Često ćete za neki neolimpijski sport čuti da ima ambiciju postati olimpijskim te da je takvo što gotovo iza ugla, da će se to dogoditi praktički sutra, najkasnije prekosutra. No postati olimpijskim sportom zahtjevno je postignuće, a ambicioznima u svijetu borilačkih sportova poput kikboksa i slobodne borbe najbolji dokaz za to je karate. Taj svjetski popularan sport, u kojem i Hrvatska ima sjajne pojedince, u olimpijskom programu bio je samo jednom (Tokio 2021., peto mjesto Ivana Kvesića) te je odmah nakon toga izletio, i to na veliko čuđenje. Jer, kako su ga Japanci ubacili, tako su ga Francuzi izbacili što je prilično začudno ako se zna da su "galski pijetlovi" karataška velesila. No još su veća sila u još jednom sportu japanskih korijena (džudo), koji očito ne trpi konkurenciju.
Nije samo džudo kriv što karatea nije bilo u programu posljednjih Ljetnih Olimpijskih igara održanih u Parizu 2024, niti je kriv što "vještine prazne šake" neće biti ni u Los Angelesu 2028. Kad je riječ o ulasku u olimpijski program, glavna borba više se ne vodi samo oko toga koji sportovi to zaslužuju, već koji najbolje odgovaraju onome što Međunarodni olimpijski odbor (MOO) kao proizvod želi ponuditi na medijskom tržištu.
I zato će ove godine MOO donijeti ne baš laku odluku o tome koji će novi sportovi upasti u program Igara u Brisbaneu 2032. Na žalost i na štetu starih sportova, više se ne radi samo o tradiciji nego i o tržišnoj vrijednosti, vidljivosti, upravljanju i sposobnosti prilagodbe novoj publici. Ta je logika već bila vidljiva pri odlučivanju o listi dodatnih sportova za Igre u Los Angelesu, u čijem će se programu naći hibridne verzije američkog nogometa i kriketa, lacrosse, squash i bejzbol odnosno softbol. To su sve sportovi koje je predložio domaćin te će njihovi protagonisti biti ograničeni na ukupno 698 mjesta povrh onih standardnih 10.500 sportaša.
U tom modelu, olimpijski program sve više nastoji otvarati vrata prema tržištima s visokim potencijalom (kriket i Indija) i prilagoditi svoju veličinu bez gubitka komercijalne privlačnosti. Standardna verzija kriketa, s utakmicama koje traju beskonačno, zacijelo ni oglašivačima ne bi bila privlačna kao što je to skraćena verzija koju je svijetom proširio britanski imperij.
Popis tih novih sportova prilično jasno pokazuje u kom smjeru MOO ide. Kao što rekosmo, kriket upada zbog najmnogoljudnije zemlje svijeta Indije. Flag football je beskontaktna verzija američkog nogometa, a uvršten je zbog utjecaja najpopularnijeg američkog ekipnog sporta. Domaćinu su trebali i sportovi s jakim američkim naglaskom, a takav je i lacrosse sixes, hibridna verzija sporta koja su još prije puno stoljeća igrala sjevernoamerička indijanska plemena. Squash je pak upao zahvaljujući sve većoj međunarodnoj prisutnosti i institucionalnoj upornosti svog vodstva dok se bejzbol i njegova ženska verzija (softbol) uklapaju u priču o nužnosti prisutnosti američke sportske tradicije.
U Los Angelesu to ima smisla zbog komercijalnog potencijala i uklapanja u američki sportski ekosustav, no vrijednost tih sportova za budućnost ovisit će i tome što će se događati nakon 2028. Domaćin će i dalje imati moć gurati sportove koji se povezuju s njegovim tržištem i projekcijskim prioritetima. U tom okviru, olimpijski program ne određuje se samo tradicijom, već i sposobnošću domaćina da uvede u program sportove s lokalnom i komercijalnom vrijednošću unutar onoga što MOO odobrava. Prisutnost u olimpijskom programu na jednim Igrama više ne znači biti u potpunosti zaštićen. U nekim slučajevima, MOO je odustao od trenutačnog prekida, ali i dalje vrši svojevrsni pritisak na sportove koji još uvijek nisu uvjerljivi u upravljanju, troškovima, kredibilitetu i formatu natjecanja.
Recentno, od tradicionalnih sportova u najvećoj opasnosti našao se boks koji se već našao vani. U veljači 2025., MOO je dodijelio privremeno priznanje Svjetskom boksačkom savezu (World Boxing), a u ožujku je Generalna skupština odobrila njegovo uključivanje u Igre, ali to nije u potpunosti uklonilo sumnje u vezi sa smjerom u kojem ovaj sport ide. Nova svjetska organizacija osnovana je kako bi se osigurao izlaz iz vakuuma nastalog prekidom suradnje s IBA-om, no nedavni razvoj događaja i dalje izaziva pitanja. Kontroverze su potaknute političkim smjerom organizacije, povlačenjem Borisa van der Vorsta, dolaskom Gennadija Golovkina na predsjedničku dužnost bez protukandidata, kao i nesuglasicama oko novih pravila koja se tiču obvezne provjere spola. Drugim riječima, boks se vratio, ali još se ne može reći da ima kohezivnu i transparentnu strukturu kakvu MOO traži.
Pod najvećom prijetnjom da prestanu biti olimpijski sportovi su dizanje utega i moderni petoboj, iako iz drugih razloga. Međunarodna federacija za dizanje utega (IWF) zadržala je kvotu od 120 sportaša i 10 disciplina za Los Angeles, što je vrlo mala brojka za povijesni olimpijski sport nad kojim se već dugo nadvija sjena zbog kršenja antidopinških pravila. Smanjivanje kvota nije samo kažnjavanje zbog dopinške prošlosti, već i otvoreno pitanje koliko dizanju utega uopće ostaje prostora da dokaže svoj kredibilitet i dugoročnu održivost. U modernom petoboju za L.A. 2028., kvota je pala sa 72 na 64 sportaša što je udarac za svjetsku organizaciju tog sporta (UIPM), čak i nakon što je tradicionalno "estetsko" preskakanje prepona zamijenjeno utrkom preko prepona. Ovo smanjenje pokazuje da sama promjena formata nije bila dovoljna da ukloni sumnje u identitet sporta, njegovu popularnost i troškove unutar novog olimpijskog tržišta. Upravljanje modernim olimpizmom sada ima daleko vidljiviju ekonomsku, a samim time i upravljačku logiku nego u prethodnim desetljećima. U MOO-u tvrde da čak 90 posto svojih prihoda preraspodjeljuju sportu i olimpijskom pokretu te da su osigurana sredstva za razdoblje do 2028. godine.
Zato je upravljanje postalo svojevrsni filter: transparentnost, struktura uključivosti, usklađenost s antidopinškim propisima, operativna stabilnost i prilagodba zahtjevima novog vremena sada imaju dodatnu težinu, jer se uz to traže i digitalna privlačnost, rodna ravnoteža te, na kraju, tržišna moć. Inicijalni program za Brisbane 2032. bit će odlučen ove godine, pri čemu će se neki sportovi boriti za opstanak, a drugi za ulazak u olimpijski ekosustav, jer donose novu, urbanu publiku.