Sandra Elkasević proglašena je za najbolju atletičarku Hrvatske za 2025. godinu. Istina, na Svjetskom prvenstvu u Tokiju nije osvojila medalju, ali peto mjesto u finalu bacanja diska najbolji je seniorski rezultat u protekloj godini kada je riječ o hrvatskoj atletici.
Sitni problemi s ložom
– Pripreme za novu sezonu protekle su u redu, osim što sam u jednom trenutku imala problema s ložom. Upravo iz tog razloga moji nastupi neće biti početkom svibnja, nego početkom lipnja. Ove godine ne idem na miting Dijamantne lige u kineski Xiamen. Prvi nastup trebao bi biti u Rabatu. U lipnju mi je važno da budem dobro pripremljena i za Memorijal Borisa Hanžekovića, koji je ove godine krajem lipnja. Netko će reći da ću možda malo kasnije krenuti s nastupima, ali moram tempirati formu za sredinu kolovoza kada je na rasporedu Europsko prvenstvo u Birminghamu – rekla je Sandra.
Koliko vas je ta ozljeda lože poremetila?
– Ne puno. Bilo je malo puknuće pa sam odrađivala treninge, naravno ne s jačim intenzitetom. Danas pušem na hladno čim se pojavi neki problem s ozljedom. Tu istu ozljedu imala sam prije tri godine i ne želim više proživljavati ono što sam tada prošla. Tada je krenulo s ozljedom zadnje lože, a potom se nadovezala i ozljeda zgloba. Ovako, idem to riješiti pa onda polako. U ovim mojim godinama ne treba žuriti. Moj glavni cilj sezone je osvojiti zlato na Europskom prvenstvu, a onda se polako pripremati za Olimpijske igre u Los Angelesu 2028. godine.
Zimske pripreme ste odradili u Medulinu?
– Većinom da. Nešto smo odradili u Zagrebu gdje sada imam dvoranu pa ne ovisim o vremenu. Kako će sljedećih dana biti lijepo vrijeme, ostajem u Zagrebu, a ako zahladi i vrijeme se pogorša, uvijek se mogu vratiti u Medulin.
Znači ove godine nema zimskih nastupa?
– Uglavnom sam nastupala na zimskom prvenstvu Hrvatske u Splitu, ali zadnjih godina i to preskačem. Što se tiče Europskog zimskog bacačkog prvenstva, posljednji put sam nastupila 2012. godine.
Na europskim prvenstvima nitko vas nije pobijedio od 2010. godine, dakle punih 16 godina ste na najvišem postolju?
– Plan je ostati još koju godinu na europskom vrhu. Sigurno je da neće biti lako. U Europi ima sve više dobrih diskašica. Vjerujem da će Njemice biti u dobroj formi, a pogotovo Nizozemka Van Klinken, koja je lani osvojila svjetsko srebro. Koliko sam uspjela pratiti, ove najbolje još nisu nastupile ove sezone pa ćemo uskoro vidjeti tko je u kakvoj formi.
Poslije Birminghama?
– Ostaje još Dijamantna liga, mislim da je i ove godine finale u Zürichu.
Kakve daljine možemo očekivati ove sezone?
– Bez 67, 68 metara neću uopće izlaziti na natjecanje. Šalim se, ali to su daljine koje bi me itekako zadovoljile.
Sluša li vas trener?
Ha, ha, valjda ja slušam njega. Neću nasjesti na ovu provokaciju.
Vaša prijateljica, također diskašica Marija Tolj, promijenila je klub. Iz Zagreba je otišla u Split, gdje je članica ASK?
– Upravo iz tog razloga možda odradimo neke pripreme i u Splitu.
Atletika dostojna Westina
Pohvalili ste organizaciju Gala večeri hrvatske atletike?
– Moram to naglasiti. Ovo je prvi put da atletika konačno ima svoju proslavu u prostoru koji prati vrhunske rezultate. Hotel Westin uvijek je bio elitno mjesto za sportske proslave. Nekad su na gala večeri dvije olimpijske pobjednice sjedile za istim stolom, a nije bilo ovako glamurozno organizirano. Svaka čast Hrvatskom atletskom savezu na organizaciji, na čelu s predsjednikom Ivanom Veštićem i sportskim direktorom Mladenom Katalinićem. Ovo je razina koju hrvatska atletika zaslužuje.
Olimpijske igre u Brisbaneu 2032. godine i dalje su u planu?
– Naravno. To bi mi bile šeste Olimpijske igre, i to u 42. godini. I ne bih bila najstarija koja se natjecala na tako vrhunskoj razini – Bjeloruskinja Zvereva natjecala se i osvajala postolja u 49. godini. I da, otkrit ću vam jednu malu ekskluzivu. Svojedobno je moj pokojni trener Ivan Ivanković pokušavao u 50. godini baciti kuglu preko 20 metara. Nije uspio. Moj je cilj da u 50. godini bacim disk preko 70 metara – zaključila je Sandra.