Gotovo je još jedno naše nogometno prvenstvo, završilo je velikim slavljem Dinama koji je naslov odavno osigurao, ali Zagreb je došao pozdraviti te plave dečke na posljednjem susretu s Lokomotivom, 23735 gledatelja napunilo je Maksimir, rekordna je to posjeta u ovoj sezoni.
Plavi nisu uspjeli u toj posljednjoj utakmici pobijediti, ali to im i nije bilo posebno važno.
Trener Kovačević ionako ne ispremiješao sastav u toj svečarskoj atmosferi u kojoj su se prije početka dijelile pojedinačne nagrade igračima za dosege u ovoj sezoni. Oprostili su se od Dinama Kevin Theophile-Catherine i Dinamo Perić, a poklone od Dinama i Lokomotive dobili su Domagoj Antolić i Marin Leovac, bivši igrači plavih koji su u dresu lokosa upisali posljednje minute svoje karijere.
Dvaput je na početku susreta morao intervenirati Livaković, a jednom vratar Lokomotive Savatović kad je pucao Vidović. Potom je Vukovićev pokušaj obranio Livakovića, a na drugoj je strani Lisica sa 16 metara pucao malo pored vratnice. U 26. minuti nova prijetnja Lokomotive, nakon kornera izbijenu je loptu s 20 metara opalio Vasilj, ali Livaković je sjajno obranio.
Na odmor se otišlo bez pogodaka, lokosi su bili opasniji, imali su četiri udarca u okvir vratiju, no sve je zaustavio Livaković, dok je Dinamo imao samo jedan udarac u okvir.
Već nakon nekoliko sekundi u nastavku Lokomotiva je bila jako blizu vodstvu. Pogriješio je mladi stoper Dinama Zebić, Belcar je uzeo taj poklon i proigrao Vukovića, a napada Lokomotive pogodio je vratnicu. Dinamo je zaprijetio preko Solde koji je opasno pucao s 25 metara, no pored vrata.
U 54. minuti Kovačević je u igru uveo Cordobu, te Raula Torrentea koji zbog ozljede nije igrao godinu dana, a ušao je i mladi Šunta. Dinamo je bio blizu vodstva u 71. minuti, nakon udarca iz kuta glavom je tukao Torrente i pogodio prečku.
Počasnu minutažu u redovima Lokomotive dobili su Domagoj Antolić i Marin Leovac, ušli su u 84. minuti kako bi se na terenu oprostili od svoje igračke karijere. Na kraju je završilo bez pogodaka, a onda je počelo veliko slavlje, medalje za zlatne plave dečke, pehar kojeg je visoko podignuo kapetan Josip Mišić, pa potoci pjenušca, kupanje u njemu, vatromet.
Nakon toga su plavi otišli slaviti s Boysima i napravilo nešto čega se nitko u Maksimiru ne sjeća, igrači su se popeli na sjevernu tribinu. Nakon toga su svi nahrupili na travnjak, obitelji i oni su se uspjeli prošvercati. Nakon toga su se igrači povukli u svlačionicu gdje su nastavili svoje slavlje, nakon dugo vremena su došli i na pozornicu na kojoj je bio koncert i nastavili slavlje, a sigurno je da ni tu nisu stali.
- Već smo se i navikli na slavlja, slavimo zadnja dva tjedna od osvajanja Kupa. Lijepo je ovo s našim navijačima da je stadion bio pun. Utakmica u revijalnom tonu, ali i u ovakvoj utakmici je najbitnije da nismo izgubili. I da smo nastavili svoj niz. Cijeli proljetni dio je bio sjajan. Sezona je bila dosta izazovna, što je i normalno. Moramo pričati samo o ovom proljetnom dijelu, najbolji smo, igrali smo dobar nogomet. Mogu samo zahvaliti igračima - kazao je trener Dinama Mario Kovačević i kao presudni trenutak označio zimske pripreme.
- Tu smo se bolje posložili. I nakon toga smo jako dobro složili momčad, nadigravali se s protivnicima i ne može nam nitko reći niti riječ na ovom osvajanju prvenstva i Kupa.
Sad će sa suprugom na nekoliko dana odmora, a onda ubrzo kreće sve ispočetka.
- Sada znam što je Dinamo. Nije bilo lagano, ali sve smo ispunili. Malo ćemo se odmoriti, ali pripreme i kvalifikacije brzo dolaze. Uvijek gledam u svoj rad, moram pohvaliti stožer i hvala od srca Zvonimiru Bobanu. On je vjerovao u nas i kad se pričalo o mojoj smjeni, on je vjerovao u nas - pričao nam je među ostalim Mario Kovačević.
Iza plavih je duga, ali sretna noć, kao i za navijačima koji su s tribina preselili na parkiralište i uživali u slavljeničkom koncertu, zacijelo posljednjem takvom na ovom vremešnom stadionu.