Čemu nas je sve svojim lekcijama o životu naučila Mirjana Krizmanić

Tko god me poznaje, govorila je Mirjana Krizmanić, zna da sam od 365 dana barem 350 dobre volje. Imam puno izvora radosti, nisam previše plačljiva ni sklona zlovolji... A razloga za zlovolju bilo je pregršt, od ranih dana. S 14 godina oboljela je od dječje paralize, godinu dana prije pojave cjepiva, od danas do sutra postala je invalid. Postavila si je cilj – prohodati! Pa je otišla svom liječniku s idejom da se zapravo ništa bitno nije promijenilo, neće raditi neki mišići, da će ona ostati ona i što je tu tako strašno i nepremostivo?

Kad se nakon sedam mjeseci vratila iz bolnice, njezina ju je prijateljica obavijestila da više ne može s njom do škole jer ju je sram. Tada je odlučila da od tog dana ne razgovara ni s kim otprije bolesti, oni su svi pobrisani, ostaju samo oni koji će je upoznati u ovom stanju i tako će se zaštititi. Bila je beskonačno naivna. Negdje putem svoj je invaliditet učinila vjernim suputnikom i prestala biti naivna. Bila je u kratkom braku i tada joj se dogodila i velika tragedija kada je rodila mrtvo dijete. Odustala je od majčinstva, strahujući da bi se možda njezino dijete sramilo što njegova mama šepa: dovoljno joj je bilo što je se sramila njezina mama i što je trebalo proći mnogo godina da to prevlada.