Osmero gimnastičara i gimnastičarki predstavljat će Hrvatsku na ovogodišnjem izdanju DOBRO World Cupa, koji će se od 9. do 12. travnja po 17. put održati u osječkoj Areni Gradski vrt.
Hrvatsku reprezentaciju predvodit će olimpijci Aurel Benović (tlo i preskok), Tin Srbić (preča) i Filip Ude (konj s hvataljkama) te Mateo Žugec (konj s hvataljkama), Tijana Korent (preskok), Christina Zwicker (greda), Mila Prpić (preskok, greda, tlo) i Sofia Mešter (dvovisinske ruče).
Većina njih novu natjecateljsku sezonu otvara ovoga vikenda na Svjetskom kupu u Cottbusu, a put Njemačke kreću danas.
"Prije mi je možda bilo bitno rezultatski dobro otvoriti sezonu, kad sam tek ulazio u seniorsku karijeru. Htio sam ostaviti dobar dojam. A sada mi je bitnije otvoriti sezonu dobrim nastupom, neovisno o tome hoće li na prvom turniru to biti lakša ili jača vježba… Prva natjecanja uvijek su nekako “stisnuta”. Samo da uđem u svoj dobar ritam nastupanja, to mi je bitno. Mislim da s ovom vježbom koju smo sad smislili, ako napravim kako znam, onda sam na svakom Svjetskom kupu konkurentan za sve", izjavio je prije puta srebrni olimpijac na preči Tin Srbić (29) dodajući da je nerealno očekivati vrhunsku formu već na prvom turniru.
"Nije realno, zato što ova sezona traje doslovno cijelu godinu. Nemaš nikakav odmor. Nije ni dobro da već sad budem u top formi. Od prvih Svjetskih kupova rezultatski se ni ne očekuje puno, samo da se ulovi pravi ritam, da se isproba nova vježba. Nije se puno promijenila, ali uspio sam vratiti element „Adler sa 360°“ koji me mučio u olimpijskoj godini. Imao sam neku blokadu u glavi, na tom elementu mi je dva puta ispala ključna kost, možda se i neki strah uvukao… Plan je da njega isprobam u lakšoj verziji vježbe. Vidjet ćemo hoću li ići start 5.1 ili 5.5 s njim već u kvalifikacijama. Kad spojim sve što želim, onda je start 5.8, mislim da je to jedna lijepa vježba, atraktivna, na početku sam stavio dva povezana elementa „šal“ i „Stalder Rybalko“, bez veletoča između i izgleda dosta moćno. To je ta 5.8 vježba da kroz nekoliko turnira do Osijeka bude potpuno spremna. Učim trenutno element „Cassina“, ide sve bolje, a cilj je do iduće sezone doći do 6.2", rekao je Srbićkoji ovog tjedna otvara svoju 12. seniorsku sezonu.
I da želi zaboraviti onaj prvi Cottbus prije 12 godina, nikako ne može, jer kalendar Svjetske federacije je takav da se nekako uvijek kreće baš iz Cottbusa.
"Prvi Cottbus je za mene bio vatreno krštenje. Bilo je trenutaka u karijeri kad sam bio jako sretan, ali tad kad sam izborio svoje prvo seniorsko finale možda sam bio i najsretniji. Prvi Svjetski kup za mene i odmah finale. Na kraju u njemu nisam nastupio. Zakasnili smo na natjecanje", prisjeća se Tin Srbić. "Trener Lucijan Krce ni danas se nije oporavio od toga. To mu je velika trauma, on je bio zeznuo vrijeme. Sad kad se sjetim, smiješno mi je, ali tad je to bila tragedija za nas."
Opisao je i kakvu energiju očekuje na početku ove, za hrvatsku gimnastiku povijesne, godine u kojoj je Hrvatska po prvi put domaćin Europskog prvenstva (kolovoz u zagrebačkoj Areni).
"Možda mi je drukčija energija jer nemam uopće ni dojam da ja već sad idem na prvi Svjetski kup. Tjedan dana smo doma, pa dva tjedna za redom u Bakuu i Antalyji, u komadu. Znam samo da moram isprobati vježbu i uhvatiti formu. Prema tome se možda onda i može zaključiti da mi je glavni fokus na ljetu i Europskom prvenstvu u Zagrebu. Trenutno mi je osjećaj kao da sada idem trenirati, ali samo izvan Hrvatske", kazao je Srbić.
Uskoro će „trenirati“ i na turniru u Hrvatskoj. U Osijeku, koji je ovih dana probio novi rekord s čak 60 prijavljenih zemalja.
"Osijek jednostavno ima status turnira koji je na najvećoj razini među svim Svjetskim kupovima. Zato me ne čudi ta brojka. Ljudi se ondje najbolje osjećaju, organizacijski je najbolji i lijepo je biti tamo. Moguće je da rekordna brojka ima malo veze i s činjenicom da smo ove godine domaćini Europskog prvenstva", nastavio je Tin koji ističe kako ne osjeća dodatnu odgovornost kad nastupa pred domaćom publikom nego "nadu i želju da tu uspije biti dobar jer u Osijeku ne želi zeznuti".
"Ne mogu se sjetiti da sam ikada u Osijeku osjećao neki pritisak. Dapače, mene je puna dvorana uvijek nosila da budem još bolji. Znao sam zahvaljujući publici odraditi nekada i izvan svojih mogućnosti u tom trenutku. Ali, kad sam bio u top formi, nisam nikada zeznuo. Kvalifikacije su grde, zato što u kvalifikacijama neće doći svi navijači, čuvaju se za finale kad napune dvoranu do vrha. Nekako se računa da ćeš ući u finale pa će oni doći na finalni spektakl. Zato je u kvalifikacijama teže. Koliko se sjećam u finalu sam samo jednom zeznuo. To dovoljno govori kako mi je u Osijeku. Ili kad sam 2023. u pola vježbe ostao bez kožice na rukama i nisam sišao nego odradio do kraja i osvojio čak i medalju. Ne želim tamo kiksati."
Srbić je jasno dao do znanja da je "Osijek glavna najava velike organizacijske godine hrvatske gimnastike".
"Do Osijeka bi svi koji planiraju nastupiti na Europskom prvenstvu u Zagrebu, trebali biti već u top formi, a onda to održavati i 'peglati' do Zagreba. Bilo bi dobro već u Osijeku pokazati ono što planiramo napraviti u Zagrebu. Time bi i dodatno pozvali ljude da napune i zagrebačku Arenu", kazao je.
Koliko su uspjesi Tinove i generacije prije njega promijenili percepciju gimnastike u Hrvatskoj?
„Jako puno. Tome su pridonijeli naši rezultati, ali i organizacija Svjetskog kupa. Zalaufalo se sa olimpijskim srebrom Filipa Udea u Pekingu, a danas smo došli do toga da gimnastika ima jedan stvarno dobar status i da ljudi cijene to što radimo. Mislim da veliko natjecanje u jednoj zemlji potvrđuje da se u njoj nešto dobro radi i da zaslužuje ov domaćinstvo. Bitno je i da zemlja domaćin ima svoje uzdanice koje mogu osvojiti medalje, a mi ćemo ih imati nekoliko. Aurel, Kovtun, Ude, ja, nadam se da će se priključiti i
cure... To na koji način Tina Zelčić radi i napreduje, svakako daje nadu da se može boriti za finale", nastavio je Srbić
Nakon svega što je osvojio u karijeri, a osvojio je i olimpijsko srebro, bio i svjetski i europski prvak i doprvak, Srbić otkriva da još uvijek nešto što ga najviše motivira.
"Osim još jednog nastupa na Olimpijskim igrama, barem još jednog… Baš mi je neki dobar motiv kad dobiješ dojam da su svi pomislili 'uh, dobro je, riješili smo ga se'. Pa, niste! Motiv mi je da budem tu i da sam kompetentan, da se još uvijek mogu boriti sa svima na najvećoj razini. Nije to inat, jer nisam nikada ni od koga čuo da kaže 'ti si sad loš, ne vrijediš, makni se', nego motiv samome sebi da pokažem da i dalje mogu biti u vrhu. Već sam 10 godina u svjetskom vrhu, to je lijepa stvar i imam motiv to održavati dokle god budem fizički sposoban", rekao je Srbić koji misli kako je glad za medaljama sada možda i veća nego na početku karijere jer je sada manje medalja i velika je konkurencija pa kada i osvojiš medalju osjećaj je baš dobar.
Također smatra da je je zreliji natjecatelj nego 2024. kada je pritisak zbog OI u Parizu bio toliko velik da ga je bilo teško izdržati i pripremiti se za sve.
"To me požderalo. Zato mislim da sam sada mentalno i taktički na puno boljoj razini i da ću to moći upotrijebiti već u ovoj sezoni. Neke stvari koje smo se dogovorili su da se nećemo držati kao pijan plota, nego da imam dovoljno iskustva da procijenim u nekom trenutku 'sad ćeš napraviti to i to'", pojasnio je dodavši da za ovu sezonu ima jednu želju.
"Filmska priča bila bi da osvojim zlato u Zagrebu. Da zasvira himna u mom gradu. Mislim da veće od toga ne postoji. Osjetio sam to u Osijeku nekoliko puta - i nevjerojatno je", rekao je za kraj Srbić.