'Kad zašteka Dinamo, stat će i cijeli hrvatski nogomet! Dobro znam što sam ostavio u Maksimiru'

Sergej Jakirović radi sjajan posao u Turskoj. Osjeti se u njegovu glasu koliko je zadovoljan. Epizoda u Kayseriju već je odavno dobila obrise uspješnog projekta. Za imidž hrvatskog trenerskog brenda Jakirova nova priča veliki je iskorak. Turski nogometni krugovi o našem treneru govore kao o najvećem i najugodnijem iznenađenju otkako je došao u Superligu. Još ga samo mali korak dijeli od zacrtanog cilja, ostanka u elitnom razredu turskog nogometa. Kada je u siječnju preuzeo momčad, Kayseri je izgledao kao jedan od kandidata za ispadanje. No Jakirović je potpuno transformirao momčad i promijenio omjere. Otkad je stigao u momčad koja se bori za opstanak, Kayserispor je bodovno treći najuspješniji klub turskog prvenstva, odmah do dvojice velikana Galatasaraya i Fenerbahçea. A baš je tom Feneru u pretposljednjem kolu (3:3) možda i presudio u borbi za naslov s Galatasarayem. Nije ni čudo što mu turski poslodavci već sada nude novi dvogodišnji ugovor. Svjesni su da bi našeg trenera mogli angažirati najveći turski klubovi, a o tome se već naveliko špekulira!

Kakva je situacija u Kayseriju?

Prije svega, situacija je znatno bolja nego ona koju smo zatekli. To nekada zvuči kao floskula, možda malo i pretenciozno, ali u našem slučaju itekako opipljivo. Nije problem otvoriti ljestvicu i pogledati da je u 19 odigranih kola momčad imala svega 16 bodova. Situacija je bila izuzetno teška, dolazite čupati klub iz zone ispadanja, dok vas s druge strane čekaju momčadi koje su kvalitetom podjednake i svatko svakoga može ugroziti. Od našeg dolaska imamo 21 bod u 11 utakmica. Usudim se kazati da smo podignuli radne navike i taktičku disciplinu u momčadi. Inače, imamo skup sjajnih pojedinaca i od prvog dana radi se na vrhunskoj razini. U klubu me zafrkavaju da bi se ovim tempom, da sam kojim slučajem tu od početka, sigurno nalazili na europskim mjestima na ljestvici. Ja im samo kažem da će biti vremena za to. Za vikend imamo važan susret protiv Rizespora, vraća nam se dobar dio suspendiranih igrača i sav je fokus usmjeren na taj susret. Naravno, od prvog dana usadili smo svim igračima i radnoj zajednici da moraju vjerovati u ostvarenje cilja te je tako ostalo i danas kad smo još bliže, počeo je Jakirović.

Poslodavci su sigurno zadovoljni?

Naravno, zadovoljstvo je obostrano. Došao sam raditi u savršeno organiziran klub. Sve je onako kako je i bilo u dogovoru s čelnim ljudima Kayserispora. Povjerenje i zadovoljstvo u svakom su poslu ključni, nema tu nikakve razlike ni u nogometu. Već u prvim inicijalnim razgovorima osjetio sam da me ljudi žele ovdje i da će sve napraviti da dođem. Puno govori i činjenica da sam, zajedno sa svojim stožerom, nakon svega nekoliko sati bio spreman za let u Tursku. Dočekan sam fenomenalno, imamo sve moguće uvjete za rad i morali smo to vratiti na najbolji mogući način. A ima li što bolje nego kada vaša momčad pobjeđuje i ostvaruje ciljeve? Tada su zadovoljni svi u klubu i radnoj zajednici, uistinu se nadam da će tako i ostati.

Kakvi su ukupni dojmovi sa svime s čim ste se susreli u Turskoj do sada?

Dojmovi su vrhunski. Od grada, trening-kampa, stadiona, momčadi. Svako novo iskustvo otvara nove vidike i osobno smatram da me ovih nekoliko mjeseci u Turskoj učinilo boljim trenerom.

Kakvi su rituali uoči utakmica?

Nemamo neku posebnu pripremu na sam dan utakmice, nisam praznovjeran tip. Vjera mi je jako važna u životu i volim se pomoliti prije izlaska na teren. Ako kvalitetno radite, dovoljno je Bogu u ruke povjeriti sve ono što vas čeka i nekako se stvari uvijek poslože na najbolji način.

Sigurno je i stres veći u odnosu na sve što ste do sada iskusili u trenerskoj karijeri?

Svaki novi izazov i klub za sobom vuku određenu dozu stresa. S tim morate naučiti živjeti. Prije sedam godina još sam bio drugoligaški trener u Sesvetama. Danas se susrećem s najvećima u svojoj struci. Da sam se bojao i sumnjao u ono što radim, vjerujte mi, ne bih bio ovdje. Naravno, što ste na većoj razini, pritisak javnosti je sve veći. To sam najviše osjetio u Dinamu, tamo je sve puta tisuću u odnosu na ono prije. Ali mi koji radimo u nogometu nemamo se pravo žaliti. Usudim se reći da je ovo najbolji posao na svijetu. Radiš i živiš za ono što voliš, dobro zarađuješ od toga, na tebi je samo da pružiš sve na svakom treningu i u devedeset minuta utakmice.

Što ste naučili o kulturi nogometa i života u Turskoj?

Pa moj je ukupni dojam da je mentalitet u Turskoj zapravo najsličniji našem. Navijači su ovdje fanatični, pobjede se slave euforično, svaki je poraz buran. Jedina stvar na koju smo se trebali posebno prilagoditi je ramazan. Dobar dio momčadi je postio u tom razdoblju i morali smo naći balans. Na sve drugo bili smo itekako pripremljeni i to pokazuju naši rezultati. Život je, također, jako kvalitetan, grad je zanimljiv, a krajolik živopisan. Nekoliko puta otišli smo u obilazak lokalnih prirodnih ljepota ili smo letjeli do Istanbula pa s pravom mogu reći da se u Turskoj ima što vidjeti te da nudi odlične standarde za svakoga. Ne bih imao ništa protiv da tu ostanem još nekoliko sezona.

Kako ste doživjeli susret s Joseom Mourinhom?

Jose je, kako mu sugerira i nadimak, zaista poseban tip. Znamo svi da je specifičan način izražavanja i vođenja utakmica njegov modus operandi, ali u kontaktu sa mnom bio je sjajan. Neki prijatelji pitali su me je li istina da se na utakmici ponašao nedolično pa sam morao negirati takvo što. Mediji redovito znaju pretjerati pa je očigledno da se i o njemu stvorila lažna slika. Pristup mu je bio fenomenalan, pohvalio je mene, moj stožer i momčad i poželio nam sreću. Od takvog čovjeka možete samo učiti.

Što se može naučiti od trenera te razine?

Svi treneri na toj razini nisu slučajno tu. Susretao sam se s Pellegrinijem, Kompanyjem, Ardom Turanom, Solskjaerom pa i s Burakom Yilmazom. Mnogi među njima tijekom igračke karijere osvojili su sve što se osvojiti dalo pa u trenerskoj prenose svoja znanja. Uglavnom razmijenimo iskustva, dojmove, bodrimo jedni druge. Na kraju dana, svi smo kolege i kušamo isti, trenerski kruh.

Kakve poruke stižu iz Hrvatske posljednjih tjedana?

Iz Hrvatske stiže samo podrška. Našalio sam se da sam omiljeniji u medijima od kada ne radim kod nas. Imamo dosta obaveza, raspored je gust i ne stignete se javiti svima. Ali moram reći da osjećam samo podršku i ponos od svih i mogu samo zahvaliti na svemu do sada.

Borba za naslov prvaka u Hrvatskoj jedinstvena je u novijoj povijesti.

Uh, borba za naslov doista je specifična ove godine, netko je to savršeno opisao kroz šalu, kao da nitko ne želi titulu prvaka. Moram reći da ljudi sa strane često misle da je lako osvojiti naslov. Ne kaže se uzaludno da je prvenstvo maraton, 36 kola je u igri i samo onaj tko je i fizički i mentalno na 100% može otići do kraja. Ove godine svi imaju svoje probleme, uz činjenicu da su klubovi sa sredine tabele to dobro iskoristili i sada vrebaju Europu. Očigledno je suđeno da bude neizvjesno do samog kraja.

Dosta se bavimo teorijama o tome je li nam kvaliteta nogometa pala ili je riječ samo o trenutačnoj krizi Dinama?

Dinamo je spiritus movens hrvatskog nogometa, sviđalo se to nekome ili ne. Godinama je generirao igrače za sve uzraste reprezentacije, kasnije su ti igrači generirali uspjehe na svakom nivou. Kada Dinamo zašteka, zaštekat će i hrvatski nogomet, to je neoboriva činjenica. Ali ne mislim da je to bio slučaj u ovoj sezoni. Svoje probleme imali su i Hajduk i Rijeka. Tu su najviše profitirali srednji klubovi koji su uzeli veliki broj bodova. Konkretno, što se tiče Dinama, bilo je svega. Promjene u klupskim strukturama, promjene trenera i susretanje različitih filozofija nogometa. Sve to utječe i na izvedbe na terenu i stoga ova situacija ne treba čuditi. Naravno, Dinamo još ima otvorenu priliku to ispraviti u završnici sezone i ponovno pokušati doći do titule. Ali, sada je valjda svima jasno da to i nije baš lako kako se nekada čini.

Je li naš klupski nogomet ušao u fazu u kojoj ćemo osjetiti probleme zbog nedostatka jasne strategije?

Teško je govoriti o kvaliteti rada s ove distance, no smatram da problematiku ipak poznajem. U hrvatskom nogometu radio sam od svojih trenerskih početaka pa sve do 2024. godine, s nekoliko izuzetaka i odlazaka u BiH ili Sloveniju, koje se, ruku na srce, bore s identičnim problemima. Hrvatski klubovi imaju neupitnu kvalitetu, posjedujemo dobre mlade igrače i trenere. Sve nam mora polaziti od omladinskog pogona, to je temelj i oslonac. Konstantno brujimo o infrastrukturi, koja je zbilja ključna, a ona je kod nas na lošoj razini. Ne vjerujem da trener u omladinskom pogonu nekog kluba ne može prenijeti svoje znanje mladom igraču. Ali potrebno je uvesti i omogućiti im sustavan rad, omogućiti i svakodnevne treninge od najranijeg doba i ispravljati sve do najsitnijih nepravilnosti. Na ovakav način i bez podrške to nije moguće. Koji klubovi imaju zadovoljavajuću infrastrukturu? Nažalost, možemo ih nabrojiti na prste jedne ruke. Stoga nije čudno da nam kvalitetni mladi igrači odlaze rano u inozemstvo da bi ostvarili sve zacrtane ciljeve u karijeri, dok njihova mjesta popunjavamo strancima upitne kvalitete. U međuvremenu, zbog manjka resursa ne stignemo izbaciti nove kadete ili juniore. Sve to itekako utječe na cjelokupnu sliku hrvatskog nogometa i po meni je to problem koji se mora riješiti u godinama koje stižu.

Kome dajete najviše šansi u borbi za naslov?

Dinamo ima pobjednički, šampionski kod i vjerujem da će otići do kraja. Rekao sam i nedavno, to su dečki koji su se naviknuli rušiti europske velikane i pretvarati nemoguće situacije u one moguće. Jednostavno, dobro znam što sam ostavio u Maksimiru.

Kakva vam je emocija kada sada, s distance, razmišljate o Dinamu i svemu što ste postigli u Maksimiru?

Emocija će uvijek biti prisutna. U Zagrebu živim gotovo dvadeset godina, s Dinamom me se povezivalo jako dugo, na kraju je došlo do suradnje i tu sam proveo prekrasnih 13 mjeseci. Oba moja sina dio su omladinskog pogona kluba i lagao bih kad bih tvrdio da Dinamo nije moja svakodnevna tema. Kada pogledam unatrag, osvojili smo dvostruku krunu, vratili je u Maksimir nakon tri sezone, vratili i Ligu prvaka nakon dvije godine. Ništa drugo osim ponosa i ne mogu osjećati. Zajedno sa svojim stručnim stožerom i igračima mobilizirali smo cijeli grad da stane uz nas kad je to bilo potrebno i okupili tisuće ljudi na Trgu kada smo slavili dvostruku krunu. To su situacije i priče koje ostaju u srcu za cijeli život i nitko mi ih ne može oduzeti.

Dosta je česta teorija da niste ni trebali dobiti otkaz.

Dajem svakome pravo na mišljenje. Često mi govore ili porukama poručuju: "Da si ostao, bježali bismo ovoliko ili onoliko." Iskreno, ne volim promatrati nogomet na takav način. Ljudi u klubu odlučili su tako i povratka toj odluci nema. Ponavljam, osjećam ponos za sve učinjeno u Dinamu i to će zauvijek ostati tako. Kad god imam priliku biti u klubu, prilazi mi puno ljudi. Osjećam pozitivu i zahvalnost za sve što se dogodilo u proteklih godinu i pol. Je li moglo drukčije završiti? Naravno da jest, ali to je nogomet. Ja danas imam svoj put izvan Hrvatske, trener sam Kayserija, a Dinamo će u meni imati najvećeg navijača. Sve drugo bilo bi suvišno komentirati.

Koliko je vašeg sina Leona sputavala činjenica što ga je otac trenirao u Dinamu?

Nije ga sputavalo jer je on čista glava. No moram priznati da je odrastao u zdravoj okolini u kojoj se govori realno. Nikada nisam utjecao ni na jednog trenera koji ga je vodio. Uvijek sam mu govorio da mora poštovati i slušati trenere, truditi se maksimalno. Kada sam ja došao u Dinamo, nije samo on priključen prvoj momčadi. U moje je vrijeme u prvoj momčadi debitiralo 12 igrača iz omladinske škole. To je jedini put za Dinamo. On je pokazao zrelost. Naravno, uvijek je tu pitanje okoline i nepotizma. No kada je Fabio Cannavaro prepoznao iste stvari, onda je to bilo sasvim normalno. Mislim da mu je sada lakše, u klubu ga vide jako dobro. Dalek je put pred njim, jako je puno napredovao. Mislim da će od ljeta biti u još ozbiljnijem seniorskom fokusu.

Dinamo u omladinskoj školi ima svoje stopere, Jakirovića, Zebića, Orlića i Lagančića, a istovremeno je doveo velik broj stopera koji nisu podigli konkurenciju, kako to tumačite?

Stvar je vrlo jednostavna. Uvijek sam dovodio igrače za prvih 11, no za rotaciju Dinamo ima svoju omladinsku školu. Naravno da se mladim igračima moralo dati više šanse. Morate pokazati put tim dečkima. To je zdrava logika i interes kluba. Pa koliko je Dinamo samo zaradio od stopera... Čini mi se najviše od Benkovića, Gvardiola, Šutala... Sve jasno. Imate Theophilea, koji je rođen da bude vodilja mladim igračima. On je odgojio Gvardiola i Šutala. No u Dinamu nisu baš u tom smislu držali do mog mišljenja. Već se sada pokazuje da to nije bilo ispravno. Dinamo igra u Šibeniku i svi stranci su na klupi. Sve je jasno kao dan. Ne možete mijenjati strategiju od vikenda do vikenda.

Znači li to da ćemo u budućnosti vidjeti zaokret u Dinamu?

Uvjeren sam u to, posebice sada kada je došao Zvone Boban.

Što će nam donijeti dolazak Zvonimira Bobana u Dinamo?

Zvonimir Boban legenda je svjetskog i hrvatskog nogometa. Čovjek koji je radio u Milanu, Uefi i Fifi sigurno ima viziju kako Dinamo treba izgledati. Uvjeren sam da ako uspije posložiti stvari, Dinamo ponovno može uspostaviti dominaciju. Naravno, ponekad to nije lako jer je puno faktora u igri. Ali ja mu, kao bivši trener kluba, mogu samo poželjeti sreću.

Je li Rijeka narasla od vašeg odlaska?

Rijeka je također moj bivši klub. Đalović je bio dio mog stožera, odlično poznajem situaciju tamo. Klub je posložen kao po špagi i funkcionira na isti način dugi niz godina. Kao i većina naših prvoligaša, uglavnom ovisi o prodaji svog kadra, stoga su se zimus, prodajom tri prvotimca, morali vući neki nepopularni potezi. Ali, morate odgovarati za klupski budžet jer se on neće popuniti sam od sebe. Vidljivo je da su u padu zadnjih nekoliko kola jer nedostaje svježine ili rotacije. Najviše ćemo vidjeti nakon nedjeljnog sraza s Dinamom u Maksimiru, ako kojim slučajem ostanu neporaženi, bit će u sjajnoj prilici da osvoje naslov. Kako god, mom kolegi i prijatelju Đaloviću treba čestitati jer je iz ove sezone izvukao maksimum i ponovno se plasirao u finale Kupa.

Kako vidite priču oko Hajduka?

Iskreno, nisam upućen u sve potankosti oko Hajduka. Split je specifična sredina koja je srasla s Hajdukom, svaki impuls i događaj oko kluba važan je za grad i cijelu Dalmaciju. Ono što kao trener mogu vidjeti jest to da se igrači dosta muče, igraju po sistemu toplo-hladno. Nekada nije lako, znate. Točno se osjeti da su se svi u klubu našli u neobičnoj situaciji koju nisu doživjeli gotovo dvadeset godina. Zbilja je teško kada nešto "morate" i to se osjeti na terenu i u svakom potezu.

Dosta govorimo o stranim trenerima koji dobivaju više šansi od domaćih?

Ma ne mogu imati ništa protiv stranaca, pa i ja sam stranac u Turskoj. Cijenim i poštujem svakog svog kolegu koji zarađuje za kruh kao trener jer je taj poziv težak u svakom smislu. No ponekad sam dojma da u Hrvatskoj imamo dvostruke kriterije. Kao da se strance dočeka raširenih ruku, dok se domaćim trenerima izvlače statistike, ljestvice i razne analize...

Cijenimo li dovoljno svoju nogometnu struku?

Teško je reći. Bit ću iskren, ja sam uvijek na strani domaće struke. Kažem, radio sam gotovo cijeli život u Hrvatskoj i dio sebe utkao u svaki klub u kojem sam proveo vrijeme. Jednostavno, smatram da klubovi i njihovi lideri moraju bolje zaštititi domaće trenere. Prije svega, jasnom strategijom i hijerarhijom. Trenere moramo dobivati kroz omladinske pogone i akademiju, vjerovati im i ulagati u njih. U konačnici, kad dođe do kiksa ili krize, čvrsto stati iza njih, dati im vjetar u leđa i potrebno povjerenje. Uvjeren sam da tek onda dolaze prave stvari, zaključio je Jakirović.