ANALIZA

Borba koju su vodili hrvatski partizani bila je borba za oslobođenje zemlje od okupatora

Foto: Igor Soban/PIXSELL/Ilustracija
Borba koju su vodili hrvatski partizani bila je borba za oslobođenje zemlje od okupatora
24.06.2025.
u 19:45
Da nije bilo partizana, poslije 1945. živjeli bismo možda u nekom desničarskom režimu (ako nas ne bi okupirali Sovjeti), a to ne bi bio režim nalik na skandinavske demokracije

Nedavno su se u Španjolskoj predstavnici nekih redova Katoličke crkve odlučili ispričati ženama za zlo koje im je u vrijeme Frankove diktature bilo naneseno od tzv. Odbora za zaštitu žena. Isprika je bila tako mlaka da su je žrtve mahom odbile. Iako je osnovan već prije kao organizacija za borbu protiv trgovanja ženama, u vrijeme diktature pretvoren je u sustav koji je u svojim centrima zatvarao djevojke, velikim dijelom maloljetnice, kako bi ih “spasio od moralnog pada”. Tamo su završavale i djevojčice mlađe od deset godina, a povod je mogao biti poljubac u kinu, kratka suknja ili drsko obraćanje roditeljima i drugim autoritetima. Djevojke su u tim ustanovama kažnjavane na najgore načine. Među grozotama koje se spominju bilo je jedenje vlastite bljuvotine, crtanje jezikom križa na podu, prženje koprivom vagina onih koje su mokrile u krevet… Osim toga su onima koje su rodile oduzimali djecu bez obavijesti kome su predana (što je bila dugogodišnja praksa i u Velikoj Britaniji, sve donedavno). Tome treba dodati batine, ropski rad, hladnoću i glad. U vrijeme kada je pogon bi ona vrhuncu, u centrima je bilo internirano više od 40.000 mladih žena. Možda je najtužnije to što je sve to trajalo do 1985., cijelo desetljeće nakon diktatorove smrti.

Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.

Pretplatite se na sadržaj s potpisom.

Marijana Rudan

Smatrali su nas teroristima: Film o političkom progonu Hrvata u Australiji 70-ih kandidat je za Oscara

Tijekom pandemijskog lockdowna Marijani Rudan je prišla mlada glumica Kat Dominis i podijelila s njom ideju za kratki film inspiriran stvarnim iskustvima hrvatskih migranata u Australiji 70-ih godina. Iz tog početnog koncepta razvila se snažna autorska suradnja: dvije žene, dvije perspektive, jedna priča koja je dugo čekala da bude ispričana. Rezultat je “Unspoken” (“Neizrečeno”) – umjetnički dojmljiv, emotivno pulsirajući film koji spaja dokumentarističku istinu i obiteljsku dramu. Nastao iz skromnog budžeta, ali neizmjerne strasti, film je ubrzo osvojio svijet.



Komentari 22

Avatar imocki pracovjek
imocki pracovjek
20:56 24.06.2025.

Autor bira primjere koji mu odgovaraju za unaprijed postavljenu tezu: ljevica- dobrota, desnica i crkva - zlo.

NH
Nebinarni hadezeovac
20:09 24.06.2025.

I zato je prvo što su napravili nakon ulaska u Zagreb noćno odvođenje ranjenika i bolesnika iz bolnica u šumu i bacanje istih u kraške jame. I sve to nakon što je rat završio, kad više nije bilo ni okupatora, ni "domaćih izdajnika". Isto to su isti takvi, s istom petokrakom na glavi, napravili i 1991. u Vukovaru. Da se ne spominje: zatrpavanje ratnih zarobljenika i civila u napuštene tenkovske rovove i zazidavanje u napuštena rudarska okna, i opet nakon rata. Eto, to je ta borba za oslobođenje.

DA
dadalina
20:53 24.06.2025.

U čiim stanovima žive ?