Sinkovići: Čudno je osvojiti srebro, ali i to je uspjeh, sami smo si dali medalje

Braća Sinković nisu uspjela osvojiti treće europsko zlato u nizu u dvojcu bez kormilara u utrci u kojoj su u Poznanju bili najveći favoriti. No, Valent i Martin ni ovaj put nisu ostali bez postolja. Bili su drugi iza jako brzih Rumunja Cozmiuca i Tudose i ovo srebro predstavlja njihovo 16. postolje na najvećim svjetskim natjecanjima i tek peto koje nije zlatno.

Evo kako je to prokomentirao njihov trener i “kovač” svih tih odličja Nikola Bralić:

– Prva utrka na EP-u bila nam je dobra do polovice, u polufinalu cijela, a finale nam je bio dosta loš od samog početka. Veslo nije klizilo, zaveslaj nije bio mekan. Veslali smo neprecizno, skupnost nam nije bila dobra. Nismo veslali najbolje što možemo i zato smo izgubili.

Psihički su bili zasićeni

Je li uopće pravedno reći da je srebro u veslanju poraz, a da je srebro u nogometu veliki uspjeh?

– Čim ste osvojili medalju, to je dobar rezultat. Ne možete vi pobjeđivati 10 godina, a to smo činili u 70 posto slučajeva i nekad se dogodi i drugo i treće mjesto – kaže Bralić.

Od nas koji ih pratimo, ali i od sportske javnosti koju su naviknuli na zlatne medalje, bilo bi bogohulno ustvrditi da je ovo poraz ili neuspjeh. Ključno je kako su oni sami to doživjeli pa na tu temu Valent ističe:

– Malo nam je čudno jer smo osvojili srebro, no i to je uspjeh, a jedino mi je žao što finale nismo vozili kao polufinale. Čini mi se da bismo bili bolji da smo na EP išli nakon priprema na Peruči jer tada smo uvijek najbolji pa bi za nas bilo idealno da je ovo prvenstvo bilo početkom rujna. U ovoj utrci nismo mogli bolje pa je dobro da smo izvukli drugo mjesto ispred Talijana kojima je baš finiš najjači dio utrke.

Ima i nešto što ih kopka, vezano za ovu utrku? Pitali smo to Martina.

– Kada nešto ne napravimo najbolje što možemo, uvijek treba poći od sebe. Više je ovo do nas nego do toga kako su Rumunji odveslali. Malo smo psihički bili nespremni, bolje reći zasićeni, radi cjelogodišnjeg treniranja bez utrka. Moramo sjesti i razmisliti što smo mogli bolje. No, nije nam sada opravdanje što je takva godina i što nismo imali natjecanja jer mi smo i prije trenirali sami pa smo pobjeđivali.

Bez obzira na to što oni kao pravi šampioni ne traže alibi u slabijim uvjetima za pripreme od konkurenata, ima nešto i u onome što nam je prenio njihov trener Nikola Bralić:

– Uz činjenicu da smo zbog koronavirusa izgubili mjesec i pol dana treninga na vodi, nismo se ni mogli dignuti na pravu visinu sportske forme. Dok smo mi trenirali na suhom i u dnevnom boravku, Rumunji su bili na vodi jer su bili izolirani u svom veslačkom centru, zaštićeni od korone. Oni su osam mjeseci bili u kampu u kojem je bilo više od 60 veslača, pa su imali i jake sparinge, a mi smo kao veslači bili u nepotrebnom “lockdownu”. S obzirom na to da su šetači cijelo vrijeme hodali oko Jaruna, mi smo mogli od prvog dana trenirati na vodi. No, tada su procjene bile takve, koronavirus se nije dovoljno poznavao.

Bolje sad nego druge godine

Činjenica da ih je netko pobijedio za više od dužine čamca (za tri sekunde) zacijelo će biti dodatni motiv za olimpijsku 2021? U to vjeruje i Martin:

– Bolje je da nam se ovo dogodilo u ovoj nego u sljedećoj godini. I prije smo gubili u dvojcu nakon čega bismo uvijek izašli bolji. Mi možemo mnogo bolje.

Ako se toliko naljute, u sljedećoj godini bi mogli osvojiti europsku, olimpijsku i svjetsku medalju jer će prvi put sva tri velika natjecanja biti u istoj godini. Valent stoga naglašava:

– SP je nakon Olimpijskih igara i o tome nećemo ni razmišljati. Sve će, zapravo, biti u službi što boljeg nastupa u Tokiju. Sve bih žrtvovao za olimpijsku medalju.

A i u Tokiju bi se moglo dogoditi da sportaši, u sklopu protupandemijskih mjera, sami sebi dodjeljuju medalju. Baš kao i sada u Poznanju.

– Rekli su nam da moramo sami uzeti medalje sa stola, a mi smo odlučili da ih dodijelimo jedan drugome i to mi je bila fora. No, ja bih ipak više volio da se sve vrati na staro – kazao je Martin Sinković.

– Ja ne bih imao ništa protiv da i u Tokiju dodjeljujemo medalju jedan drugome i da to bude zlato – dodao je Valent.