Davor Bernardić, bivši predsjednik SDP-a i dugogodišnji saborski zastupnik, ponovno ulazi u političku arenu kao kandidat za gradonačelnika Zagreba. U razgovoru za Večernji list iznosi oštre kritike na račun aktualne vlasti, najavljuje konkretne projekte za modernizaciju grada, otkriva ključne točke svog programa te otvoreno komentira aktualne afere koje tresu zagrebačku političku scenu – od slučaja Mile Kekina do sporne zaštitarske afere i prijave odvjetnika Ante Nobila protiv gradonačelnika Tomislava Tomaševića.
Kako komentirate uhićenje Mile Kekina?
Mile Kekin suprug je Ivane Kekin, jedne od najbližih suradnica gradonačelnika Tomaševića – gradske i saborske zastupnice stranke Možemo, koja je bila i njihova predsjednička kandidatkinja. Iz ovog slučaja je očito da je bilo muljanja sa zemljištem u Istri. Tomašević je rekao da je slučaj Kekin zapravo spin. Ako je slučaj Kekin nakon uhićenja spin, onda ga pozivam da odgovori na pitanje je li slučaj Hipodrom, gdje je izvučeno više od dva milijuna eura na fiktivne zaštitare – također spin? Ponavljam, još nije ništa odgovorio. Pozivam ga da se očituje. Još ga nisam čuo. Inače, kad počnete u politici pričati da ste pošteni, onda vam jedna od sljedećih izjava može biti “neka institucije pravne države rade svoj posao”. Tko o čemu – Tomašević i Možemo o poštenju!
Zašto mislite da možete pobijediti Tomislava Tomaševića u utrci za gradonačelnika Zagreba?
Zato što sam rođen u Zagrebu i volim ovaj grad. Ali voljeti grad nije neki virtualni pojam ili kurtoazna fraza. Voljeti grad znači razumjeti ljude koji u njemu žive i njihove probleme, biti prisutan među njima, i znati probleme zagrebačkih kvartova. Ja živim Zagreb, za razliku od Tomaševića, koji se otuđio od građana i koji sa svojom sektom unutar četiri zida radi PowerPoint prezentacije i sadržaj za društvene mreže, samo i jedino s ciljem kako bi ponovno prevario građane. Sve izgleda kao da se prvi put kandidira na izborima, a ne da je gradonačelnik već četiri godine. Jedina je istina da u te četiri godine nije napravio apsolutno ništa, ocjena njegova mandata je čista nula.
Koje su ključne teme koje ćete isticati tijekom kampanje, a koje smatrate najvažnijima za razvoj Zagreba? Spremate li neko iznenađenje?
Zagreb je danas zapušten i prljav, smeće se redovno ne odvozi. U gradu vlada prometni kaos, ljudi gube sate dnevno u prometu, autobusi i tramvaji ne voze redovno i kasne.
Moj plan je sažet u sedam ključnih točaka, izgradnja stanova za najam od pet eura po kvadratu i prodaju od 1700 eura po kvadratu, izgradnja domova za starije po priuštivim cijenama, rješavanje pitanja otpada sanacijom Jakuševca, izgradnjom biokompostane, sortirnice i energane, uz redovan odvoz smeća svakih 48 sati, rješavanje prometnih gužvi izgradnjom novih prometnica te projektom brze gradske željeznice – “Cug u krug”, kao i projekt Grad na Savi, energetski i ekološki projekt te će osigurati zalihe pitke vode generacijama. Osim toga ovih dana ćemo predstaviti detaljan program za sport, mlade, umirovljenike i socijalne politike. Trenutačno obilazim sve gradske četvrti u Zagrebu, u kojima smo detektirali jako puno problema, na temelju kojih nudimo rješenja poput izgradnje garaža, infrastrukture, vodovoda i kanalizacije, sportskih i dječjih igrališta te prostora za kulturnu i društvenu namjenu.
Proteklih dana puno se priča o vašem “padu” s klupe, jeste li morali ići u bolnicu na snimanje da provjerite jeste li nešto slomili?
Kao što je poznato, u ovoj kampanji pokušavam na pomalo duhovit i ciničan način na društvenim mrežama ukazati na nesposobnost ove gradske vlasti. Taj video vidjelo je oko milijun i pol ljudi i skupio je na desetke tisuća lajkova te je tako ta klupa postala stvaran simbol njihove neučinkovitosti i lošeg upravljanja gradom.
Što biste napravili da učinite zagrebački promet protočnijim? I kakav je vaš stav prema mogućnosti gradnje metroa, što je postala mantra jednog od vaših protukandidata?
Riješit ćemo Zagreb prometnih gužvi izgradnjom novih tramvajskih pruga. Tramvaj će proći od Vukovarske preko kampusa kroz podvožnjak Branimirove kod Kauflanda na Mandlovu pa sve do Kolakove, a onda produženom Kolakovom do produžene Branimirove u Sesvetama. Produžit ćemo tramvaj Ilicom do Vrapča te izgraditi novu liniju Sloboština – Trnje preko mosta po produženoj Ulici SR Njemačke. Naš plan je izgraditi novi most uz Bundek te pješačko-biciklistički most koji će spojiti Lanište i jezero Jarun. I, naravno, u planu je izgradnja i zapadnog jarunskog mosta. Jedan od glavnih projekata je i cjelovita denivelacija Slavonske od Vjesnika do Kruga. Zatim spajanje Ulice Prisavlje od Savske do Držićeve, završetak spoja Branimirove od Brestja do Popovca, produžetak Vatikanske, izgradnja produžene Medpotoki od Gajnica do City centra West.
Ubrzat ćemo gradski promet sinkronizacijom semafora i sustavom pametnog upravljanja prometom. I ono što mi je posebno u fokusu je izgradnja brze gradske željeznice, tzv. Cug u krug, kako bismo iskoristili prugu koja već prolazi kroz cijeli grad. Zamislite da možete doći od Dugava ili Kozari Boka do Glavnog kolodvora za 11 minuta, ili do zračne luke za 15 minuta? Potrebne su tek male preinake pruge te premještanje teretnog prometa na ranžirni kolodvor u suradnji s državom. To je projekt ostvariv u prvom mandatu. Što se tiče metroa, mnogi manji gradovi u Europi, poput Lausanne u Švicarskoj, Catanije u Italiji te Soluna u Grčkoj, imaju metro. No nismo nerealni i ne dajemo lažna obećanja, projekt izgradnje prve linije metroa projekt je od 10 godina ili tri mandata, čemu prethode brojne studije.
Kakav je vaš plan za smanjenje troškova života u Zagrebu, posebno za mlade obitelji i umirovljenike?
Stanovanje je osnovna životna potreba, a cijene stanova otišle su u nebo. U zadnje četiri godine nekoliko tisuća obitelji preselilo se iz Zagreba u okolicu u potrazi za jeftinijim stanovima i kućama. O nebrizi Tomaševića za mlade možda najbolje govori činjenica da mu je za projekt izgradnje priuštivih stanova u Podbrežju zbog nesposobnosti i nebrige istekla građevinska dozvola. I zato je konkretan plan mene i mog stručnog tima da u Zagrebu gradimo stanove za najam od pet eura po kvadratu i za prodaju 1700 eura po kvadratu u Dubravi, Španskom i Novom Zagrebu, za sve one bez svog stana.
Tomašević je također predložio jedan od najviših poreza na nekretnine u Hrvatskoj, bez ikakvih kriterija. Isti porez plaćaju siromašna obitelj, koja je naslijedila trošnu kuću ili stan, i bogati, koji imaju puno nekretnina, što je nepravedno. Mi ćemo uvesti pravedan kriterij za oporezivanje na temelju stvarne vrijednosti nekretnina i socijalnog stanja.
Uza sve to, njegovom odlukom Zagrepčani plaćaju najviši porez na dohodak u državi pa jedna obitelj ima godišnje oko 1200 eura manje u džepu nego npr. u Svetoj Nedelji. Stoga ćemo i smanjiti porez na dohodak. Djeca u Zagrebu često se ne mogu baviti sportom jer njihovi roditelji za to nemaju novca. Plan nam je uvesti i vaučere za sport za djecu kako bi sport bio dostupan svoj djeci. Omogućit ćemo našim starijim sugrađanima pomoć i njegu u kući, što podrazumijeva i topli obrok po vrlo pristupačnoj cijeni, te ćemo graditi nove domove za starije i tako stvoriti preduvjete da smještaj u domovima bude jeftiniji.
Kako gledate na ostale kandidate?
Očekujem njihovu podršku i podršku njihovih birača u drugom krugu jer imamo isti cilj, smijeniti ovu nesposobnu i nepoštenu vlast.
Hoćete li napustiti politiku ako ne uspijete postati gradonačelnik Zagreba?
Neću.
Kako komentirate koaliciju između SDP-a i Možemo! u Zagrebu? Jeste li spremni ući u koaliciju s njima ako ne budu mogli sami formirati većinu?
Koalicija s korumpiranim i nesposobnim Možemo i ovakvim lošim i neprepoznatljivim SDP-om ne dolazi u obzir. Radimo na okupljanju nove većine u Gradskoj skupštini na čelu s novim predsjednikom Gradske skupštine Davorom Šternom, koji ne uključuje te dvije stranke. Oni su o sebi dovoljno rekli u ove zadnje četiri godine.
Što kažete na kaznenu prijavu odvjetnika Ante Nobila protiv Tomaševića, koji je njegov motiv?
Činjenica koja se ne može pobiti jest da je za usluge nepostojećih zaštitara u 10 mjeseci plaćeno više od dva milijuna eura. To bi značilo da su dnevno tamo bila angažirana 104 zaštitara. Je li ih netko vidio? Ono što je indikativno jest to da Tomašević već danima ne odgovara na konkretno postavljena pitanja, već lošim spinovima pokušava skrenuti pozornost s pravih problema. Jedini konkretni odgovor koji smo čuli je da se prikuplja dokumentacija. A ja ga pitam do kada? Po njegovom ispada da je dokumentacija na Sjevernom polu. Pravo je pitanje zašto se kupuje vrijeme. Umjesto prikupljanja upotrijebio bih drugu riječ, lažiranje. U ovom slučaju su dokazi koji su dobiveni od zaposlenika Ustanove za upravljanje sportskim objektima neoborivi. Toliko o njihovu poštenju kojim su se hvalili sve ove četiri godine. Imam pitanje za Tomaševićeva direktora Kostu Kostanjevića – koja je bila tema sastanka u subotu 5. travnja na ŠRC-u Mladost na Jarunu s nekim djelatnicima, a vezano za ovu aferu?
Kako biste opisali svoje djetinjstvo u Zagrebu? Koji su trenuci iz tog razdoblja oblikovali vaš pogled na svijet?
Bilo je to vrijeme na prelasku iz jednog sistema u drugi, u kojem se dogodio rat. Kao mali dječak bio sam relativno bezbrižan, zaigran u igri i učenju. Krenuo sam u Osnovnu školu na Ljubljanici u prvi razred, da bismo se već sljedeće godine preselili na Trnje, gdje sam pohađao OŠ Marina Držića. Osjećalo se vrijeme promjena. Onda je došao rat, i igru i školu zamijenila su skloništa i potresne slike stradalih ljudi s ratom razorenih područja. Tu sam prvi put osjetio pravi strah jer mi je otac sudjelovao u Domovinskom ratu. Odjednom je nastala velika kriza i neimaština, plaće su se smanjile, za crni kruh čekao se red rano ujutro. Živjeli smo skromno. Tu skromnost i zahvalnost prema onom što imamo, umjesto pohlepe da tugujemo za onim što nemamo, usadili su mi moji roditelji.
Je li bilo teških trenutaka tijelom odrastanja?
Jako puno. Prerana smrt moga oca nakon Domovinskog rata, smrt djedova i baka, a onda i bolest majke, i to sve u razdoblju od nekoliko godina, nagnali su me da se uozbiljim i osamostalim puno prije mojih vršnjaka. Morao sam rano postati glava obitelji i zarađivati kako bih pomogao mlađem bratu i tada već bolesnoj majci. Bilo je dana kada mi se sve činilo bezizlazno, pomiriti obveze na fakultetu, studentski posao, sport te želju da živim normalne studentske dane. No to mi je s druge strane usadilo odgovornost prema sebi, požrtvovnost prema drugima i radne navike.
Čime su se bavili vaši roditelji?
Moja majka bila je patronažna medicinska sestra. Voljela je svoj poziv, pomagati drugima. Takva je bila cijeli svoj život do smrti. Suosjećajna, vrijedna, empatična. Kao samohrana majka borila se da meni i bratu bez obzira na neimaštinu ništa ne nedostaje. Moj otac radio je kao upravni pravnik, onda je došao rat i bojište. Nakon rata nije se mogao vratiti na prvi posao te je godinama radio za crkavicu kao zaštitar u privatnim agencijama. Umro je 1998. primajući socijalnu pomoć, što je u meni izazvalo revolt prema sistemu koji je bio nepravedan. Tada sam donio odluku da se uključim u neki oblik javnog djelovanja. Moja je obitelj bila vezana uz HSS. Djedov brat Ivan Bernadić bio je politički zatvorenik koji je zbog demokratskih načela i borbe za Hrvatsku zatvaran u staroj i novoj Jugoslaviji te NDH, proveo je 30 godina u zatvoru kao politički zatvorenik. Te 1998. imao sam dvojbu priključiti se HSS-u ili ne, no na televiziji sam gledao val promjena koji je zahvatio Europu, Blairov i Schroederov dolazak na vlast i stvaranje trećeg puta u Europi. Ta pozitivna energija i optimizam motivirali su me za ulazak u politiku.
Kako su vaše obrazovanje i uspjesi u srednjoj školi, poput osvajanja državnih nagrada iz fizike, oblikovali vaš profesionalni put?
Dolazim iz skromne radničke obitelji, no moji su roditelji uvijek znali da je obrazovanje ključ uspjeha i izlaska iz siromaštva. Kao dječak koji je dolazio iz skromne radničke obitelji u razredu imao sam često lošije tenisice ili traperice nego moji vršnjaci, no moja majka nadljudskim se naporima trudila da ni u čemu ne oskudijevamo. To mi je usadilo osjećaj manje vrijednosti tijekom odrastanja i sve što sam u školi radio, trudio sam se raditi tri puta bolje od drugih kako bih se dokazao sam sebi. Nisam čak toliko ni volio učiti, koliko sam volio pobjeđivati, u košarci i karateu. Jednostavno sam se htio dokazati, dobiti peticu. I tako sam postao jedan od najboljih učenika, pa i u srednjoj školi. Kao dječak često sam s ocem, koji je bio erudit, iznimno načitan, razgovarao o beskrajnosti svemira, drugim galaktikama, Einsteinovoj teoriji relativnosti. Koristili smo svaki slobodan trenutak da odemo u Tehnički muzej i u planetarij, ili u zvjezdarnicu ili u Akvarij, koji je tada postojao na Gornjem gradu. Inspirirao me i Nikola Tesla, koji je također usmjerio moj put prema fizici.
Što vam je najviše pomoglo da prevladate financijske teškoće u obitelji tijekom srednjoškolskog obrazovanja?
Radio sam bez prestanka, i to različite poslove, preko student-servisa kontinuirano, zatim sezonske poslove preko ljeta, koji su obično bili fizički naporni. Davao sam poduku iz fizike i matematike, a kako sam bio dva puta državni prvak iz fizike i predstavljao Hrvatsku na međunarodnoj olimpijadi, tako sam dobio i stipendije. Jedna od njih bila je tadašnja Nacionalova Top stipendija za top studente. Na to sam bio osobito ponosan.
Koji su najvažniji trenuci iz vašeg studentskog života na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu?
Možda je to bio trenutak kad sam položio prvi ispit. Kao da mi je pao kamen sa srca. Doduše, moj studentski život dobivao je nastavke. Po završetku faksa zaposlio sam se kao asistent na fizici i upisao doktorat iz fizike. Potom sam završio studij financija na Ekonomskom fakultetu pa MBA. Usavršavao sam se u području ekonomike Europske unije u Nizozemskoj u Maastrichtu, a kasnije sam doktorirao u području makroekonomije u Zagrebu. I danas se obrazujem, čitam, učim njemački i francuski. Vjerujem u cjeloživotno obrazovanje i stjecanje novih vještina. Samo ako konstantno radiš na sebi, kao pojedinac možeš ići u korak s vremenom.
Kako ste došli do odluke da se uključite u politiku, a ne nastavite u znanstvenoj ili akademskoj karijeri?
Moj angažman u politici nije bio planiran. Dogodio se paralelno s mojim studiranjem. Odlučio sam se dati u javni poziv. Ono što mi je cilj i želja je ostaviti trag u društvu i dati nekakav doprinos. Pokreću me rast, razvoj i spoznaja da društvo generalno mora ići naprijed. Ponekad sam razmišljao što bi bilo da sam nastavio znanstvenu karijeru... Vjerojatno bih možda bio redovni profesor na fakultetu negdje u inozemstvu ili CEO neke tvrtke. Mogao sam biti jedan od onih mojih kolega koje svakodnevno voze na Wall Street i vjerojatno zarađivati velik novac. No novac me u životu nikad nije zanimao. Zanimao me napredak znanosti i društva, rast i razvoj. To me i danas pokreće u politici. Želim ostaviti traga, napraviti nešto veliko i značajno za društvo i svoj Zagreb, u kojem sam rođen i u kojem živim.
Kad se prisjetite izbora 2020. koje ste izgubili od Plenkovića – što biste danas mijenjali u kampanji?
Izbori su održani tijekom pandemije izazvane koronom, a na to doista nisam mogao utjecati. U kampanji ne bih mijenjao ništa.
Sukobili ste se s Peđom Grbinom, koji vas je isključio iz stranke, no i on je doživio debakl na izborima. Naročito je bilo porazno njegovo prepuštanje mjesta SDP-ova kandidata predsjedniku Zoranu Milanoviću. Što vi mislite o tom Grbin –Milanović neustavnom potezu?
Nisam ja došao u sukob s njim. On je došao u sukob sam sa sobom. Podsjećam da je Peđa Grbin upropastio SDP, iz stranke je potjerao više od 3000 članova, akademike, intelektualce, osnivače SDP-a, bivše Račanove i Milanovićeve ministre i suradnike, poput Željke Antunović, Davorka Vidovića, Rajka Ostojića, Gordana Marasa, Franka Vidovića, Domagoja Hajdukovića, Viktora Gotovca i mnogih drugih. Zagrebačku organizaciju raspuštao je čak dva puta. S druge strane, dok sam ja bio na čelu SDP-a, moj moto bilo je okupljanje, ljude nismo izbacivali, već smo ih vraćali i uključivali u život stranke. Sjetite se Mirele Holy, Ive Josipovića i Zorana Milanovića, koji su se na velika vrata vratili u SDP-ov dres.
Što se tiče uplitanja Milanovića u izbore, bio je to neuspjeli pokušaj spašavanja vojnika Grbina, čak ni to nije pomoglo SDP-u da ostvari bolji rezultat na izborima.
Što mislite o novom SDP-u s Dončićem na čelu, imate li ambicija vratiti se u stranku?
Ništa. Nemam.
Što mislite o Thompsonovu koncertu na Hipodromu, može li Zagreb osigurati takav događaj?
Pa vidite da se očito Grad Zagreb pripremao za Thompsonov koncert jer zadnjih godinu dana 105 (fiktivnih) naoružanih zaštitara čuva Hipodrom.
Hoćete li ići na Thompsonov koncert?
Možda.
A na INmusic?
Da. Kao i svake godine.
VIDEO Tomašević o uhićenju Mile Kekina: 'Nije slučajno da se to danas dogodilo'
bernardiću, ostavi se politike. vidiš da ti ne ide