'Crveni zmaj' sada ima samo jednu želju – preteći SAD

Scenografija dostojna velesile. Već se tjednima održavaju probe za veliku vojnu paradu u povodu 70. godišnjice Narodne Republike Kine. Mimohod koji će se sutra održati trebao bi nadmašiti onaj održan 2015. u povodu 70. godišnjice završetka Drugog svjetskog rata. Umjesto tadašnjih 12 tisuća vojnika, sada će ih u paradi biti 15 tisuća, uz 500 oklopljenih vozila, 200 zrakoplova, dronove, interkontinentalne rakete Df-41… Bit će to najveća vojna parada u povijesti. Kako procjenjuju promatrači, imat će dvostruku poruku – jednu usmjerenu SAD-u, a drugu susjedima. Na konferenciji za novinare, general Cai Zhijun izjavio je da parada nije usmjerena ni protiv jedne države ili regije te da se ne odnosi ni na jednu posebnu situaciju.

Vatromet nad lukom

No, znamo da vojne parade služe u najmanje dvije svrhe. Prvo da se pokažu mišići eventualnim neprijateljima, a drugo da uvjere vlastito stanovništvo u posjedovanje sile. 
Parada će se održati na trgu Tiananmen u prisutnosti, dakako, kineskog predsjednika Xi Jinpinga koji je ovih dana otvorio novu zračnu luku u Pekingu, najveću na svijetu. No, kao u svim državama koje pokazuju mišiće na vojnim paradama, tako i u Pekingu ima mnogo zabrana, pa je i internet pod kontrolom, odnosno platforma Weibo briše sve sadržaje koji nisu u skladu sa službenim tumačenjem povijesti, a i nebo je zatvoreno, ne samo za zmajeve, već i za golubove, sve do poslije svečanosti u povodu godišnjice kada su komunističke snage Mao Ce Tunga protjerale nacionaliste Čang Kaj Šeka iz Kine na Tajvan. Istodobno, u Hong Kongu godišnjica nastanka NR Kine bit će obilježena skromnije, održat će se vatromet nad lukom Victorijom, ali administracija na čelu s načelnicom Carrie Lamom ne želi dodatno provocirati prosvjednike koji namjeravaju i sutra prosvjedovati protiv toga da im nametnu kineske zakone. Prosvjedovat će u središtu Hong Konga, na Chater Gardenu, pokraj ureda hongkonške administracije.

Malo povijesti. Dakle, Mao Ce Tung objavio je 1. listopada 1949. nastanak NR Kine poslije dugog razdoblja borbe Komunističke partije Kine ne samo protiv japanskih okupatora nego i protiv snaga političara i generala Čang Kaj Šeka. Građanski rat između komunista i nacionalista trajao je od 1927. do 1949. Čang Kaj Šek je na koncu sa svojim snagama otišao na Tajvan i osnovao državu Kinesku Republiku, kojoj je ostao na čelu sve do smrti 1975. Posebno u vrijeme vladavine Mao Ce Tunga postojala je opasnost od mogućeg napada NR Kine na Tajvan, koji je bio pod zaštitom SAD-a. Tajvan je kao jedina kineska država bio član Vijeća sigurnosti UN-a do 1971., kada ga je na tom položaju zamijenila NR Kina. Približavanje SAD-a i NR Kine počelo je tzv. ping-pong diplomacijom.

U travnju 1979. američka momčad sudjelovala je na Svjetskom stolnoteniskom prvenstvu u Tokiju i dobila je poziv iz Pekinga da posjeti Kinu. Istina, prije toga je samo jedanaest Amerikanaca ušlo na tjedan dana u komunističku Kinu, i to predstavnici međunarodne organizacije Crne pantere. Već 1972. američki predsjednik Richard Nixon posjetio je Kinu. Između 1958. i 1961. Mao je lansirao ekonomski program koji je Kinu trebao dovesti u rang tadašnjih velesila, ali se taj plan pokazao velikom pogreškom. Na to je Mao odgovorio tzv. kulturnom revolucijom proletarijata koja je trebala iskorijeniti tzv. buržoaske tendencije unutar Komunističke partije. Došlo je do dramatične čistke, neke vrste građanskog rata, a to razdoblje lova na vještice unutar KP Kine još u Kini nije “probavljeno”.

U toj čistki Mao je dao pogubiti i odgovoran je za smrt više desetaka milijuna Kineza. Mao je objavio Crvenu knjižicu sa svojim mislima koja je tiskana u 900 milijuna primjeraka. Ljudi su je nosili u džepu kao što sada nose pametne telefone. Bila je to tzv. Crvena biblija. Bilo je mladih koji su sudjelujući u studentskim prosvjedima 1968. u Zagrebu također nosili u džepovima Crvenu knjižicu i na glavi Maovu kapicu te pjevali: “Maovu kapicu i Crvenu knjižicu nosit ću ja…”, parafrazirajući pjesmicu koju su pjevali Titovi pioniri. Učenje Maovih misli bila je građanska dužnost. No, Maova Kina, gdje su svi nosili istu odjeću, gdje je za sve bilo sve ujednačeno, bila je na kraju gladna.

Teorija da čovjeku nije potrebna luksuzna odjeća, pa ni raznolika, da mu nije potrebna ni skupa hrana jer svi imamo isti želudac, propala je. Bilo je zakonom uvedeno i da parovi mogu imati samo jedno dijete jer je Kini bilo teško prehranjivati mnogo ljudi. Poslije Maove smrti, u borbi za vlast 1976. uhićena je tzv. četveročlana banda u kojoj su bili Maova četvrta i posljednja supruga Jiang Qing te političari Zhang Chunqiao, Yao Wenyuan i Wang Hongwen. Kasnije je bilo još optuženih za kontrarevoluciju, a među njima bili su i Liu Shaoqi (umro je u zatvoru), Deng Xiaoping (povremeno je bio uz Mao Ce Tunga) te gradonačelnik Pekinga Peng Zhen. Nakon što je nekoliko puta izbjegao Maove čistke, Deng Xiaoping pokrenuo je reforme i počeo otvarati Kinu prema svijetu. Skinuo je uniformu, a Kina je počela postajati “svjetska tvornica”. Osamdesete i devedesete bile su godine velikog i brzog ekonomskog rasta Kine koja se sve više otvarala prema svijetu i istodobno ga gutala. Xiaopinga je na čelu Kine zamijenio Jiang Zemin, koji je išao i korak dalje otvarajući vrata kineske partije i poduzetnicima pa kineska KP više nije bila samo proleterska.

Kina je 2001. ušla u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO). Od 2002. do 2012. na čelu Kine je Hu Jintao koji dopušta tehnokratima, uglavnom inženjerima i menadžerima, ulazak u vrhove partije. Bilo je to zlatno desetljeće s godišnjim rastom i do 14 posto, u kojem su 2008. u Pekingu održane i Olimpijske igre. U statut KP-a Hu Jintao uvodi “znanstveni razvitak socijalizma”. Društvo se mijenja i postaje harmoničnije i stabilnije. Održana je 2010. prvi put u Kini i svjetska izložba Expo. Hu Jintaoa, koji je umro 2013., naslijedio je Xi Jinping, koji je i danas na vlasti i vjerojatno će to ostati, kako je izglasovala i KP, do kraja života. Prvi je kineski čelnik rođen u NR Kini, odnosno 1953., dok je njegov prethodnik Hu Jintao bio rođen 1942. Xi je lansirao “novi kineski san” i “novi put svile”.

Aplikacija protiv knjižice

Umjesto Maove Crvene knjižice, Xi je lansirao aplikaciju “Uči veliku naciju”. U nekoliko mjeseci ta aplikacija postala je rekorder u broju preuzimanja. 
U 70 godina, ali bolje je reći nakon Maove smrti, Kina je imala nevjerojatni razvitak. U odnosu na 1952. nacionalni brutoproizvod (BDP) porastao je za 174 puta. Ne posto, nego puta. Xi Jinping kliče ekonomskom čudu pod upravljanjem KP-a. Dostigli smo epohalne ciljeve, pomaknuli smo nebo i zemlju, kaže Xi, a prije 40 godina bili smo na rubu propasti. Prije 40 godina, kineski BDP činio je 1,8 posto ukupnog svjetskog brutoproizvoda, a danas čini 15 posto te Kina ima samo jednu želju – preteći SAD.

U kineskoj tradiciji važni su brojevi, pa i 70. godišnjica proglašenja NR Kine ima značenje. Kina je najmnogoljudnija zemlja svijeta s 1.265.830.000 stanovnika (bez Hong Konga i Makaa). Većina stanovnika (oko 63 posto) nije religiozna, ali i u tome dolazi do promjena. No, glavne promjene u društvu će, vjerojatno, doći kada će razni slojevi društva htjeti imati svoje stranke.

Neće htjeti da ih predstavlja KP. Jedan od razloga gušenja prosvjeda u Hong Kongu je upravo to – strah da “demokratska bolest” ne zarazi cijelu Kinu.