Uz svečane fanfare i prisustvo političkog vrha provincije Guangdong, u kineskom obalnom gradu Zhanjiangu otvoreno je novo veliko postrojenje kemijskog diva BASF-a. Svečanosti su nazočili brojni uzvanici, dok su predstavnici vlasti s pozornice isticali značaj ove velike strane investicije.
Njemačka ministrica gospodarstva Katherina Reiche obratila se videoporukom, naglasivši važnost stabilnih odnosa s Kinom: „Posebno u turbulentnim i nesigurnim vremenima naša suradnja ima posebno značenje." Time je dodatno istaknuta snažna povezanost njemačke industrije s kineskim tržištem, unatoč sve češćim upozorenjima na preveliku ovisnost. BASF je u ovaj projekt uložio gotovo devet milijardi eura – najveći pojedinačni iznos u svojoj povijesti.
Glavni izvršni direktor Markus Kamieth otvorenje vidi kao prekretnicu: „Kina je prije svega najveće svjetsko tržište za kemijske proizvode i ujedno najbrže rastuće kemijsko tržište na svijetu, a za nas je tijekom proteklih desetljeća bila i iznimno uspješno tržište." Naglasio je kako nova lokacija predstavlja temelj za daljnji rast i inovacije.
BASF trenutačno ostvaruje oko 14 posto globalnih prihoda u Kini, no ambicije su veće. Kamieth podsjeća da upravo Kina generira polovicu svjetske potražnje za kemikalijama, čime jasno poručuje gdje kompanija vidi svoju budućnost. Koliko je kinesko tržište ključno, pokazuje i spremnost kompanije na prilagodbu zahtjevima vlasti. Nakon ceremonije, glasnogovornik BASF-a upozorio je novinare da se određeni dijelovi intervjua s kineskim dužnosnikom ne smiju objavljivati – na zahtjev kineske strane.
Novo postrojenje prostire se na četiri četvorna kilometra i treći je najveći BASF-ov kompleks u svijetu, nakon Ludwigshafena i Antwerpena. Opremljeno je modernom infrastrukturom, uključujući vlastitu luku za opskrbu sirovinama, dok je izvoz ograničen uglavnom na tržišta jugoistočne Azije. Strategija je jasna: proizvodnja u Kini, primarno za kinesko tržište. Ondje se proizvode kemikalije za automobilsku i plastičarsku industriju, a cijeli kompleks pogonjen je isključivo obnovljivim izvorima energije.
Istodobno, dok se kapaciteti u Kini šire, u Njemačkoj se smanjuju. U Ludwigshafenu se zatvaraju pogoni, provode programi štednje i smanjuje broj zaposlenih. Samo prošle godine ukinuto je više od tisuću radnih mjesta, ponajviše zbog slabe potražnje i pada cijena.
Kamieth ne vidi kontradikciju u takvoj strategiji: „Mogu samo reći da je BASF koji ne investira u Kini slabiji BASF, a slabiji BASF nije dobar ni za njemačke lokacije." Ističe i nastavak ulaganja u Europi: „Sada imamo veliki projekt ovdje, to je točno. Ali ako se to promatra na dulje vremensko razdoblje, daleko najviše investiramo u Europi, a najviše u Ludwigshafenu."
Ipak, dio stručnjaka upozorava na rizike. Nakon povlačenja iz Rusije, BASF bi se mogao ponovno naći u situaciji ovisnosti o jednoj autoritarnoj državi. Sličan trend vidljiv je i kod drugih njemačkih kompanija, a ankete pokazuju da više od polovice kemijskih tvrtki planira dodatna ulaganja u Kini.
Direktor vanjskotrgovinske komore Oliver Ems potvrđuje takav smjer: „Vidimo vrlo sličan razvoj i kod proizvođača strojeva, kao i kod tvrtki iz automobilske industrije, to nije nikakva tajna", te dodaje: „I njihovi dobavljači su zbog pritiska troškova prisiljeni snažnije se angažirati na tržištu kroz investicije." Sve veći naglasak stavlja se i na istraživanje i razvoj kako bi se održala konkurentnost. Primjerice, Volkswagen je uložio 3,5 milijardi eura u razvoj električnih vozila u kineskom Hefeiju, s ciljem jačanja pozicije na tamošnjem tržištu.
No poslovno okruženje u Kini postaje sve zahtjevnije. Slaba domaća potražnja, višak kapaciteta i pad cijena dodatno opterećuju kemijsku industriju. Zbog toga BASF sada očekuje nižu profitabilnost nego što je planirano pri pokretanju projekta 2018. godine.
Dodatni izazovi dolaze i iz geopolitike. Napetosti oko Tajvana predstavljaju potencijalnu prijetnju globalnim lancima opskrbe. Stručnjak Instituta njemačkog gospodarstva Jürgen Matthes upozorava: „Ako bi Kina pokrenula invaziju Tajvana i tako došlo do većih sukoba i scenarija koji uključuju sankcije, tada se postavlja pitanje što bi se dogodilo s BASF-om. Bi li poslovanje moglo nastaviti ili bi, u najgorem slučaju, proizvodni kapaciteti koji se sada izgrađuju mogli na kraju biti nacionalizirani i izgubljeni?"
Unatoč rizicima, konačna odluka ostaje na investitorima i vlasnicima kompanije. Za Kamietha dileme nema: „Zamislite kako bi BASF izgledao bez kineskog tržišta, koje čini polovicu svjetskog tržišta", poručuje, zaključujući: „Odvajanje od Kine ili odustajanje od kineskog tržišta po mom je mišljenju mnogo veći rizik."