Ako se ti nećeš baviti politikom, politika će se baviti tobom – u istinitost te pučke mudrosti uvjerio se ovih dana čelni čovjek Hrvatske poštanske banke Čedo Maletić nakon što je Vlada na zatvorenom dijelu sjednice u četvrtak odlučila da mu neće produljiti mandat.
Nije mu to prvi put. Prije petnaestak godina, kao mlad stručnjak imenovan je na poziciju izvršnog direktora sektora nadzora i kontrole u Hrvatskoj narodnoj banci, nesvjestan da će se tek koji mjesec kasnije politički obračuni dvaju struja tada vladajućeg HDZ-a i povezanih tajkuna preliti u financijski sektor te rezultirati propašću više domaćih banaka i milijardama kuna državnih obveznika potrošenih na njihovu sanaciju. Kao šef HNB-ove kontrole, punih deset godina Maletić se nije mogao riješiti imidža krivca za kolaps domaćeg bankarskog sustava, prije nego što je 2007. godine odlučio napustiti HNB i okušati se u privatnom sektoru.
Ipak, tek dvije godine kasnije pogazio je odluku da se ne vraća na državne jasle, prihvativši ponudu tadašnje premijerke Jadranke Kosor da preuzme posrnulu Hrvatsku poštansku banku. Maletić je preuzeo upravljanje HPB-om kad su se tek zbrajale štete nastale višegodišnjim HDZ-ovim modelom upravljanja po modelu pokvarenog bankomata.
U pet godina uspio je stabilizirati HPB, poboljšati katastrofalan javni imidž banke, proširiti poslovnu mrežu, rasti tempom bržim od tržišta te pritom ostvariti i dobit veću od pola milijarde kuna. No, ti rezultati očito nisu dovoljni za novi mandat. Zašto? Službeni odgovor na to pitanje ne može se dobiti, a kako se neslužbeno može doznati, čak i pojedinim ministrima potez je obrazložen kao diskrecijska odluka ministra financija. U financijskim krugovima, pak, spekulira se da je Maletić smijenjen jer ga se u vrhu vladajuće koalicije percipiralo kao “Linićeva čovjeka”. Koji god razlog bio točan, evidentno je da je Čedi Maletiću opet presudila politika. Simbolički, ministar financija Boris Lalovac – koji je diskrecijskom odlukom presudio da Maletić nije adekvatan za čelnu poziciju u državnoj banci – fakultet je završio 2000. godine, iste one kad je Maletić imenovan viceguvernerom HNB-a – a u međuvremenu je dogurao do pozicije šefa kontrolinga u Raiffeisen Leasingu, menadžerske pozicije treće hijerarhijske razine.
Pojednostavljeno rečeno, u realnom svijetu biznisa utemeljenom na sposobnostima, iskustvu i mjerljivim dostignućima, Maletić bi odlučivao o Lalovčevoj karijeri. U paralelnom političkom svemiru, stranačka iskaznica prave boje faktor je koji raznim Lalovcima omogućava da “diskrecijski” odlučuju o sudbinama kvalitetnijih od sebe.
Ta diskrepancija između moći i sposobnosti otrovni je izvor diktature mediokriteta, u što se tijekom posljednjih godina pretvorila hrvatska politika. Poznato pravilo menadžmenta je da se prvorazredni ljudi okružuju prvorazrednima, a drugorazredni – trećerazrednima.
U hrvatskim političkim strankama, a konzekventno i u državnim institucijama i tvrtkama gdje stranke kadroviraju na snazi je upravo takav sustav, u kojem je jedini cilj zapošljavanjem slabih učiniti sebe jakim. Upravo po toj logici, Milanović je umjesto Linića doveo Lalovca, a on sad, pak, pozicije ispod sebe puni svojim pouzdanicima. Smjenjivanje Čede Maletića tek je posljednji plod takve paradigme, no bilo bi pogrešno smatrati ga žrtvom. Maletić će novi angažman vjerojatno naći vrlo brzo, kao što će, valjda, novi šef HPB-a Tomislav Vuić – inače iskusan bankar – korektno upravljati bankom.
Prava žrtva ove priče svaki je od onih otprilike 3,5 milijuna građana ove zemlje koji u svom džepu ne drže iskaznicu neke političke stranke. Preostaje im tek da čekaju trenutak kad će i sami postati predmet neke “diskrecijske odluke”.
>> Promjena na čelu HPB-a: umjesto Čede Maletića Tomislav Vuić
Isvrstan članak, baš je tako kako piše, tako se stvari odvijaju u državnim poduzećima i upravi, zato nam je tako kako je.