom. U drugom se kreacija pojedinca svede na krvave obračune s policijom jer, čini se, nacija ne zna kuda bi krenula, čekajući u međuvremenu milostinju sa istoka ili zapada. O sustavu se radi, a ne o prirodnim bogatstvima, ne o novcu, ne o pametnim ili pametnijim inovatorima.

A mi? Da li smo kao nacija svjesni ovih razlika? Da li smo sposobni svakodnevno graditi i živjeti sustav koji pogoduje nastanku WhatsApp-ova? Ili ćemo i dalje licemjerno trabunjati o socijalnosti, socijalnoj državi, pravednosti, “strateškim” državnim kompanijama, revizijama svega i svačega dok kolač koji dijelimo svake godine biva sve manji. Ako niste sigurni, pogledajte naše mlade. Koliko ih ide u Ameriku, a koliko u Ukrajinu?

>> Facebook kupuje WhatsApp za nevjerojatnih 16 milijardi $!

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 7

SJ
Sve je uzalud
16:53 24.02.2014.

..........gosp Škegro da je bilo sreće pa da Vas nije bilo u Hrvatskoj..........

ZA
zagabria1
21:43 24.02.2014.

Besmislena izjava. No Korum se nije obogatio zato što je otišao u Ameriku. Statistički samo zanemariv postotak ljudi se obogati na Internetu u odnosu na broj pokrenutih poduzeća. Njegov uspjeh je uglavnom spoj sreće i pravog timinga jer taj servis ni po čemu nije jedinstven niti poseban.

CE
cezarprvi
20:10 24.02.2014.

Nagovaraš li ti to,neumni čovječe,da svi iselimo ? Pa tko će onda raditi za parazite poput tebe ?