Ante Radonić

'Na Mjesec ćemo se vratiti 2024. a na Marsu ćemo biti za 10-30 godina'

Foto: Robert Anic/PIXSELL
Foto: Robert Anic/PIXSELL
Foto: Robert Anic/PIXSELL
Foto: Robert Anic/PIXSELL
Foto: Robert Anic/PIXSELL
01.08.2019.
u 19:39
Hrvatska je jako zaostala u svemirskoj suradnji, ali i kod nas ima tvrtki koje bi se mogle uključiti. Proizvodi tvrtke iz Daruvara stigli su i do SpaceX-a, a drugi imaju softver bolji od NASA-ina
Pogledaj originalni članak

Točno je podne. Na tramvajsku stanicu ispred Cibone, ni stotinu metara od Tehničkog muzeja “Nikola Tesla” gdje je proveo cijelu radnu karijeru, Ante Radonić stiže točno u dogovoreno vrijeme. Moj sugovornik živa je enciklopedija znanja o svemirskoj tehnologiji i povijesti čovjekova osvajanja svemira te riznica podataka o zamalo svakoj svemirskoj misiji u povijesti.

Iako je već nekoliko godina u mirovini i službeno više ne radi u Planetariju, ovaj je samozatajni Korčulanin rođen 1951. godine i dalje vrlo cijenjen gost u Tehničkom muzeju. I dalje obožava predavati, ali se i rekreirati planinarenjem ili pilotiranjem balona.

Proteklih je tjedana bio prilično angažiran te je uz predavanja stigao dati i na desetke intervjua HRT-u, RTL-u, Večernji TV-u, Radio Zaprešiću, Radio Korčuli... pa čak i Playboyu! No, stigao je i uživati na planini, kao i odraditi nekoliko predavanja izvan Zagreba te snimati za emisiju “Andromeda” na Hrvatskom radiju, u kojoj sudjeluje već 23 godine! Posebna prigoda bila je obljetnica 50 godina od čovjekova spuštanja na Mjesec u srpnju 1969. godine kada je Ante Radonić poput milijuna drugih uzbuđeno, prikovan za TV ekran, pratio američke astronaute u šetnji po Mjesecu.

Samo tri godine poslije već se zaposlio u Tehničkom muzeju, u kojem je ostao sljedećih gotovo 45 godina.

“Meni je ovo brzo prošlo”, kazao je Radonić misleći na okruglu brojku, 50 godina od misije Apollo, na predavanju “Ljudi na Mjesecu”.

Nakon što su Amerikanci osvojili Mjesec, otišli su na svjetsku turneju. A svoju turneju imala je i kapsula Apolla 8, letjelica koja je u prosincu 1968. bila u orbiti oko Mjeseca. Na toj je turneji gostovala i u Zagrebu, a taj događaj tadašnji maturant Ante nikako nije namjeravao propustiti.

– Večernji list imao je nagradnu igru te su nudili tri ulaznice za ulazak u kapsulu. Trebalo je ispuniti kupon, a ja sam kupio sedam Večernjaka. Mislim da sam napisao i posebno pismo da imam jako veliku želju ući u kapsulu. I izabrali su me. Kao nagrađeni čitatelji ušli smo u kapsulu Apolla 8, a kad su nas fotografirali, izašli smo van. No, ja sam tražio da opet uđem i to su mi i dopustili, tako da sam neko vrijeme sam sjedio u kapsuli i promatrao kako izgleda iznutra ta slavna kapsula – otkrio nam je Ante svoju avanturu iz rujna 1969., a onda počeo nabrajati detalje o kapsuli: “Izvana je nepuna četiri metra široka, visoka je 3,5 metra, teška više od pet tona i u njoj ima šest kubičnih metara životnog prostora. Sjedala su vrlo jednostavna, više sliče ležaljkama za prijenos bolesnika nego foteljama.”

Foto: Robert Anic/PIXSELL

Naime, Ante Radonić izvrstan je pripovjedač i voli kada ima publiku. Stoga se opustite i uživajte u razgovoru s omiljenim hrvatskim poznavateljem astronautike.

Je li vas praćenje spuštanja čovjeka na Mjesec i profesionalno usmjerilo prema svemirskim istraživanjima?

Ne. Godinama prije tog događaja dosta sam pratio ta zbivanja. Već me je u osnovnoj školi zaintrigiralo istraživanje svemira. Prvi veliki događaj koji sam pratio bila je prva svemirska šetnja Rusa Alekseja Leonova 1965. A tada sam bio u 8. razredu.

Kako ste pratili novosti, tad nije bilo interneta...

Tražio sam emisije kao što su tehnički žurnali na radiopostajama Glas Amerike, radio Moskva, Njemačka...

Slušali ste na ruskom?

Ne, ne, bilo je emisija na našem jeziku. Globalno me sve zanimalo, uvijek sam pratio obje strane, i američku i rusku. Ruski nisam znao, ali sam kupovao i ruske dnevne novine na Trgu u Zagrebu. Učio sam pomalo ruski proučavajući podatke, snalazio sam se kroz tehničke detalje i svemirske misije. Do čega sam god mogao doći, to sam proučavao, na sve strane. Moji su me profesori uvijek cijenili jer sam imao puno informacija, ali kvalitetnih.

Kako je najbliža okolina reagirala na vašu žudnju za znanjem o tehnologiji i svemirskim misijama?

Normalno. Obično bih našao prijatelja koji bi volio slušati sve te tehničke detalje o nekoj misiji. Uvijek sam imao potrebu nešto ispričati. Kad je došao Apollo 11, ja sam već bio upoznat s planom spuštanja. Čekalo se samo kada će se to dogoditi. Pratio sam sve detalje o raketama, svemirskim brodovima, tehniku. Užasno me sve zanimalo. Danas je to postalo strašno, svaki dan se nešto novo dogodi pa i u tramvaju na mobitelu pratim nove stvari.

A kako je to bilo one noći i jutro kad su se ljudi prvi put spuštali na Mjesec?

Upravo sam bio završio gimnaziju. Bio sam na Korčuli, vladalo je uzbuđenje. Svi su iščekivali direktni TV prijenos, s uzbuđenjem smo slušali komentare kako se letjelica spušta, dok se nije spustila na Mjesec, a onda smo čekali kad će biti prvi izlazak čovjeka. Bilo je oko 4 ujutro kad je Neil Armstrong prvi izašao. To smo se jutro rano ustali, sjeli uz televizor i pratili silazak. To su bili uzbudljivi trenuci i teško je sve to opisati. Prijenos je bio u crno-bijelo tehnici, ali bitno je bilo čuti što se događa i barem nešto vidjeti. Vidjeli smo kako je Armstrong nakon silaska uzeo TV kameru koja je bila na Mjesečevu brodu. Ta je svemirska šetnja trajala 2 sata i 36 minuta.

Mogu li se današnja svemirska istraživanja usporediti s onima u 60-ima i 70-ima?

Nema sada neke prave utrke. Bila je jedna prava utrka za prestiž kada je bio hladni rat. Kinezima se ne žuri, Rusi su u financijskim problemima, a i kod Amerikanaca sve je do političke odluke. Trumpa zanima samo Mars, ali NASA mu kaže da nisu spremni, da trebaju najprije na Mjesec. U ono vrijeme bilo je puno spektakularnih događaja. Prvi sateliti, prvi ljudi u svemiru, prva svemirska šetnja, robotske letjelice pa spuštanje na Mjesec. Poslije nije bilo više spektakularnih događaja, ali bilo je za znanost jako važnih događaja.

Pogledajte i video: Ante Radonić o spuštanju na Mjesec

Zašto ljudi nisu više išli na Mjesec nakon 1972.?

Stvar je vrlo jednostavna. U vrijeme Apolla NASA je imala gotovo tri puta veći budžet nego danas. Nikada poslije NASA nije imala tako velik budžet. Čak su posljednje tri ekspedicije Apolla otkazali zbog štednje. Cijeli Apollo koštao je oko 25 milijardi američkih dolara. No, taj novac u današnjoj vrijednosti bi bio više od 150 milijardi dolara. Apollo je donio strahovit impuls u razvoju mikroelektronike, u razvoju računala, nastali su mnogi instrumenti koji se danas upotrebljavaju u medicini. To je bio potez koji je strahovito dobro utjecao na razvoj znanosti i tehnologije, uz to što je animirao mnoge mlade ljude da postanu inženjeri, konstruktori, tehničari.

Foto: Robert Anic/PIXSELL

Tko će prije na Mjesec, opet Amerikanci? Mogu li ih Kinezi preteći?

Amerikanci će se prije vratiti. Ne očekujemo Kineze na Mjesecu prije 2030., a do tada vjerujemo da će NASA već poslati ljude na Mjesec. I dobit ćemo prvu ženu na Mjesecu, sredinom sljedećeg desetljeća. Planiraju ciljati spuštanje što bliže Mjesečevu južnom polu. To je područje slabo istraživano, a tamo su određene naslage materijala. Ima vodenog leda koji će jednog dana biti važan resurs da dobijete vodu, kisik i gorivo. Europa jako želi u budućnosti graditi bazu na Mjesecu i Europska svemirska postaja gradi servisni modul nove američke kapsule Orion. Japanci su isto zainteresirani za suradnju, kao i Kanađani, ali baza na Mjesecu ispočetka će ponajprije biti američka.

Što se već zna za novu američku misiju na površinu Mjeseca?

Nove misije na Mjesec zvat će se Artemis. Artemis I. je let bez posade i to će biti prvi let nove NASA-ine rakete SLS s kompletnim brodom Orionom. Planiran je za 2020., ali lako je moguća odgoda za 2021. Artemis II. bit će prvi let s posadom i planira se za 2022., a već bi Artemis III. trebala biti misija spuštanja na Mjesec u kojem bi trebali sudjelovati jedna žena i jedan muškarac, zasad je to planirano za 2024. Mjesečev brod radit će privatne tvrtke, taj brod treba moći izdržati 6,5 dana na Mjesecu. Kod Apolla su imali mogućnost tri dana na kraju programa. To je važno jer će kružiti u visokoj orbiti u novoj postaji Gateway. To će u početku biti minimalna postaja. Imat će samo najnužnije za prve letove. Gateway bi bila u čudnoj i vrlo eliptičnoj orbiti – na 3000 kilometara od Mjeseca pa do 70.000 kilometara do Mjeseca te bi bila blizu točke gdje se izjednačavaju gravitacije Zemlje i Mjeseca. S te pozicije lako prelaziš prema Mjeseca. Svakih sedam dana možeš koristiti tu orbitu i ići dolje na Mjesec. Prvi dijelovi Gatewaya lansirali bi se 2022., i to komercijalnim raketama.

Što je s budućnošću Međunarodne svemirske postaje?

Ugovori su potpisani do 2024. godine, a što će biti poslije, ne zna se. Godišnje održavanje košta nekoliko milijardi dolara. Teško je reći koliko će moći još raditi. Dovoljno je velika da je ne treba širiti iako Rusi kasne sa svojim dijelom. Kada se umirovi ISS, Rusi planiraju iskoristiti te svoje nove module za gradnju svoje buduće svemirske stanice. I Kina će imati svoju postaju, a za nekoliko godina mogli bismo početi dobivati privatne svemirske postaje. Milijarder Bigelow i njegova Kompanija Bigelow Aerospace iz Las Vegasa planira financirati privatnu svemirsku postaju koju će koristiti sveučilišta, znanstvene institucije i druge države koje žele poslati astronauta bilo za znanost bilo za turizam. To će se zvati svemirski hotel.

Gdje je tu Hrvatska?

Hrvatska je jako zaostala, tek je potpisan ugovor o suradnji s Europskom svemirskom agencijom, treba nam još vremena da postanemo članica. Pretekle su nas Mađarska, Poljska, Rumunjska, znatno su ispred nas. Upravo je u tijeku prikupljanje podataka o svim našim tvrtkama koje bi mogle surađivati s ESA-om. U Hrvatskoj postoji recimo tvrtka Afinity Technologies, koja radi vrhunski softver za satelitsku podršku, za brzo primanje i obradu podataka sa satelita. Oni su tako dobri da je njihov softver bolji od softvera koji koristi NASA, u svjetskom su vrhu. Imaju podružnicu u Luksemburgu jer inače ne bi mogli to nuditi vani. Imate i druge naše tvrtke koje proizvode jako precizne instrumente, recimo tvrtku u Daruvaru, koju vodi gospodin Boris Budinjaš, rade dijelove za alate, ali s vrhunskom preciznošću. Posrednim putem njihovi su alati dospjeli do tvrtke SpaceX. Dakle i naše tvrtke mogu napraviti nešto što može biti dio svemirske industrije.

Pratite li i filmove o svemiru i uspoređujete li ih sa stvarnom tehnologijom koja se koristi u svemiru?

Nemam vremena za znanstvenu fantastiku. Toliko se toga događa s realnim stvarima da nemam vremena za fantastiku. Ali, ipak napravim iznimku za filmove kao što su “Marsovac” ili “Gravitacija”, oni su mi bili zanimljivi. “Marsovca” sam gledao dva puta u kinu. U njima se koristi realna priča, jedino je u filmu “Gravitacija” kineska postaja prikazana u istoj ravnini orbite kao i Shuttle, što u stvarnosti nije istina. Kad Sandra Bullock ide prema kineskom brodu, ona koristi onaj uređaj za gašenje, tetura na sve strane pa tim reaktivnim pogonom treba kao doći nekamo. Ma ne možeš! Morao bi biti savršeno stabiliziran da bi išao u željenom smjeru. Kretanje u orbiti vrlo je komplicirano, ne možeš samo tako pogoditi. Isto i u filmu “Marsovac”, on ispušta zrak iz skafandera da bi imao dodatni impuls. Ne možeš ti to tako kontrolirati i okom procijeniti. Ali, sjećam se jednog davnog filma iz 70-ih,” Zarobljenici svemira” ili “Brodolomci” s Gregoryjem Packom. To je bio slučaj svemirske postaje Skylab, upotrijebili su tehniku Apolla. Dogodila se nezgoda i astronauti se nisu mogli vratiti na Zemlju. Bio mi je zanimljiv jer je napravljen na bazi postojeće tehnologije i držali su se mogućeg.

Foto: Robert Anic/PIXSELL

Da vama ponude let u svemir, biste li išli?

Ne znam. Teško je reći, da se nađem u pravoj situaciji, onda bih se odlučio. Let u orbitu stvarno je teško podnijeti. Kod Apolla 11 izbacili su četiri vrećice u kojima je bio urin i četiri vrećice za povraćanje. Ako su ih izbacili, onda sigurno nisu bile prazne!

Što vi kažete na teoretičare zavjere koji ne vjeruju da se čovjek stvarno spustio na Mjesec? Na predavanju ste istaknuli da je Buzz Aldrin čak nokautirao jednog nasrtljivca zbog toga.

Čovjek je cijeli život pilot, trenirao je za te misije, prolazio kroz sve to i onda da mu netko kaže da je glumac, zato je izgubio živce i uspio se na sudu tako i izvući od kazne. Kad vidite što ti teoretičari zavjere govore, o čemu se oni pitaju, brzo shvatite da ti ljudi nemaju osnovnog pojma o fizici, astronomiji, tehnologiji. Nemaju pojma o svemirskoj tehnici koja radi sve to. I onda se takvi javljaju i komentiraju nešto o čemu nemaju zapravo pojma. To je vrlo smiješna situacija.

A ravnozemljaši?

To je sve zbog nedostatka znanja i nepoznavanja osnovnih zakonitosti. Kad ste slabi u poznavanju činjenica iz geografije, astronomije, matematike i fizike, onda možete zaista nasjesti na određene teorije. Vjerujem da se ljudi pridruže takvim grupama i zbog nekog bunta, svega onog negativnog što je civilizacija donijela pa onda kod tih ljude taj bunt protiv nečega doprinosi da ljudi postanu dio neke skupine koja se protivi nečemu.

Je li istina da je NASA izgubila snimku spuštanja?

Kamera koja je prenosila spuštanje na Mjesec nije bila profesionalna kamera, snimala je samo 10 slika u sekundi. I onda kad je to stizalo na Zemlju, direktno su to pretvarali u sustav koji je imao više od 20 slika u sekundi. Nakon toga nitko više nije pazio na prve slike koje i nemaju sustav za javnu TV. I onda se dogodilo da je netko slučajno preko toga nešto drugi presnimio. Osim što je slika stizala u Houston, istovremeno je prijenos rađen i preko Australije jer su Australci imali bolju kvalitetu signala. Tako da nije postojala samo jedna snimka. Ali prave kvalitetne slike zapravo su one koje su astronauti snimili na Mjesecu i donijeli na filmovima nazad na Zemlju. To su one slike u boji koje danas gledamo.

Kada će početi ljudske misije na Mars?

Po NASA-i, čovjek bi na Mars najranije mogao doći 2040. godine, ali nitko nije napravio pravi financijski proračun pa je vrlo teško davati prognozu. Elon Musk ima fantastične planove, napravio je lude stvari do sada. On sada radi na ambicioznom projektu velike rakete. Financijski mu pomaže japanski poduzetnik Yusaku Maezaw. On želi platiti put sebi i osmorici umjetnika iz cijelog svijeta, književnika, kipara, slikara, arhitekata – da ih let inspirira za njihova nova umjetnička djela. Ali pitanje je hoće li Musk imati spremnu tu raketu u roku od četiri godine. Ako bi Musk uspio, onda bi s tehničke strane bilo moguće i za desetak godine otići prema Marsu. Ali, ostaje pitanje hoće li se riješiti pitanje zaštite od radijacije. To bi moglo znatno odgoditi putovanje na Mars. Ali ja bih rekao da će ljudi neminovno otići do Marsa u idućih 10, 20 ili 30 godina.

Javljaju li vam se još puno slušatelji i obožavatelji emisije “Andromeda”?

Da. Slušaju nas iz svih krajeva. Zvao nas je nedavno čovjek iz Kanade koji nas sluša preko interneta i jako nas hvalio. Javljaju nam se i iz Austrije, Nizozemske, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Srbije... Jednom su mi neki Slovenci što slušaju “Andromedu” došli na predavanje u Tehnički muzej. Od početka sam stalni gost u emisiji, a imamo i dobre goste. Korado Korlević nam je često suradnik ili fizičar Davor Horvatić, pa ravnatelj opservatorija Hvar Roman Brajša, ili naš poznati geolog Tihomir Marjanac. Sad mi je lakše nego prije, i dalje se moram pripremati jer je puno vijesti, ali sad sam u boljoj formi nego prije, a tremu nisam imao ni prije.

Ne vjerujete da postoje izvanzemaljci ili da je postojala neka izvanzemaljska civilizacija?

Nitko još ne zna sve, kakav razvoj može imati planetarni sustav. Nailaze na vrlo čudne sustave. Veliki planeti koji su blizu svoje zvijezde. I naš sustav je imao barem jedan veliki planet koji je katapultiran kad se naš sustav formirao. U Sunčevu sustavu sigurno nema ništa da već ne znamo. Možda izvanzemaljci postoje, ali nemaš se za što uhvatiti, nisi još ništa otkrio, nijedan mikrob.

Vrlo ste traženi, kao da niste u mirovini

Volim biti aktivan. Preko vikenda odem u planine. Prije mjesec dana bio sam u Alpama, ali na jedan dan. Bavim se pilotiranjem balona. Kad sam u Zagorju, moram ustati u 4 ujutro i krenuti u 5. Leti se samo kad je vrijeme stabilno. Ali ako hoćeš biti bez buke motora, onda je uživancija letjeti.

Nije vas lako impresionirati nekim podatkom. Što bi se moralo dogoditi da vam se podigne obrvu?

Znam što se sve može napraviti pa me ne može nešto bitno iznenaditi. Ali me je iznenadila američka odluka da skrate rok za odlazak na Mjesec za četiri godine. Interesantan mi je Goran Hudec, sveučilišni profesor na Tekstilno-tehničkom fakultetu. U vrijeme Apolla bio je jako poznat, kao srednjoškolac je pobijedio u velikom kvizu TV astronaut u Jugoslaviji. Iz tjedna u tjedan je pobjeđivao u kvizu. Mislim da je to bilo 1969. prije Apolla 11. Sve je pobijedio. Poslije sam se s njime i družio. To je čovjek za kojeg sam prvi put čuo za vrijeme Apolla, a danas ga znam kao jednog od najboljih poznavatelja astronautike. I maratonac je, a ima godina koliko i ja. Čak se i penje iako nije bio planinar. Divim mu se kako to sve stigne.

Tko bi pobijedio na kvizu između vas dvojice?

Goran Hudec!

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 8

DU
Deleted user
20:30 01.08.2019.

jedan od najpametnijih hrvata...

DU
Deleted user
23:31 01.08.2019.

hehehe!!!

ZN
znam
20:33 06.08.2019.

Pozdrav gospodinu Radonicu, rado slusam njegove emisije. Ipak, htio bih komentirati o SpaceX. SpaceX je ukljucen u jedan jako stetan projekat: Internet iz svemira. Naime u narednom desetljecu planiraju lansirati 12,000 satelita i tako "blanketirati" planet sa EMF-om. Dodatno: ispusni plinovi iz raketa unistavaju ozon. Veliki igraci nikome ne polazu racune, dok obicni gradjani placaju ekoloske doprinose za svoje automobile. I na kraju; unistavamo ovako divan planet da bi isli na Mars, koji je tako negostoljubiv. Cudna logika suvremenog covjeka.