Više od 2000 opažanja stranih i invazivnih vrsta prikupljeno je tijekom četvrte akcije "Alien CSI Bioblitz". Od 2001 nalaza zaprimljenog putem mobilne aplikacije "Invazivne vrste u Hrvatskoj", potvrđeno ih je 1672, dok je još 126 prijava stiglo putem aplikacije "iNaturalist". – Ove godine, u usporedbi s prošlom, povećao se broj županija koje su se uključile, s 13 na čak 19 županija. U organizaciji je sudjelovalo 18 javnih ustanova, dva fakulteta, jedan muzej i 25 škola, a prikupljanju podataka pridružilo se 669 opažača. Najveći broj nalaza prijavljen je u gradu Zagrebu, njih 520 te u Zagrebačkoj županiji, s 414 nalaza – kažu u Zavodu za zaštitu okoliša i prirode.
Cilj akcije "Alien CSI Bioblitz" povećanje je svijesti javnosti o invazivnim stranim vrstama, kao i prikupljanje što većeg broja nalaza stranih, a posebno invazivnih stranih vrsta, koje su prepoznate kao jedna od najvećih prijetnji bioraznolikosti. Građani i ustanove diljem Hrvatske prijavili su promatranje 39 biljnih i deset životinjskih stranih vrsta. Najviše je nalaza, iznenađujuće, pristiglo za jednogodišnju hudoljetnicu, o kojoj se manje govori. Hudoljetnica (Conyza) spada u porodicu cjevastocvjetnih glavočika. Biljka koja može narasti do 80 centimetara visine, u Europu je dospjela iz Sjeverne Amerike početkom 18. stoljeća, gdje se prvobitno uzgajala u botaničkim vrtovima. Kasnije se proširila kao korov, poznat po svojoj otpornosti na sušu i većinu herbicida. Hudoljetnica istiskuje zavičajne vrste, a u maslinicima i vinogradima iscrpljuje hranjive tvari iz tla. Postoji više vrsta, poput kanadske hudoljetnice i sumatranske, koja može narasti i do dva metra.
Drugi po brojnosti nalaza je pajasen (Ailanthus altissima), listopadno stablo podrijetlom iz Kine i Vijetnama, koje se zbog svog izgleda, brzog rasta, otpornosti i prilagodljivosti koristi u hortikulturi, medicinskoj i kemijskoj industriji. Jedno zrelo stablo godišnje proizvede 325.000 krilatih plodova koji se vjetrom i vodom lako prenose na velike udaljenosti. Među najčešćim je invazivnim vrstama i petolisna lozika (Parthenocissus quinquefolia), kojoj je prirodno područje rasprostranjenosti SAD i Kanada, a u Europu je namjerno unesena kao ukrasna biljka. U Hrvatskoj je prvi put zabilježena 1952. godine na Medvednici, a danas je rasprostranjena u cijeloj zemlji. Slijede dvornici, višegodišnje zeljaste biljke, među kojima je vrlo čest japanski dvornik (Reynoutria japonica) i veliki dvornik (Reynoutria sachalinensis), koji doseže i do pet metara visine. Japanski dvornik u Europu je unesen u 19. stoljeću kao ukrasna biljka. Smatra se da smanjuje raznolikost drugih biljaka i životinja. Stručnjaci ističu da su među najzahtjevnijim invazivnim stranim vrstama za potpuno uklanjanje mehaničkim mjerama i primjenom herbicida. Uklanjanje nadzemnih dijelova ne daje rezultate, već izaziva izbijanje još većeg broja biljaka.
Invazivna je i perzijska čestoslavica (Veronica persica Poiret), jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice trputca, podrijetlom iz planinskog pojasa jugozapadne Azije. U Europu se proširila iz botaničkih vrtova, prvi put 1805. godine u Njemačkoj, a u Hrvatskoj se spominje 1847. godine u Splitu. Građani su prijavljivali i dojave o pravoj svilenici (Asclepias syriaca), amorfi (Amorpha fruticosa), karpobroti (Carpobrotus spp.) i vinobojki (Phytolacca americana). Od životinjskih stranih vrsta, najveći broj prijava odnosi se na kornjače, konkretno crvenouhu kornjaču (Trachemys scripta), koja potječe iz Sjeverne Amerike. Zbog trgovine kućnim ljubimcima, proširila se na svim kontinentima, osim Antarktika. Najčešće se viđa u jezercima u parkovima, lokvama, kanalima i ribnjacima u blizini naselja. Smatra se invazivnom vrstom jer može imati znatan negativni utjecaj na zavičajne vrste gmazova, vodozemaca, riba i beskralježnjaka, zapravo na cijelu vodenu zajednicu.
Ambrozija u 30 zemalja Europe
U kanalu u selu Hrastovcu, u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, prošle godine prvi put je zabilježena nova podvrsta invazivne strane vrste – plutajuća močvarna mekčina (Ludwigia peploides), podrijetlom iz Južne Amerike. Na površini vode, ta biljka razvija guste zajednice koje potiskuju zavičajnu vegetaciju, mijenjajući kemijska svojstva okoliša jer snižava pH vode i razinu otopljenog kisika. Uskoro će se, 24. lipnja, obilježiti Međunarodni dan borbe protiv ambrozije, još jedne invazivne, ali vrlo alergene biljke, koja zauzima 12. mjesto među najgorim invazivnim stranim vrstama, s populacijom u više od 30 europskih zemalja.
a ima kakva biljka da je iz europe prenesena dalje pa da radi štetu? životinja? ovako nam svo zlo dolazi iz amerike i azije. čudo jedno kako nigdje ni slova o nekoj biljci iz afrike da nam je štetna.