Gulnaz Partschefeld poznaje ruski aparat moći iznutra. Bivša voditeljica vijesti, a danas predavačica na Sveučilištu St. Gallen (HSG), govori o neugodnim "paradama pobjede", strahu od diktatora, ruskoj spremnosti na patnju i granicama Putinove propagande. Ruske "parade pobjede" poznaje još iz školskih dana u ruskoj provinciji. Do 2006. Gulnaz Partschefeld radila je kao voditeljica na ruskoj državnoj televiziji. Danas predaje rusku kulturnu povijest na Sveučilištu St. Gallen i kaže da parada u Moskvi pokazuje prije svega jedno, rastući strah Vladimira Putina. "Putin se boji. Iako nijedan ukrajinski dron nije nadletio Crveni trg, cijeli je svijet mogao vidjeti kako je uzalud pokušao nametnuti jednodnevno primirje radi parade. Strahujući od dojma koji bi ostavila ‘skraćena’ svečanost, ponovno je otkazao dolazak međunarodnih medija. Parada je trebala demonstrirati snagu, no 2026. razotkrila je koliko je Putinov sustav zapravo ranjiv“, kazala je za Blick.
"Putin treba paradu da bi učvrstio svoj status pred elitom, vojskom i stanovništvom. Otkazivanje bi bio najveći poraz od početka rata. Kad sam ja kao školarka sudjelovala na tim paradama, atmosfera je bila obilježena bolnim pričama veterana. Konsenzus je bio jasan, rat se nikad više ne smije ponoviti. Putin je tu kulturu sjećanja preoblikovao pod sloganom 'Mi to možemo ponoviti' s eksplicitnom referencijom na vojni pohod sve do Berlina", dodao je.
Smatra da se Putinova slika raspada, i to dijelom zato što je radi zaštite parade naredio da se protuzračni sustavi iz pola Rusije prebace u Moskvu, ostavivši tako velike dijelove zemlje bez zaštite. "Rusija kanibalizira vlastitu obrambenu infrastrukturu kako bi zaštitila jednosatnu ceremoniju. Time je Putin mnoge Ruse jako razljutio", kaže. .
"Kod Putina se vidi gubitak dodira s realnošću, što je tipično za diktatore u kasnoj fazi. S jedne strane, on zna koliko je situacija opasna – inače se ne bi povlačio u bunkere i čak svoje kuhare i čuvare nadzirao preko videa. S druge strane, iz vlastite povijesti zna da je uvijek uspijevao izvući se iz teških situacija. Možda će mu i ovaj put uspjeti", kazala je.
Njegov rejting pao je na 73 posto, najniže u dugo vremena. No dok god je iznad 60 posto, elita ga još neće odbaciti. Kritika u Rusiji najčešće ne ide direktno na Putina, nego na 'sustav', klasičan obrazac iz Staljinova doba kada su građani pisali „dobrom caru“ o problemima. Ekonomska situacija dodatno pogoršava sliku: ruska kućanstva troše čak 40 posto prihoda samo na hranu, što je najgore od krize 2008. Isključivanje interneta pogađa mlade i uništava online poslovanje. Unatoč tome, režim uspijeva održavati relativni mir jer regrutira vojnike uglavnom iz siromašnih, udaljenih regija, a obitelji poginulih dobivaju visoke naknade.
Partschefeld smatra da Putin zasad još može izdržati velike gubitke (preko 1000 vojnika dnevno), ali slika „specijalne operacije“ koja se ne tiče običnih Rusa polako se raspada. Napadi ukrajinskih dronova na rusko zaleđe dodatno bude nezadovoljstvo. Za ozbiljne pregovore o miru, prema njezinoj procjeni, potrebna su tri faktora istodobno, snažan pritisak Donalda Trumpa, duboka ekonomska kriza koja će pogoditi široke slojeve i ruska elita koja će iz straha od gubitaka prisiliti Putina na zaokret. "Samo ako se ta tri faktora poklope istodobno, Putin će moći pronaći izlaz iz rata", zaključuje Gulnaz Partschefeld.
Da preduhitrim sve Ruske trolove. Članak , uglavnom, istinit ali i ništa novog ako malo čitate povijest koja se ponavlja, posebno kad su diktatori u pitanju. Ono što definitivno nije istina je Putinov rejting koji je kod Ruskog naroda već odavno manji od 60%. No narod se u diktatorskom režimu ništa ne pita.