Intervju s Paulom Hude

Zašto Hrvatskoj nedostaje muških plesača? 'Postoji stereotip da je ples “za curice”, to je potpuno pogrešno'

Foto: Privatna fotografija
Zašto Hrvatskoj nedostaje muških plesača? 'Postoji stereotip da je ples “za curice”, to je potpuno pogrešno'
10.02.2026.
u 07:00
– Nažalost, i dalje postoji stereotip da je ples “za curice”. To je potpuno pogrešno, ali s tim se stalno borimo. S pozitivne strane, zbog toga se razvio solo ples, koji djevojkama omogućuje da se natječu i napreduju i bez partnera. To je relativno nova, ali vrlo dobra praksa.
Pogledaj originalni članak

Hrvatski sportski ples krajem 2025. godine doživio je jedan od najvećih uspjeha u svojoj povijesti. Paula Hude sa svojim plesnim i životnim partnerom Vedranom Sragom na Svjetskom prvenstvu u Sarajevu osvojila je izvrsno šesto mjesto u kombinaciji deset plesova. Paula i Vedran su višestruki državni prvaci, finalisti svjetskih i europskih prvenstava te europskih kupova. Ono što je ostvareno na Svjetskom prvenstvu u Sarajevu najveći je uspjeh u povijesti hrvatskog plesa.

Zahtjevni treninzi

– Apsolutno. Volimo reći da se taj dan sve poklopilo. Prvenstvo se održavalo u Sarajevu, pa je cijela moja obitelj bila u dvorani. Uz to, ondje je bilo i jako puno hrvatskih reprezentativaca iz drugih kategorija, njihovih trenera i obitelji. U finalu smo imali takvu podršku da se činilo kao da cijela dvorana navija samo za nas. Bio je to zaista poseban osjećaj.

Konkurencija je bila izuzetno jaka?

– Da, nastupilo je 30 parova iz 30 zemalja. U ovoj disciplini svaku državu može predstavljati samo jedan par, što znači da su to doslovno najbolji parovi svijeta. Svi su bili vrhunski pripremljeni, zato je to šesto mjesto u takvoj konkurenciji nešto što ćemo slaviti cijeli život – i mi i naši treneri.

Riječ je o kombinaciji deset sportskih plesova, najzahtjevnijoj disciplini?

– Tako je. Kombinacija spaja latinoameričke i standardne plesove i često se kaže da je to najteža disciplina. Pripreme su iznimno zahtjevne jer traže dvostruko više treninga, znanja, koreografija i kostima. Naporno je, ali ne bismo se mijenjali ni za što.

Vedran Sraga danas vam je i plesni i životni partner, a nekada ste bili suparnici?

– Da, upoznali smo se još kao djeca. Ja sam počela plesati sa sedam i pol godina, on malo prije. Nikada se nismo službeno upoznali, ali smo se kroz natjecanja jako dobro poznavali. Poslije smo postali ozbiljna konkurencija jedno drugome i to rivalstvo trajalo je više od deset godina. Na kraju smo se spojili kao plesni par, a nedugo zatim i privatno.

Tko je napravio prvi korak?

– Vedran. I dobro da jest. Ja možda nikada ne bih. Bila sam zaljubljena u njega i prije, ali više onako dječje – bio je najbolji plesač u našoj generaciji. Kad smo počeli plesati zajedno, vrlo brzo shvatili smo da imamo ogroman potencijal kao sportski par.

U Hrvatskoj često nedostaje muških plesača. Zašto?

– Nažalost, i dalje postoji stereotip da je ples “za curice”. To je potpuno pogrešno, ali s tim se stalno borimo. S pozitivne strane, zbog toga se razvio solo ples, koji djevojkama omogućuje da se natječu i napreduju i bez partnera. To je relativno nova, ali vrlo dobra praksa.

Koliku ulogu u popularizaciji plesa ima televizija?

– Ogromnu. Filmovi poput Prljavog plesa, Flashdancea, Pulp Fictiona ili emisije Ples sa zvijezdama uvijek podignu interes. Ples je nešto prirodno – svi mi plešemo na neki način. Glazba te jednostavno tjera na pokret i to je predivno.

Unatoč tome, ples u Hrvatskoj nije osobito popularan sport?

– Nažalost nije. No u nekim europskim zemljama situacija je potpuno drukčija. Na sjeveru Europe ples je vrlo cijenjen, a u nekim istočnim zemljama na razini baleta. Tamo plesači imaju poseban status. U državama poput Njemačke ili Italije plesačima su čak i treninzi plaćeni – to im je posao. Kod nas smo uglavnom ovisni o roditeljima i vlastitim prihodima, što je velik izazov.

Tko vas je uveo u ples?

– Roditelji, mama je bila uspješna gimnastičarka, ali meni gimnastika nije baš išla. Predložila je ples, a i starija sestra je plesala. Sjećam se prvog treninga – htjela sam samo gledati, ali nakon dvije minute ustala sam i počela plesati. Kad sam prvi put zaplesala u paru, znala sam da je to to. Imala sam sedam i pol godina. Došla sam kući i rekla da idem na ples. Ostalo je povijest.

Volim “gubiti vrijeme”

Kako se nosite s pogreškama na pozornici?

– Tu puno pomaže sportska psihologija. Radimo s Renatom Barić i to nam je iznimno važno. Iskustvo također čini svoje.

Kako izgleda vaša rutina prije nastupa?

– Vrlo različito. Ja volim biti među ljudima, Vedran voli biti u svlačionici do zadnje sekunde. U početku me to stresiralo, danas znam da će uvijek doći na vrijeme. Tako barem nemamo vremena za svađu prije izlaska na podij.

Kad ne plešete, kako se opuštate?

– Volimo biti s obitelji i prijateljima, gledati serije, biti kod kuće, ne putovati nikamo. Malo “gubiti vrijeme”. To me jako opušta – zaključila je Paula Hude.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.