Umro je Franco Baresi (66), legendarni kapetan Milana i jedan od najboljih braniča svih vremena. Baresi se s teškom bolešću borio oko godinu dana nakon što je bio podvrgnut operaciji pluća te imunoterapiji. Milan je još u srijedu navečer demantirao lažne glasine o Baresijevoj smrti, ali je potvrdio da prolazi "kroz osjetljivo razdoblje". Nakon nepuna dva dana, Baresi je preminuo.
Suze koje su obišle svijet
Franco Baresi rođen je 8. svibnja 1960. u Travagliatu pokraj Brescie, a gotovo je cijeli nogometni život bio vezao za Milan. U prvu momčad ušao je kao tinejdžer te je za Rossonere debitirao 1978. godine. U klubu je ostao punih 20 sezona, uključujući teška razdoblja početkom 1980-ih kada je Milan dva puta završio u Serie B. Nije napustio klub ni tada, a s vremenom je postao njegov kapetan, simbol i jedan od najvećih igrača u povijesti. Kao libero i središnji branič bio je zaštitni znak velikog Milana s kraja 1980-ih i početka 1990-ih. Posebno je obilježio momčad Arriga Sacchija, a potom i Fabija Capella, igrajući u legendarnoj obrani s Paolom Maldinijem, Alessandrom Costacurtom i Maurom Tassottijem.
S Milanom je osvojio šest naslova talijanskog prvaka i tri puta postao europski prvak – 1989., 1990. i 1994. Ukupno je za Milan odigrao više od 700 službenih utakmica, a 1989. završio je drugi u izboru za Zlatnu loptu, nakon suigrača Marca van Bastena.
Velik je trag ostavio je i u reprezentaciji Italije. Bio je član momčadi koja je 1982. postala svjetski prvak, premda na tom turniru nije zaigrao, a kasnije je postao kapetan Azzurra. Na Svjetskom prvenstvu 1994. s Italijom je osvojio srebro. U drugoj utakmici grupne faze protiv Norveške doživio je tešku ozljedu meniskusa. Činilo se da je prvenstvo za njega gotovo. No, u nevjerojatnom pothvatu, nakon samo 25 dana i hitne operacije, vratio se na teren za finale protiv Brazila. Štoviše, odigrao je jednu od najboljih utakmica karijere, potpuno neutraliziravši Romarija i Bebeta. Utakmica je nakon 120 minuta završila 0:0, a o prvaku su odlučivali penali. Potpuno iscrpljen i u grčevima, Baresi je preuzeo odgovornost i pucao prvi. Njegov udarac otišao je preko gola. Kada je Roberto Baggio promašio posljednji penal za Italiju, Baresijeve suze u krupnom planu obišle su svijet. Bio je to rijedak trenutak u kojem je inače suzdržani i tihi vođa pokazao svu svoju ranjivost. Za reprezentaciju je ukupno nastupio 81 put.
Karijeru je završio 1997. godine, nakon čega je Milan povukao njegov dres s brojem šest – počast koja najbolje pokazuje njegov status u klupskoj povijesti.
Životni put Franca Baresija, rođenog na farmi pokraj Travagliata, malenog mjesta blizu Brescie, počeo je s preprekama koje bi mnoge slomile. Kao dječak ostao je siroče, majka mu je umrla kad je imao 13, otac kad je imao 16, a nogometni san gotovo mu je uništen prije nego što je i počeo. Zajedno sa svojim dvije godine starijim bratom Giuseppeom, navijačem Milana, otišao je na probu u Inter. Sudbina se poigrala na bizaran način: Inter je uzeo Giuseppea, a Franca, koji je navijao za "nerazzurre", odbili su uz objašnjenje da je fizički preslab. No, tamo gdje jedni nisu vidjeli potencijal, drugi su prepoznali genija. Vidoviti skaut Milana Italo Galbiati bio je impresioniran njegovom tehnikom i vizijom igre. Tako je dječak kojeg su smatrali previše krhkim stigao u Milanello i postao dio obitelji koju nikada neće napustiti. Zbog sitne građe, maser momčadi nadjenuo mu je nadimak Piscinin ("mališan" na milanskom dijalektu), koji ga je pratio tijekom cijele karijere, čak i kad je izrastao u nogometnog diva.
Samo rijetki igrači postanu sinonim za klub, a Baresi je na kraju postao upravo to, sinonim Milana.
– Izgubio sam majku i oca dok sam još bio tinejdžer, a Milan me prihvatio. Dao je smisao svemu. Zato je Milan, doslovno, bio moja obitelj – govorio je Baresi.
Bio je dirigent obrane koju mnogi i danas smatraju najboljom i najuigranijom svih vremena, a činili su je Mauro Tassotti, Alessandro Costacurta i Paolo Maldini.
Maldini: Bio si moj stariji brat
Franca Baresija dvaput smo imali priliku gledati i u Hrvatskoj. Dok se njegova nastupa u revijalnoj utakmici na Bobanovu oproštaju u Maksimiru 2002. godine mnogi sjećaju, malo tko zna da je sa slavnim Milanom Baresi igrao protiv Osijeka u Gradskom vrtu 1981. godine. Bila je to utakmica Mitropa kupa, a završilo je 1:1. U uzvratu je Milan slavio s 2:1, a gol Osijeku za 2:0 zabio je Baresi, i to iz jedanaesterca.
Nogometni svijet opraštao se jučer od Baresija, a posebno emotivan bio je Paolo Maldini.
– Bio si moj kapetan, moj učitelj i moj stariji brat. Bez tebe ne bih postao igrač ni čovjek kakav jesam. Počivaj u miru, Franco.
Nogometni je klub Milan pak napisao: "Franco nije bio samo naš kapetan. Bio je duša Milana. Njegovo nasljeđe živjet će zauvijek u bojama koje je volio više od svega."