Stravična priča: Sanjao je o medaljama, a režim ga je objesio zbog prosvjeda

Saleh Mohammadi, mladi i perspektivni iranski hrvač, uhićen je nakon protuvladinih prosvjeda i osuđen na smrt na temelju priznanja iznuđenog mučenjem. Unatoč međunarodnim apelima, njegov život tragično je prekinut vješanjem, nastavljajući mračni niz smaknuća sportaša u Iranu. Život Saleha Mohammadija, 19-godišnjeg prvaka u hrvanju, trebao je biti ispunjen natjecanjima, snovima o budućnosti i olimpijskim medaljama. Umjesto toga, nasilno je prekinut danas u zoru. Tog jutra, iransko pravosuđe objavilo je da je mladi sportaš obješen u Komu, gradu u kojem je odrastao i gradio svoju karijeru. 

Njegov put započeo je u industrijskom gradu Savehu, no kao dječak preselio se s obitelji u Kom, vjersko središte Irana. Tamo je na strunjači pronašao svoju strast, prvo u slobodnom, a zatim u grčko-rimskom stilu hrvanja. Njegov talent bio je neosporan. Već kao kadet, s manje od 17 godina, postao je jedan od najboljih hrvača u svojoj provinciji i državi. Državni mediji su ga 2023. godine, nakon poziva u kadetsku reprezentaciju, predstavljali kao veliku nadu iranskog sporta. Vrhunac njegove kratke, ali obećavajuće karijere dogodio se 2024. godine, kada je na prestižnom međunarodnom kupu Saitov u Rusiji osvojio brončanu medalju, ponosno noseći iranski dres.

Sve se promijenilo početkom 2026. godine. U Komu su izbili protuvladini prosvjedi, a vlasti su tvrdile da je tijekom nemira ubijen policajac specijalne postrojbe Mohammad Ghasemi Homapour. Tjedan dana kasnije, 15. siječnja, Saleh Mohammadi je uhićen pod optužbom da je upravo on zadao smrtonosni udarac. Optužbe su bile teške, no Saleh je od početka tvrdio da je nevin. Njegova obitelj i treneri pružili su mu alibi, tvrdeći da je u vrijeme navodnog ubojstva bio u kući svog ujaka, za što su postojali svjedoci, pa čak i snimke nadzornih kamera u blizini. Međutim, za iranski pravosudni sustav to nije bilo dovoljno.

Suđenje je bilo farsa lišena pravde. Saleh je optužen za ubojstvo s predumišljajem i "moharebeh", odnosno "neprijateljstvo protiv Boga", djelo za koje je u Iranu predviđena smrtna kazna. Cijeli slučaj tužiteljstva temeljio se na priznanju koje je, kako su tvrdile organizacije za ljudska prava poput Iran Human Rights, iznuđeno pod teškom fizičkom i psihičkom torturom. Mladi hrvač je kasnije na sudu povukao to priznanje, svjedočeći da je bio prisiljen lažno optužiti samoga sebe. Unatoč tome, i unatoč nedostatku forenzičkih dokaza ili vjerodostojnih svjedoka koji bi ga povezali sa zločinom, sud je odbacio njegove tvrdnje. Osuđen je na "qisas", zakon odmazde "oko za oko", a presudom je naređeno javno vješanje na mjestu navodnog zločina, kao sredstvo zastrašivanja i teroriziranja društva.

Vijest o smrtnoj presudi mladom sportašu odjeknula je svijetom. Brojne međunarodne organizacije za ljudska prava, ali i bivši iranski sportaši poput karatistice Hamideh Abbasali, pokrenuli su kampanje na društvenim mrežama pozivajući na spas njegova života. Oglasio se i američki State Department, koji je oštro osudio presudu i zatražio od Teherana da zaustavi smaknuće. Unatoč globalnom pritisku i apelima, iranski režim ostao je neumoljiv. Međunarodni olimpijski odbor izrazio je "zabrinutost", no njihove riječi nisu imale težinu potrebnu da promijene sudbinu koja je Salehu bila namijenjena. 
Tragična sudbina Saleha Mohammadija nije izoliran slučaj. Ona se uklapa u mračan i uznemirujući obrazac iranskog režima koji se sustavno obračunava sa svojim sportašima. Prije njega, svijet je šokiralo smaknuće hrvača Navida Afkarija 2020. godine te prvaka u karateu Mohammada Mehdija Karamija 2023. godine. Sličnosti su zapanjujuće: svi su bili mladi, uspješni sportaši, optuženi za umiješanost u ubojstvo pripadnika snaga sigurnosti tijekom prosvjeda, a njihove presude temeljile su se na priznanjima iznuđenim mučenjem.