FOTO Prizori iz zauvijek nestalog grada: Gaza je izgledala kao Versilia, cure su u minicama, s viskijem i cigaretama

Čim je Naser došao na vlast, obećavajući revoluciju i socijalizam, Che Guevara je otputovao u Kairo tražiti savjete i nadahnuće, a onda vlakom u Gazu, s cigarom i beretkom, po legendarne palestinske gerilce: ali nije našao nikoga. Završio je na večeri s čuvarima baze UN-a. I sljedeće jutro je otišao. Bilo je to 1959. I nisi išao u Gazu na revoluciju, nego na roštilj na plaži.

Napišeš: “Gaza”, a na Googleu ne dobiješ ništa osim krvi i ruševina. I za svaki zračni napad, određenu bolnicu, određeno mjesto, određeni dan, imate nekoliko slika, iz različitih godina i različitih ratova. Pa ipak, Gaza je nekoć bila tako divna da ju je Marko Antonije darovao Kleopatri. Poklonio joj je i Jerihon, zapravo, i oazu na Mrtvom moru, i od svega pomalo, ali za Plutarha je Gaza bila “aromatofora”, raspršivač mirisa, jer je bila duž Puta tamjana. Sada se gladuje. I granica je zatvorena. Ali jednom davno, svi su prolazili kroz Gazu. I za sve je bila “azijska Atena” jer je bila središte filozofije. Poznata po svojim vinogradima i vinu. A to nije bilo tako davno. Danas je alkohol zabranjen, ali još jučer, pod britanskim mandatom, gospodarstvo se temeljilo na ječmu: za engleske pivovare.