Nakon zagrebačke premijere dokumentarca o proslavljenom košarkašu Dini Rađi, pitali smo jednog filmaša što misli o tom 80-minutnom filmskom uratku.
– Ovo je film koji zaslužuje da ga vidi svatko, a posebice klinci koji se bave sportom. Iskreno me je dirnuo, nijedna emocija nije lažna. Dino je jedan od rijetkih ljudi koji me puni pozitivnom energijom. Najteže je postati vrhunski u svom poslu i ostati normalan, a Dino u tome uspijeva – kazao je glumac Tarik Filipović.
>> Pogledajte kako je bilo na premijeri filma Dina Rađe
A “glumci” s važnim rolama u filmu su trener Slobodan Subotić i Dinov osobni kondicijski trener Mirko Krolo. Piksi Subotić Rađi je bio trener dvije sezone u Panathinakosu, između 1997. i 1999.
– Dino je prema meni možda sentimentalniji jer sam mu bio podrška kada se iz NBA lige vratio u Europu i to baš u vrijeme nakon razvoda kada mu je jako nedostajao sin. S obzirom na to da sam i sam bio u istoj situaciji, razveo se pa otišao igrati u Grčku, tješio sam ga pa je taj naš odnos prerastao u snažno prijateljstvo okrunjeno mojim kumovanjem njegovu sinu.
Krolo – naj-potez u karijeri
No i među najboljim prijateljima nekad bude slike, ali ne i tona. – Igrali smo važnu utakmicu, a ja sam ga izvadio iz igre nakon što je dopustio svom igraču da četiri puta zaredom neometano šutira i pogodi. Najprije je napucao kutiju s ledom, a ljutio se na mene još desetak dana pa smo komunicirali preko supruga. Kada smo trebali ići na neki put, Dinova supruga nazvala je moju i pitala je: “Kada Piksi ide, hoće li pokupiti ovoga moga”. Jednom smo čak bili sami u hotelskom liftu, a da riječ nismo progovorili. Na koncu je Dino rekao: “Meni je puna kapa ovih piz...ija”. Ja sam se složio i otišli smo na kavu.
Nije uvijek sve idealno bilo ni između Dine i njegova osobnog “Atile Biča Božjeg” Mirka Krole. Jer, kada god je teški rad posrijedi, odnosi mogu biti i burni.
– Bilo je oscilacija, kao i u svakom stalnom odnosu, no najvažnije je da Dinu nikad nije bilo teško nagovoriti na rad jer bez toga ni ja njemu ne bih mogao pomoći. U onim kriznim danima ja bih osmislio vježbe koje će ga zainteresirati, nešto što se ne ponavlja.
Rađa drži da mu je Krolin angažman najbolji potez u karijeri o čemu govore i brojke koje nam je ovaj kondicijski ekspert iznio:
– Kada smo počeli, bila mu je muka podići i 60 kg u bench pressu, a na kraju je dizao 170 kg. Stotku bi podigao 27 puta uzastopce dok je nabačaj s poda doveo do 140 kg. Pa on je u tome čak tukao i neke dizače. Sa svojih 117 kilograma u deset koraka preskočio bi 36.29 metara dok su ostali košarkaši dostizali od 31 do 33 metra.
Dino je Mirka praktički učinio članom svoje obitelji.
– Ja sam vjerojatno prvi hrvatski sportaš iz ekipnih sportova koji je angažirao osobnog trenera svih 365 dana u godini. Krolo je bio moj šef koji me znao podignuti kada bih psihički potonuo, uvijek je znao izvući najbolje iz mene.
Samom Rađi najemotivniji dio filma je onaj u kojem on priča o ocu i pokojnoj majci.
– Tata je bio autoritet, radio je i donosio plaću kući. Nikad me nije tukao ni vikao, sve bi rješavao strogim pogledom. Mama je bila ta koja je koristila odgojne mjere, koji put bi me opalila i po guzici, ona je organizirala naš život. Osim toga, upravo ona me poslala na košarku kada je vidjela da besposlen sjedim doma i ne radim ništa.
Ponavljanja su majka uspjeha
Dva njegova suigrača – Dražen i Kuki – jako su istaknuti u filmu pri čemu je Kukoč dobio možda i najviše govornih dionica.
– Toni je obilježio velik dio moje karijere. U najvažnijem razdoblju igrali smo skupa. Kao što su Harley Davidsoni nepojmljivi odvojeni, tako i nas dvojica. Ne mogu zamisliti da je Toni bez Dina i obratno. Glede Dražena, premda je bio najbolji, on je htio najviše trenirati što je meni u početku bilo čudno, no shvatio sam da je najbolji upravo zato što trenira više od svih nas ostalih. Od Dražena sam naučio da je ponavljanje majka uspjeha. A treba se često pogledati i u ogledalo jer od njega se ne može uteći. Meni trener nikad nije trebao govoriti da sam zaj... ovo ili ono jer ja sam to sebi uvijek priznavao.
Janjicarska posla