Na današnji dan, 17. studenog 1968. godine, u promet je svečano pušten Paški most. Bio je to trijumf građevinara bivše države. Pretvorivši tog dana otok Pag u poluotok, ta je impresivna, armiranobetonska građevina transformirala život otočana. Nešto više od dva desetljeća kasnije upravo je taj most, kao jedan od najznačajnijih infrastrukturnih projekata u hrvatskoj povijesti, odigrao je i stratešku ulogu u Domovinskom ratu. Tog hladnog 17. studenog 1968. godine stavljena je točka na stoljeća prometne izoliranosti otoka Paga.
Senzacionalnim puštanjem u promet lučnog mosta, koji je preko Ljubačkih vrata spojio Pag s kopnom, otok je postao poluotok, što je snažno utjecalo na turizam i cjelokupno gospodarstvo, ali i na svakodnevni život otočana koji više nisu ovisili o hirovitim vremenskim prilikama i trajektnim linijama. Sama ideja o izgradnji mosta koji će otok trajno povezati s kopnom nije se rodila preko noći, nego je bila kockica u mozaiku šire vizije o prometnom povezivanju cijele jadranske obale, kroz projekt gradnje Jadranske magistrale. Priliku da Pag integriraju u tu ključnu prometnicu prepoznali su otočki čelnici koji su, 1960. godine, tijekom njegova posjeta otoku, ideju vješto prezentirali Josipu Brozu Titu, a on ju je podržao.
No, trebalo je prikupiti sredstva, izraditi svu potrebnu dokumentaciju i projekte pa je do konačne realizacije prošlo još punih osam godina. Projekt je izradio inženjer Ilija Stojadinović, projektant koji se ranije proslavio projektiranjem Šibenskog mosta. Gradnja mosta, jedna od najzahtjevnijih u to vrijeme, započela je u siječnju 1967. godine, a radove su izvodili iskusni radnici tadašnjeg građevinskog poduzeća "Mostogradnja". Najveći izazov predstavljala je sama lokacija mosta, jer je uski prolaz, Ljubačka vrata, česta meta nemilosrdnih udara bure koja tuče s Velebita.
No i unatoč tim ekstremnim vremenskim uvjetima i teškom terenu, radilo se od zore do sumraka te su radovi napredovali nevjerojatnom brzinom. Za manje od godinu dana dovršena je čitava konstrukcija mosta, čija je duljina 301 metar, a širina kolnika 9 metara, uključujući i njegov impresivni luk visine 27,6 metara i raspona 193,2 metra. Grandiozni je most, koji je u to vrijeme bio pravo tehnološko čudo, za promet bio spreman dvanaest dana prije ugovorenog roka dovršetka radova. Bio je to velik podvig čitavog graditeljskog tima, jer Paški je most bio tada na popisu najvećih mostova te vrste na svijetu, što ga je činilo ponosom cijele bivše države.
Osim prometne, svoju je drugu, veliku ulogu Paški most odigrao u vrijeme Domovinskog rata, kada je pokazao svoj puni, strateški značaj. Naime, nakon što je u studenom ratne 1991. godine srušen Maslenički most, Hrvatska je bila prometno presječena pa je upravo Paški most, s trajektnom linijom Prizna-Žigljen, bio tada jedina prometna veza između srednjeg i južnog dijela Jadranske Hrvatske te kontinentalnog dijela zemlje. Tih je ratnih dana most bio žila kucavica, preko njega su se danonoćno prevozili hrana, lijekovi, naoružanje i vojska te prognanici i izbjeglice.
Zbog te svoje važne uloge most se u više je navrata našao na meti zrakoplova tadašnje JNA, jer njegovim bi rušenjem jug Hrvatske ostao potpuno izoliran. Prvi su se put zrakoplovi jugo-vojske na njega obrušili 3. listopada 1991., napadi su nastavljeni i idućih nekoliko dana, no najjači, a ujedno i posljednji bio je 8. studenoga 1991., kada je most bio ranjen, no izdržao je i preživio te nije bio onesposobljen za promet. Nakon završetka Domovinskog rata Paški most je potpuno obnovljen te je 29. prosinca 1999. pušten u promet, a zbog korozije, koja se javlja kao posljedica izloženosti vjetru i udarima bure, radovi na sanaciji njegove armirano-betonske konstrukcije provedeni su i krajem 2019. godine.
Danas kinezi grade a domoljubi izmišljaju što jamiti.