U inozemstvo se ide radi brojnih i jakih suparnika

Doba je recesije, svjetske gospodarske krize koju u većim omjerima najavljuju i naši gospodarski sručnjaci. I sigurno će biti onih koji se pitaju zašto u takva teška vremena naših pet klubova odlazi na pripreme u inozemstvo, konkretno u tursku Antalyju.

Inter plaća 220.000 kuna
Razlog je zapravo vrlo jednostavan, leži u dvije stvari: prvo, cijene nisu ništa više negoli u Hrvatskoj, a drugo, Antalyja je puna nogometnih klubova, primjerenih suparnika i odličnih igrališta kojih ima u izobilju.

Donedavno je i Dinamo bio gost Poreča, ali premalo hotela, previše momčadi odjednom, pa borba za termine na igralištima koji nisu primjerene kvalitete, natjerala ih je da već desetak godina idu u inozemstvo. Isto je i s Hajdukom, Osijekom, Zagrebom i Slavenom Belupom. Svi su bez problema dogovorili pripremne utakmice.

- Obišao sam igrališta oko našeg hotela i ona u sportskom centru koji je od nas udaljen tri minute vožnje autobusom. Ma, to su igrališta kao bilijarski stolovi - javio jer Hajdukov trener Ante Miše po dolasku u novu pripremnu bazu.

Svima koji se protive odlasku u inozemstvo, bit će dovoljno jasan Mišin odgovor:

- Lijepo je nama na Hvaru, ali s kim tamo možemo igrati? Sa Svetom Nedjeljom i Južnjakom iz Hvarske lige.

Cijene su u Antalyji vrlo pristojne i pristupačne. Za usporedbu, Inter u Novigradu plaća 40 eura po igraču, plus 100 eura dnevno za igralište. Hajduk plaća 50, Dinamo oko 100 eura, a igrališta su uključena u cijenu, kao i sve ostalo. Pet klubova ukupno će u Antalyji ostaviti preko 200 tisuća eura.

- Razlika je u zrakoplovnoj karti, računajte da treba 400 eura po osobi, pa to sve zajedno jako poskupljuje. Naše cijele pripreme stoje 220.000 kuna, a više bismo platili samo tih deset dana u Antalyji - veli Interov direktor Branko Laljak.

- Nama je ključno što možemo birati suparnike kakve želimo, pola zemaljske kugle je tamo. A smještaj, igrališta i uvjeti su fenomenalni, cijena za to je više nego povoljna - kaže član Dinamove uprave Siniša Jagodić.

Zagreb je jedini klub koji će na dva dulja putovanja, završava s Turskom, pa se seli u Italiju.

Hvar i Brač bi mogli
- Omjer onoga što dobivamo i cijene je izuzetno povoljan i iz Turske nosimo odlične dojmove - veli Zagrebov sportski direktor Igor Čalo.

U inozemstvo su prije znali ići i drugi naši klubovi, no smanjenje odlaska na priprme u strane zemlje nije ozbiljno, tek klub ili dva kluba manje, ovisno od godine do godine. I ići će i dalje. Na žalost! Pišemo o tome iz godine u godinu, Hrvatska nema sportskog turizma iako bi ga mogla imati. Dalmatinski otoci imaju dobre hotele, klima je izvrsna (doduše u Turskoj je toplije, u subotu i nedjelju padala je kiša a bilo je od 13 do 18 Celzijevih stupnjeva). No, nema nogometnih igrališta, nema prave ideje i volje da se nešto promijeni. A moglo bi se.