Traži se najbolja fotografija Zemlje s NASA-inih satelita

Svjetsko prvenstvo, ali ono koje se održava jednom svakih pola stoljeća, upravo traje. „Igraju“ fotografije Zemlje koje su NASA-ini svemirski sateliti snimili od početka svog postojanja. Trenutačno je polufinale, a čini se kako će i ono, baš kao i ostatak prvenstva koje je započelo 23. ožujka, biti poprilično neizvjesno.

Glasa se do 20. travnja

Naime, Američka svemirska agencija u povodu obilježavanja dvaju jubileja – pedesetog Dana planeta Zemlje i dvadeset godina postojanja NASA-inaEarth Observatoryja – odlučila je održati turnir u kojem se natječu 32 fotografije planeta Zemlje snimljene njihovim satelitima. Svakog tjedna međusobno „igraju“ dvije fotografije, a pobjednika možemo odlučiti svi mi. Na internetskim stranicama Earth Observatoryja možete glasati za svog favorita, a ona fotografija koja dobije više glasova ide dalje. Do polufinala su dogurale četiri fotografije, koje bismo mogle svrstati u dvije kategorije – stare i nove.

Stare su „Pijesak u oceanu na Bahamima“ (Sand Ocean, Bahamas) snimljen u siječnju 2001. godine i „Dvostrana plava pikula“ (Twin Blue Marble) koja je u biti kombinacija više satelitskih fotografija snimljenih u razdoblju od 1994. do 2004. godine. Kada su posrijedi nove fotografije, obje su snimljene 2019., a riječ je o „Erupciji vulkana Raikoke“ (Raikoke erupts) koja se dogodila 22. lipnja na Kurilskim otocima u Tihom oceanu, dok je druga nazvana „Gdje dine završavaju“ (Where the Dunes End) nastala 19. studenog u pustinji Namib na jugu afričkog kontinenta. Polufinale se igra do 20. travnja, a zatim slijedi finale koje će imati po jednog natjecatelja iz oba tabora s obzirom na to da se u polufinalu natječu stara protiv stare i nova protiv nove fotografije.

Konačnog pobjednika saznat ćemo 28. travnja, a prognostičari najviše šanse daju upravo “Dvostrukoj plavoj pikuli”, što i ne čudi s obzirom na to da se radi o, recimo, jednoj od najpoznatijih svjetskih fotografija. Zašto smo napisali „recimo“? Naime, originalnu fotografiju Zemlje koja je nazvana “Plava pikula” je 7. prosinca 1972. snimila posada Apolla 17 s udaljenosti od oko 45 tisuća kilometara. Ona je dugo vremena predstavljala jednu od rijetkih potpuno osvijetljenih slika Zemlje s obzirom na to da su astronauti imali Sunce za leđima u vrijeme fotografiranja, a jedan od njih je rekao kako mu je zemlja nalikovala na dječje staklene pikule pa je tako dobila ime.

Skulpture od pijeska i algi

Od tada NASA koristi isto ime za sve vrhunske fotografije našeg planeta iz svemira. “Dvostruka plava pikula” kombinacija je šest fotografija, od kojih je ona glavna nastala 2004. godine, a na nju su dodavani još neki elementi koji su uzimani s fotografija snimljenih između 1994. i 2004. godine, poput snijega, oceana, oblaka, svjetala velegradova... Druga fotografija iz starog tabora podsjeća na apstraktnu sliku, a na njoj su čudesne skulpture od pijeska i algi. Možda ove podvodne dine nisu velike poput onih u južnoafričkoj pustinji Namib, koje su NASA-ini sateliti snimili prije otprilike pola godine.

Na fotografiji, koja izgleda kao da je podijeljena na dva dijela, s jedne strane se vide te nepregledne pješčane planine, a s druge strane nalazi se obično nepjeskovito tlo. Crta koja se jasno ocrtava na fotografiji je rijeka Kuiseb, koja već tisućama godina predstavlja nepremostivu branu daljnjem širenju jedne od najvećih svjetskih pustinja. na posljednjoj fotografiji, onoj erupcije vulkana Raikoke, koji se nalazi između ruskog poluotoka Kamčatke i Japana, snimljen je dim koji je dosezao visinu od 13 kilometara i uzdizao se visoko iznad gustih oblaka.