Oku treba vremena da se navikne na nove pojave u svome vidokrugu, a glavi da ih prihvati. Ne sklapaju se ni u graditeljstvu sva prijateljstva na prvi pogled. U arhitekturi postoje puno veći dokazi od Dinamova stadiona da nije uputno žuriti i rušiti neku građevinu prije nego što je sagrađena. Kad se gradio Eiffelov toranj, od nezadovoljnoga pariškoga građanstva dobio je samo privremenu uporabnu dozvolu, dok ne završi Svjetska izložba, pa će ga vlasti srušiti. Ruglo Pariza pretvorilo se s vremenom u njegovu ljepoticu: tko se ne popne na Toranj, taj nije bio u Parizu. Možda to, u malome, doživi i "Bobanov stadion", na koji se digla kuka i motika prije nego što je bačena prva lopata. Preživi li kritiku koja, u osnovi, izražava strah od novoga i drukčijega, možda će na buduće tribine dolaziti sadašnji protivnici koji prerano otpisuju projekt koji bi Zagreb svrstao u avangardu sportske arhitekture i razlikovao ga od Münchena i njegove Arene. Malim sredinama nije strano da obožavaju ono što nemaju, a ne cijene ono što mogu imati.
Akcija stadion – Maksimir daje Zagrebu priliku biti ispred vremena; ako je lopta okrugla, mora li i sve ostalo
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadržaj s potpisom.
Nismo više na tehnološkom dnu, no pravi ispit za robote je povećanje produktivnosti
Može li Hrvatska napredovati i kao proizvođač? Zasad smo prije svega kupci tehnologije koju primjenjujemo u vlastitoj proizvodnji
Pivo, nogomet i empatija umjesto tehnokratskog jezika: Kako je Burnham 'okrenuo' Britaniju u samo tri mjeseca
Burnham voli glazbu, nogomet, pubove i druge stvari iz svakodnevnog života, što je u suprotnosti s njegovim elitističkim i bogatim prethodnicima
Za koga se gradi stadion – za elitne arhitektonske krugove, japanske turiste ili navijače?
Dok čitava Europa već trideset godina gradi kompaktne, zatvorene i akustične arene u kojima se stvara efekt "kotla" i zadržava navijački zanos, struka je u Zagrebu odlučila učiniti upravo suprotno
Baština nije nešto nepomično što samo čuvamo iza stakla, ona može postati početna točka za nešto novo
Jedna od najpoznatijih makedonskih umjetnica Marija Miloševska nedavno je na Murteru predstavila svoj novi projekt nazvan "Filigranski arhipelag 249°", u sklopu 29. Dana latinskog idra, tradicionalne manifestacije posvećene maritimnoj baštini, drvenim brodovima i jedrenju s latinskim jedrom. Tim povodom razgovarali smo s autoricom, rođenom 1982. u Skoplju, gdje i danas živi i radi. No dio njezinih obiteljskih korijena vodi upravo prema šibenskom kraju. Njezina baka Marija bila je Hrvatica, podrijetlom iz Podina kod Šibenika, dok je majka rođena u Bjelovaru. Povezanost s ovim prostorom stoga nije samo umjetnička i istraživačka, već i duboko osobna
O predsjednicima Republike koji su ponovo poželjeli biti premijeri
Dogodila se činjenica da u Hrvatskoj imamo predsjednika koji je pokušao nešto što nije čak ni ruski predsjednik Vladimir Putin, a sada ni Vučić