Na Veliku Britaniju srušio se, u nedjelju 28. veljače, meteorit. Vatrena kugla prozujala je iznad jugozapadne Engleske. U tom se trenutku procjenjivalo da je taj prizor vidio možda i rekordan broj Britanaca kada je riječ o prolasku kakvog nebeskog tijela iznad Otoka.
Prijavilo ga više od 800 ljudi
A sam je prizor bio doista impresivan jer se odvijao navečer pa je i bio odlično vidljiv. Da su vidjeli prolazak meteorita, odmah prijavilo više od 800 ljudi. Znanstvenici su vjerovali kako je teško moguće da je neki dio i preživio prolazak kroz atmosferu. No, ipak, jedan se komad prizemljio na kolni prilaz jedne kuće u gradiću Winchcombeu, u okrugu Gloucestershire. Stanovnici kućanstva na koji je komad meteorita pao ugledali su na svojem prilazu čađavo crni objekt koji je više bio nalik na mrlju. Ali reagirali su odmah, brzo pokupili dijelove, pospremili ih u vreće i obavijestili britansku Mrežu za promatranje meteorita, koja je nakon toga o pronalasku ostataka obavijestila znameniti Natural History Museum. Bila je za znanstvenike sjajna vijest.
– Pronalazači su obavili sjajan posao prikupivši ostatke. Vrlo su brzo pospremili ostatke, odmah u ponedjeljak ujutro, otprilike 12 sati nakon pada meteorita. Još su nekoliko dana nakon toga pronalazili dijelove po svojem vrtu – objasnio je Ashley King, istraživač u Natural History Museumu, za popularnoznanstveni portal LiveScience.
Vrlo je bitno prikupiti komade meteorita nakon što padnu jer u suprotnom mogu biti kontaminirani kišom ili izloženi atmosferi. Ukupno su pronađeni dijelovi teški 300 grama i to su prvi komadi izvanzemaljske stijene prikupljeni u Britaniji nakon 1991. Riječ je o meteoritu sačinjenom od ugljikova kondrita, što je rijetkost, jer potječe od drevnog asteroida nastalog u ranim danima Sunčeva sustava kada su se stvarali prvi planeti.
– Meteoriti poput ovih relikvije su ranoga Sunčeva sustava, što znači da s pomoću njih možemo reći od čega su napravljeni planeti. Ali također mislimo kako su ovakvi meteoriti možda na Zemlju donijeli i vodu, što je omogućilo da planet ima oceane – rekla je za LiveScience Sara Russell koja u Natural History Museumu proučava meteorite od ugljikova kondrita. Takav meteorit nalik je na komad ugljena, ali je mnogo mekši i lomljiviji, tekstura mu sugerira da stijena sadrži minerale koji se inače nalazi u mekoj glini pa se drži da je nekada sadržavala i zaleđenu vodu. Općenito, meteoriti ove vrste obično sadrže mješavinu minerala i organskih spojeva kao što su aminokiseline, koje su temeljni elementi proteina.
– Pogotovo je nevjerojatno što radimo na uzorcima koje su prikupile sonde Hayabusa2 i OSIRIS-Rex, a ovaj materijal izgleda točno kao materijal koji su te sonde prikupile – rekao je Russell.
Kretao se sporije od prosjeka
Zanimljivo je to zna li se da je japanska Hayabusa2 donijela 4,5 grama, a OSIRIS-Rex 60 grama uzoraka sa svojih misija na asteroide Ryugu i Bennu. A sada britanski znanstvenici iz Natural History Museuma mogu proučavati uzorak od gotovo 300 grama. Drži se kako je toliko ugljikova kondrita preživjelo jer se meteorit sporije spuštao kroz atmosferu prilazeći tlu brzinom od 46.800 km/h. Iako se i to čini iznimno brzim, meteoriti mogu doseći brzinu od čak 252.000 km/h, a pri takvoj bi se brzini meki kondrit vjerojatno raspao prije nego što bi i prišao tlu.
– Činjenica je kako je išao vrlo sporo te da je prikupljen vrlo brzo nakon prizemljenja, gdje je izbjegao kišu koja bi mogla izmijeniti njegov netaknuti sastav, što znači da smo u svemu imali sreće – rekao je King.