Borba koju su vodili hrvatski partizani bila je borba za oslobođenje zemlje od okupatora

Nedavno su se u Španjolskoj predstavnici nekih redova Katoličke crkve odlučili ispričati ženama za zlo koje im je u vrijeme Frankove diktature bilo naneseno od tzv. Odbora za zaštitu žena. Isprika je bila tako mlaka da su je žrtve mahom odbile. Iako je osnovan već prije kao organizacija za borbu protiv trgovanja ženama, u vrijeme diktature pretvoren je u sustav koji je u svojim centrima zatvarao djevojke, velikim dijelom maloljetnice, kako bi ih “spasio od moralnog pada”. Tamo su završavale i djevojčice mlađe od deset godina, a povod je mogao biti poljubac u kinu, kratka suknja ili drsko obraćanje roditeljima i drugim autoritetima. Djevojke su u tim ustanovama kažnjavane na najgore načine. Među grozotama koje se spominju bilo je jedenje vlastite bljuvotine, crtanje jezikom križa na podu, prženje koprivom vagina onih koje su mokrile u krevet… Osim toga su onima koje su rodile oduzimali djecu bez obavijesti kome su predana (što je bila dugogodišnja praksa i u Velikoj Britaniji, sve donedavno). Tome treba dodati batine, ropski rad, hladnoću i glad. U vrijeme kada je pogon bi ona vrhuncu, u centrima je bilo internirano više od 40.000 mladih žena. Možda je najtužnije to što je sve to trajalo do 1985., cijelo desetljeće nakon diktatorove smrti.