"Život sportskog direktora". To je bila tema zanimljivog razgovora Željka Vele sa sportskim direktorom Nogometnog kluba Rijeka Darkom Raićem Sudarom. Bio je to posljednji panel prvog konferencijskog dana porečkog Sport Festa, devetog izdanja ovog konferencijskog-sajamskog događanja.
Osim što je to osoba koja vodi cijelu sportsku politiku kluba. Što sportski direktor još radi?
- Njegov najvažniji posao je sportski sektor. On mora biti spona između predsjednika, trenera i igrača.
Kako sve to držati pod kontrolom? Čini se dosta škakljivim poslom jer svaka od te tri strane ima svoje zahtjeve. Razlikuje li se posao sportskog direktora od kluba do kluba?
- Ovisi o Upravi, kako oni zamišljaju taj posao i kakva očekivanja imaju. Što se tiče igrača i trenera, tu se znaju pravila. Meni je pomoglo što sam bio igrač a bio sam i trener u Prvoj hrvatskoj ligi. I zato mogu shvatiti igrača a mogu i trenera. A predsjednici pak gledaju svoju priču, interes kluba, kako da klub preživi.
Za javnost je posao sportskog direktora najvidljiviji kada je prijelazni rok u tijeku, kada igrači odlaze i dolaze. No, zacijelo nije tako da kada završi prijelazni rok da se baš dosađujete i čekate sljedeći prijelazni rok. Kako izgleda radni dan?
- Svi gledaju na prijelazne rokove, ljetni i zimski no da biste u tim rokovima bili uspješni vi morate raditi cijele godine. Gledati igrače koji vas zanimaju, pričati s trenerom što bi trebalo, kome ističu ugovori i slično. Kada dođe prijelazni rok to je finalni dio, tada se već ide u realizaciju puno toga. Ljetni prijelazni rok je za mene puno teži jer duže traje a prvenstva počinju jako rano a i Europa počinje jako rano a ti nemaš formiranu momčad. A početak sezone, a o njemu puno ovisi, ti itekako može usmjeriti cijelu sezonu. Osim toga, koji dobar igrač će čekati da ti prodaš svog najboljeg igrača da bi ti njega uzeo.
Momčadi se nerijetko vrlo kasno formiraju. Klub je nekoga prodao a zamjena nije došla. Opet, neki igrači su ponekad samo fizički tu jer u mislima već razmišljaju o sljedećoj destinaciji, onoj gdje će se prodati.
- Mi nismo dobro ušli u sezonu, puno toga nam se poremetilo. A prošle sezone smo osvojili dvostruku krunu a pretprošle smo se borili za krunu. Treba prihvatiti i kritiku. Bitno je izaći iz toga. Ovo je posao koji živiš 24 sata. Telefon zvoni 24 sata. to je lijep posao.
Darkova igračka karijera podrazumijeva igranje u Osijeku, Cibaliji, Istri a potom i na par adresa u Izraelu. Nakon toga u nekoliko klubova je bio trener ali je na koncu izabrao posao sportskog direktora. Što je najteže?
- Najlakše je biti igrač. Gledaš sebe, ne razmišljaš ni o čemu. Kao trener, imao sam i sreće i pehova. Kao trener imao sam osjećaj da mogu utjecati na stvari a kao sportski direktor na događanja na terenu utjecati ne ogu. Ne mogu reći treneru koga da uvede ili izvadi iz igre.
Jedan ugledni trener svojedobno je rekao da su sportski direktori najveći neprijatelji trenera. Što god da trener napravi, sportski direktor misli da bi napravio bolje samo za to nema vremena.
- Ima tu nešto no ima i slučajeva kada se sportski direktori miješaju u posao trenera. A trener je plaćen da vodi momčad i on mora donositi odluke. Ako nema rezultata on je prvi koji je odgovoran. Klub ne može mijenjati 25 igrača. On je taj posljednji koji mora donijeti odluku. Kao trener nisam volio pomoćnike koji mi samo klimaju glavom. I zato i sada vrlo rado poslušam suradnike, volim čuti i druga mišljenja prije no što donesem odluku u koju ponekad nisi posve siguran. Uostalom, ponekad promašiš s igračima. Može netko biti dobar igrač ali se u tvom klubu ne uklopi. A kada ode negdje drugdje, dobro igra. Puno stvari treba se poklopiti. Moja predsjednik prodaje igrače no ni to nije lako. Treba pronaći zainteresirani klub ali i da je igrač zainteresiran za taj novi klub.
Rijekin predsjednik Mišković više je puta rekao da Rijeka mora prodavati igrače da bi živjela. Jeste li očekivali da ćete prodati Fruka i Jankovića? Jeste li na to računali?
- Nama je 40 posto budžeta bez prodaje igrača. Prodaja je 60 posto od proračuna. Mi smo prisiljeni stvoriti novu vrijednost. Zlomislić je imao ponudu. Radeljić. Neke igrače nismo pustili pri čemu smo se možda i kockali, no htjeli smo ući u Europu. U takvim situacijama možeš izgubiti ali i dobiti. Imao sam igrača kojem su se nudili top novci, hoće li u Rusiju ili u Saudijsku Arabiju no on nije htio. S Pašalićem je bila borba oko toga da ide da ide u SAD a sada je zadovoljan. Ja bih volio da sve igrače možemo zadržati da samo radimo doselekciju. Tako rade ozbiljni europski klubovi, no mi nažalost to ne možemo.
Rijeka je u takvoj situaciji da joj u svakom trenutku može netko otići, dakako, ako stigne ponuda koja se ne može odbiti. I zato mora imati spremne igračeve zamjene. Koliko te takvih, u bazi podataka, koji se prate?
- Kada se odlučimo za koju poziciju tražimo to se svede na krug od sedam-osam igrača. Na koncu to svedemo na dva-tri igrača i onda se uključe i treneri. U nekim klubovima treneri manje sudjeluju u tome procesu no ja ne želim da trener ima problem s igračem kojeg sam ja doveo. Bude situacija i da trener hoće nekog igrača a da mi tog ne želimo.
Rijeka je posljednjih sezona bila prepoznatljiva po tome što je vrlo uspješno pronalazila igrače koji su bili zastali u karijeri. Dobar broj njih je klub vratio u život, određeni broj njih je pomogao Rijeci i igrački i financijski. Jako dobar primjer je bio Pjaca.
- Moraš imati strategiju. Kako smo mi doveli Pjacu? Sreli smo čovjeka koji nam je rekao da bi se Marko htio vratiti u Hrvatsku i ako to nije Dinamo neka je onda Rijeka. On je imao svoj cilj da se vrati nogometu, da uđe u reprezentaciju. Na koncu je napravio i dobar transfer i vratio se u Dinamo. Odličan igrač, odličan dečko. Pašalić i Ivanović bili su "no name" igrači. Mi smo im dali priliku i oni su to iskoristili. Hrvatska liga je idealna za talentirane igrače, puno je lakše ovdje se istaknuti nego u Njemačkoj ili Italiji. Jako puno igrača ode u talijansku Primaveru što zvuči primamljivo no što to znači za njihovu karijeru.
Koji je najteži dio posla sportskog direktora?
- Kada moram reći treneru da ostaje bez igrača. Janković je imao praktički sve dogovoreno s Fenerbahčeom, praktički se pozdravio s igračima no onda je taj turski klub promijenio Mourinha i stvar je propala. To je malo i utjecalo na igrača. Nije ništa sigurno dok se ne provede kroz papire.
Neki kažu da ne žele kupovati igrače dok su skupi pa čekaju zadnje trenutke prijelaznog roka kada neki igrači nemaju drugih opcija.
- Jedina istina u tome je da su igrači skuplji u početku no ti sve što duže čekaš i kalkuliraš, rizik je veći. Ajmo biti realni, koji dobar igrač će biti slobodan do kraja. Malo je takvih. Jer svaki će klub svom bitnom igraču nuditi novi ugovor. No, da je baš takav slobodan, da će raditi razliku, to baš i nije slučaj. Većinom je slučaj da je s njim nešto zapelo. Prije je bilo igrača Dinama koji bi došli k nama. Proširi se roster i on dođe u Rijeku i ispadne dobro. Mi smo prošle godine doveli igrača koji je bio prvi strijelac Druge lige, 24 pogotka, no nije se uspio nametnuti.
Dakle, kupovati kada su igrači skupi nije recept za hrvatske klubove?
- Kod nas si to može jedino Dinamo priuštiti. Mi smo osuđeni na drugu politiku. Nama je teže. No, nije ni novac jamstvo uspjeha. On meni može olakšati, da imam veći izbor, da si mogu priuštiti igrača po guštu i platiti ga više. Evo, nedavno smo mi izgubili od Vukovara, od igrača koji imaju ugovore puno manje od naših. I po tome oni ne bi trebali niti istrčati na teren a oni su nas pobijedili. To je dobro za nogomet. Koga zanima da se netko odvoji za Božić i bude prvak. Tko bi to dalje gledao?
Kada ovaj Rijekin trener dovodi novog trenera, koje karakteristike gleda?
- Najvažnije je znanje, autoritet. Da igrači osjete da trener vlada svlačionicom i materijom. Važno je može li držati svlačionicu. Imao sam kao igrač sjajnih trenera, znalaca, ali vođenje utakmica im je bio problem. Bilo je diktatora koji su manje znali ali su držali od kontrolom momčad. Volim da trener ima autoritet, znanje. A bitna je i vanjska slika. Primjerice, ono što je Sopić radio na presicama bilo je isprva simpatičan o poslije je postao problem. No, to je dio njegova imidža. Najbitnija je kontrola svlačionice.
Trener koji bi po nekim performansama bio dobar ili iznad prosječan, ne mora uspjeti u svakom klubu?
- On može zateći problematičnu skupinu igrača. Može on biti manje razine kvalitete ali je bitno je li kvalitetan karakter i je li željan dokazivanja. Prije ću uzeti takvog. Onaj koji je više talentiran može ti pak u svlačionici imati više problema.
Kako Darko Raić Sudar pliva u tom "bermudskom trokutu" između predsjednika, trenera i igrača?
- Eto vam primjera današnjeg dana. Išao sam na posao u vjeri da me čeka miran dan kada čujem da se dogodio problem s igračem koji je jako bitan. I morao sam na tri sastanka. Nepredvidivo je to. Puno je ljudi oko kluba, tu su i mediji.
Budući je sportski direktor treneru šef jer ga je on u pravilu i doveo, do koje granice se treneru drži leđa. Dok se sam ne preda ili...?
- Najgore je kada trener izgubi povjerenje u svoje igrače. Kada ne vjeruje da oni to mogu napraviti sami. A primijeti se to i kroz razgovore u klubu ali i medijske istupe. Meni je jedan predsjednik znao govoriti dda su treneri potrošna roba i da je teško na tom poslu izdržati godinu dana a kamoli više. I doista, vidim da se trenere posvuda dosta često mijenja. Čovjek napravi rezultat ali bude promijenjen iz raznih razloga. On mi je kazao da su mu tri trenera sami došli kazati da više ne mogu. To je istina.
Gore spomenuti Sopić je bio prilično principjelan kada je u pitanju minutaža Stevena Juncaja, sina potencijalnog klupskog sponzora. Kako razriješiti takvu situaciju kada bi predsjednik htio da taj igrač igra a trener je čvrsto protiv toga?.
- Bilo je dosta priča po medijima. No, Juncaj je iz Rijeke otišao u veljači a Sopić u kolovozu pa trener nije smijenjen zbog tog igrača. Nije Sopić smijenjen radi Juncaja. Bilo je puno takvih interesnih zona u nogometu. Ako netko i traži to od tebe a tvoj stav ima smisla onda tu nema probleme. Nitko neće raditi protiv tebe a s time i protiv sebe.
Koliko je na loš ulazak u sezonu Rijeke utjecala priča da se klub prodaje pa se ipak nije prodao?
- Igrači čitaju, utjecalo je to. Mi smo tu i dalje ostali. To je više pitanje za predsjednika Miškovića. Sigurno je utjecalo na igrače. Svi smo mi dio te priče. No, moramo se okrenuti našoj realnosti.
Kako je sada? Prije stanke konačno je Rijeka slavila pobjedu, u Gorici, nakon sedam kola:
- Možda je dobro što nismo puno zaostali. Mi smo par bodova iza mjesta koje donosi Europu. Nama je uvijek plasman u Europu cilj i to da napravimo maksimalno u Kupu. Realnost je Rijeke Konferencijska liga. Bilo bi lijepo kada bi mi konkurirali za Ligu prvaka, no treba biti realan. Prošle godine se dosta sretnih okolnosti dogodilo. MI smo prije dvije godine imali bolju momčad a nismo osvojili niti Kup niti Prvenstvo. Lani smo sedam igrača prodali tijekom sezone i uspjeli smo. Prošlo Prvenstvo će se teško ponoviti. Teško da će se nešto tako opet izrežirati.