Životna priča Benjamina Michaela Askrena, čovjeka rođenog da dominira na strunjači, nikada nije bila pravocrtna. Od hrvačkog wunderkinda, preko neporaženog MMA prvaka u dvije velike svjetske organizacije, do lica jednog od najpoznatijih nokauta u povijesti i na koncu, do čovjeka koji je preživio vlastitu smrt, njegova priča nadilazi granice sporta. Askren je bio prirodni talent, ali ono što ga je izdvajalo bio je njegov jedinstveni, gotovo neobjašnjivi "funky" stil. Crpeći inspiraciju iz različitih hrvačkih disciplina, stvorio je sustav koji je bio noćna mora za tradicionalno školovane hrvače. Njegove kretnje bile su nepredvidive, a sposobnost da iz naizgled izgubljenih pozicija stvori dominantnu kontrolu bila je legendarna.
Tijekom sveučilišne karijere na Sveučilištu Missouri, postao je institucija. Dva puta je osvojio prestižni naslov NCAA Division I nacionalnog prvaka i čak tri puta bio pobjednik iznimno jake Big 12 konferencije. Njegova dominacija bila je gotovo apsolutna, a vrhunac amaterske karijere dosegnuo je 2008. godine kada je osigurao mjesto u američkom olimpijskom timu i predstavljao svoju zemlju na Igrama u Pekingu. Iako tamo nije osvojio medalju, iskustvo ga je očvrsnulo i pripremilo za sljedeći korak. Hrvanje mu je dalo temelje, disciplinu i nepokolebljivo samopouzdanje koje će postati njegov zaštitni znak u svijetu mješovitih borilačkih vještina, svijetu koji je jedva čekao vidjeti može li zagonetni hrvač svoju magiju prenijeti i u kavez.
Godine 2009. Ben Askren odlučio je zamijeniti hrvački triko za MMA rukavice, a tranzicija je bila besprijekorna. Njegova hrvačka baza pokazala se kao nerješiva zagonetka za gotovo sve protivnike. Ubrzo je potpisao za Bellator, tada drugu najjaču svjetsku MMA organizaciju, i započeo svoj pohod. Nije se služio atraktivnim udarcima, nije tražio spektakularne nokaute, ali je bio nevjerojatno učinkovit. Njegova strategija bila je jednostavna i brutalna: srušiti protivnika, kontrolirati ga na podu i natjerati ga na predaju ili ga iscrpiti do te mjere da postane bezopasan. Uskoro je postao prvak Bellatorove velter kategorije, a titulu je branio s takvom lakoćom da je konkurencija djelovala nedoraslo. Nakon godina dominacije, putevi s Bellatorom su se razišli i Askren je svoju nepobjedivost preselio na drugi kraj svijeta. U prosincu 2013. potpisao je za azijskog diva, ONE Championship. Scenarij se ponovio. U svom debiju u svibnju 2014. završio je Bakhtiyara Abbasova, a samo tri mjeseca kasnije, u kolovozu, deklasirao je Nobutatsua Suzukija i oko struka stavio još jedan pojas svjetskog prvaka. Godine su prolazile, a Askren je i dalje bio savršen, neporažen prvak koji je vladao izvan svjetala UFC-a, što je samo pojačavalo rasprave i glad fanova da ga napokon vide protiv onih najboljih na svijetu.
Konačno, nakon godina spekulacija i pregovora, dogodio se povijesni "trade" između promocija i Ben Askren je stigao u UFC. Njegov debi protiv bivšeg prvaka Robbieja Lawlera bio je sve samo ne jednostavan. Preživio je rani uragan udaraca, bio na rubu nokauta, ali se oporavio i na kraju slavio pobjedu kontroverznim gušenjem koje je sudac prebrzo prekinuo. No, pobjeda je upisana i činilo se da je Askren spreman za pohod na vrh. A onda se dogodio 6. srpanj 2019. i UFC 239. U meču protiv Jorgea Masvidala, koji je trebao biti njegova ulaznica za napad na titulu, Askren je doživio kataklizmu. Odmah na početku borbe potrčao je za rušenje, a Masvidal ga je dočekao letećim koljenom koje je odjeknulo arenom i svijetom. Bio je to brutalan, trenutačan nokaut. Borba je trajala samo pet sekundi, postavši najbrži nokaut u povijesti UFC-a i trenutak koji će zauvijek definirati Askrenovu karijeru u očima mnogih. Šok je bio potpun. Pokušao se vratiti samo nekoliko mjeseci kasnije protiv Demiana Maie, još jednog majstora partera. U fascinantnom okršaju dvojice grapplera, Maia je bio bolji i završio Askrena gušenjem u trećoj rundi. Iako je borba proglašena "Borba večeri", poraz je bio konačan pečat na njegovu kratku i turbulentnu UFC avanturu.
Nedugo nakon poraza od Maie, Ben Askren je objavio svoje službeno povlačenje iz natjecateljskog MMA sporta. Kao glavni razlog naveo je kronične probleme s kukom, koji su zahtijevali operaciju i onemogućavali mu da se natječe na najvišoj razini. Njegova aura nepobjedivosti bila je srušena u samo dva meča. Činilo se da je to konačni kraj jedne velike karijere i da će se Askren posvetiti obitelji, trenerskom poslu i svojoj drugoj velikoj strasti, disk golfu, sportu u kojem se također natjecao na visokoj razini, osvojivši deveto mjesto na Svjetskom amaterskom prvenstvu 2009. godine. Ipak, svjetla pozornice ponovno su ga pozvala 2021. godine, ali u potpuno drugačijem okruženju. Prihvatio je egzibicijski boksački meč protiv youtubera Jakea Paula. Unatoč tome što nikada nije bio poznat po svojim udaračkim vještinama, Askren je u meč ušao kao favorit zbog svog iskustva u borilačkim sportovima. Međutim, ishod je bio još jedan šokantan poraz, ovoga puta nokautom u prvoj rundi.
Dok su porazi u oktogonu boljeli njegov ego i profesionalni ugled, krajem svibnja 2025. godine Askren se suočio s protivnikom kojeg nije mogao srušiti niti kontrolirati. Započelo je kao teška upala pluća, no stanje se rapidno pogoršavalo. Uzrok je bila opasna stafilokokna infekcija koja je poharala njegov respiratorni sustav. Uslijedila je hospitalizacija koja se pretvorila u gotovo dvomjesečnu noćnu moru, bitku za goli život koja se odvijala daleko od očiju javnosti. Njegovo tijelo, nekoć savršeno uštimani stroj za dominaciju, sada ga je izdavalo. Stanje mu je postalo kritično. U jednom od kasnijih svjedočanstava, otkrio je zastrašujući podatak - tijekom boravka na intenzivnoj njezi, srce mu je stalo ne jednom, već čak četiri puta. Liječnici su ga svaki put uspjeli vratiti, ali njegova pluća bila su uništena do te mjere da više nisu mogla obavljati svoju funkciju. Jedina nada za preživljavanje bio je radikalan i iznimno rizičan medicinski zahvat: dvostruka transplantacija pluća. U utrci s vremenom, pronađen je odgovarajući donor i Askren je podvrgnut operaciji koja mu je spasila život. Čovjek koji je gradio karijeru na oduzimanju daha svojim protivnicima, sada se borio za svaki vlastiti udah uz pomoć tuđih pluća.
Oporavak nakon takvog zahvata je dug, bolan i neizvjestan, no Askren je i toj, najvećoj borbi, pristupio s mentalitetom prvaka. Nevjerojatnom snagom volje, upornošću i disciplinom koju je brusio desetljećima na strunjači, započeo je svoj put natrag. Korak po korak, dan po dan, vraćao je snagu i učio svoje tijelo kako ponovno funkcionirati. Manje od godinu dana nakon što je ležao na samrtnoj postelji, svijet je obišla vijest koja je djelovala nestvarno - Ben Askren se vraća natjecanju. Ali ne u MMA kavez ili boksački ring, već na mjesto gdje je sve počelo, na hrvačku strunjaču. Najavljeno je da će se 18. srpnja ove godine, na svoj 42. rođendan, boriti protiv aktivnog UFC borca Belala Muhammada na RAF 11 priredbi u Milwaukeeju. Taj meč neće biti borba za titulu ili novac, već proslava života i pobjeda nad smrću. Za Bena Askrena, supruga i oca troje djece, koji je sa suprugom Amy u braku od 2010. godine, to je povratak korijenima i zatvaranje punog kruga.