'Društvo Mateja Periša sklopilo je zavjet šutnje, a ovi detalji učinili su slučaj misterioznim'

Jučer je u Dunavu kod Beograda pronađeno mrtvo tijelo mlađeg muškarca za kojeg se pretpostavlja da bi mogao biti Matej Periš, Splićanin koji je nestao krajem prosinca prošle godine.

Matejev otac Nenad Periš stigao je u Beograd i očekuje rezultate DNK analize koja treba otkriti identitet pronađene osobe.

U studiju Večernjeg lista o tome je govorio naš novinar Juraj Filipović koji je svojim izvještavanjem otkrio mnoge detalje i kontroverzije o slučaju. 

– Ovaj slučaj razlikuje se od drugih jer je mladić hrvatske nacionalnosti nestao u drugoj državi pa je to odmah bila međunarodna potraga i priča. Javnost je jako zanimala misterioznost svega toga jer mladi je čovjek, ničim izazvan, izašao iz sumnjivog kluba, trčao prema nekoj lokaciji kao da bježi od neke opasnosti. To je upućivalo na to da se dogodilo u pozadini nešto s čime javnost nije bila upoznata. Uz to je policija u početku nedovoljno komunicirala i nije iznosila informacije pa su se javljale razne teorije zavjere, javljale su se vračare, bioenergičari i slični – kazao je na početku Filipović.

Kad je riječ o postupanju policije bilo je kontroverznih poteza, prvih dana uopće nisu ušli u klub Gotik. Je li se nešto pokušalo zataškati?

– Postoji niz nelogičnosti, no nismo u poziciji govoriti da se nešto namjerno radilo. No, činjenica je da policija nije ušla prvih tjedan dana u klub te nije ispitala svjedoke i menadžere. I danas je enigma tko je stvarni vlasnik. Prethodno se taj klub povezivao s vrhom srpskog krim-miljea, a čest gost bio je i prvi čovjek srpskog MUP-a Aleksandar Vulin. Isto tako, policija je tek peti dan poslala ronioce u rijeku Savu iako su već postojale indicije da je mladić u rijeci ili oko nje. Da se reagiralo brže, možda bi Matej prije bio pronađen.

Zanimljivu ulogu igrali su i srpski mediji.

– To je još jedna enigma. Nije tajna da je velik dio srbijanskih tiskovina pod rigidnom kontrolom tamošnjih vlasti, konkretno Aleksandra Vučića. Svi mi iz Hrvatske koji smo propitivali slučaj i otkrivali detalje bili smo proglašavani na njihovim naslovnicama ustaškim luđacima i paranoicima koji ruše srpsku državu. Od početka su imali isti narativ da se Matej drogirao, skočio u rijeku i priča je završena. Kontinuirano su ocrnjivali Mateja i njegovo društvo. Tih dana naši su stručnjaci za sigurnost čak sumnjali u upletenost obavještajne ili paraobavještajne zajednice koja je cijeli slučaj htjela okrenuti. Javljali su se Vučić, Plenković, a turistički djelatnici su bili u strahu hoće li se to reflektirati na nove incidente ili napade. Možda se išlo u smjeru da se cijela priča marginalizira.

Naša policija poslala je potom specijalni tim u Beograd.

– Tek kad su se oni vratili u Hrvatsku i organizirali presicu, nekoliko sati potom njihovi srbijanski kolege objavili su detaljnu videorekonstrukciju, a mjesec dana prije toga nije bilo ni riječi o tome. Podsjetit ću i da je šef sindikata srbijanske policije tvrdio da je nedvosmisleno utvrđeno da se Matej drogirao. A da bi se to utvrdilo, potrebno je toksikološko vještačenje. S obzirom na to da je Matej već bio nestao, kako je ono moglo biti obavljeno? Želim kazati da cijelo vrijeme nisu izlazile informacije i to je davalo komponentu misterioznosti. Nije bila riječ o terorizmu već je nestao mladić, dakle policiji je u interesu dati više informacija kako bi se Matej pronašao i suzbio taj prostor na društvenim mrežama koji je otišao u teorije zavjere.

Imaš li pretpostavku zašto je Matej napustio klub u noći nestanka?

– Objavili smo fotografiju tog društva koje je otišlo u Beograd. Kontaktirali smo ih i oni su rezolutno odbili bilo kakav razgovor, što jasno govori da su sklopili zavjet šutnje. Međutim, doznao sam da su to redom sportaši iz uglednih obitelji bez krim-dosjea. To ne može biti dokaz da nisu raspolagali sa saznanjima koji bi išli u smjeru rasvjetljavanja istrage. Isto tako, oni su prošli poligrafsko ispitivanje u Srbiji i Hrvatskoj, nisu zadržani, a da su nešto kompromitirajuće radili, bili bi pritvoreni. Zavjet šutnje možda su sklopili kako bi zaustavili javni linč. Neki s kojima sam razgovarao iz Matejeva kruga govorili su da je on možda upao u neki sporadični incident dok je ostatak društva bio u klubu.

Neobično je da se u pet mjeseci nije pronašao nikakav trag.

– To je pitanje za srpsku policiju. Nijedan biološki dokaz, ni odjeća, ni opušak, niti svjedok nije pronađen koji bi rasvijetlio slučaj. Tako da je teško kazati je li Matej ušao u neki obračun, je li bačen u rijeku, je li se spotaknuo pa pao. To bi policija trebala iskomunicirati do kraja, no činjenica je da pet mjeseci nije pronašla ništa. A i snimke nadzornih kamera koje su objavljivane idu u prilog tezi o umreženosti policije, medija i vlasti – zaključio je Juraj Filipović.