Zvuk sirene nakon dramatične pobjede košarkaša Partizana nad Monacom u Euroligi označio je početak jedne od najemotivnijih scena sezone. Legendarni trener Željko Obradović prišao je klupi suparnika i srdačno zagrlio čovjeka s kojim nije progovorio gotovo 15 godina – Vassilisa Spanoulisa. Taj trenutak, koji je europsku košarkašku javnost ostavio u nevjerici, Obradović je kratko opisao kao "nešto intimno". Zagrljaj je simbolično zatvorio poglavlje jedne od najvećih netrpeljivosti u europskoj košarci, čiji korijeni sežu u ljeto 2010. Tada je Spanoulis, kao zvijezda Obradovićevog Panathinaikosa, prešao u redove najljućeg rivala Olympiacosa, što je Obradović doživio kao veliku izdaju, ne toliko zbog samog transfera, koliko zbog načina na koji je izveden.
Godine koje su uslijedile bile su obilježene ledenom šutnjom. Čak i kada bi se našli u istoj dvorani, pozdrava nije bilo. Unatoč narušenom osobnom odnosu, Obradović je uvijek isticao profesionalno poštovanje. "Naš osobni odnos se raspao, ali Spanoulis je odličan primjer mladim igračima. Veliki je radnik", govorio je. S druge strane, Spanoulis nikada nije krio divljenje prema mentoru koji mu je, kako je sam rekao, "dao krila". "Gospodin Obradović je genije, jedan od najboljih u povijesti. Zahvalan sam mu za sve što me naučio", izjavio je Spanoulis, dodavši na pitanje o pomirenju: "Vrijeme će pokazati."
To vrijeme napokon je stiglo u Beogradu, u novom kontekstu njihovog odnosa – kao trenerskih rivala na klupama Partizana i Monaca. Njihov dvoboj "učitelja i učenika" sada se odvija s aut-linije, a ovaj je susret donio pomirenje koje nadilazi sportsko rivalstvo. Zagrljaj je pokazao da je duboko međusobno poštovanje uspjelo nadvladati godine gorčine. Za Euroligu i njene navijače, ovo je više od kraja jednog sukoba; to je snažna poruka o oprostu i veličini sportaša koji su ljudske odnose stavili ispred starih nesuglasica.