U Poreč smo stigli kasno navečer. Naše odredište bio je hotel Dijamant, udaljen dvadesetak minuta hoda od centra grada. Ali nismo došli zbog odmora. Naš je zadatak bio promatrati pripreme hrvatske rukometne reprezentacije.
Naime, ovaj mali istarski grad proteklih je dvadesetak dana bio mjesto posljednjih priprema naše reprezentacije za Svjetsko prvenstvo u rukometu, koje se u Njemačkoj održava od 19. siječnja do 4. veljače. Aktualni olimpijski i bivši svjetski prvaci ipak nas nisu dočekali u hotelu. Prvi susret izbliza s nekim članovima reprezentacije bio je u dizalu. Točnije, nakon otvaranja vrata i pogleda na neke od najviših igrača reprezentacije zaključili smo da je ipak bolje da mi pričekamo drugi. Zbunjeno su nas pogledali kada smo im se zahvalili i rekli da ćemo ipak pričekati sljedeći, jer za nas nema mjesta.
Jutro
Reprezentacija se oko 8 i 30 pojavila u hotelskom restoranu na doručku,
nakon kojeg je uslijedilo opuštanje i jutarnji trening. Uvod je trčanje iza kojeg slijede vježbe razgibavanja koje se postupno
pretvaraju u vježbe snage i izdržljivosti. Na kraju, ali ipak ne manje
bitno, bila je igra i taktika, koju nama nije bilo dopušteno
snimati.
Svaki dio treninga odvija se pod budnim okom trenerskog stožera na čelu
s izbornikom Linom Červarom. Ovaj neumoljiv trener već je poznat po
svojim teškim i napornim treninzima, ali i razgovorom i
brigom za psihičko stanje svakog igrača. Tako je bilo i ovaj put.
Trening je trajao više od dva sata, mi smo bili zamoljeni
napustiti dvoranu u trenutku razrade igre. Ipak kako su nam mnogi
igrači naglasili, intenzitet treninga se smanjio. Vrijeme je za lagano
opuštanje, odmor i psihičku pripremu za prvu utakmicu u
skupini koju naša reprezentacija igra protiv Maroka u subotu.
Blaženko Lacković: “ Trenutno smo zadovoljni.
Završilo je ono najgore, nije bilo ozljeda. Uigrani jesmo i
sada nas očekuju one taktičke pripreme za svjetsko
prvenstvo.”
Atmosfera i očekivanja
Optimizam, dobra atmosfera i spremnost na šalu,
reprezentativci će pokazati na svakom koraku. Ali ipak pomalo se u
reprezentaciji osjeća nervoza i iščekivanje prvih utakmica.
U skupini ih očekuju reprezentacije Maroka, Rusije i Koreje. Za većinu
igrača Maroko je nepoznanica, ali ipak se svi slažu da ne smiju
podcjenjivati svoje protivnike. Ostaje tradicionalno jaka Rusija i
nepredvidljiva Koreja. Za koju igrači kažu da posjeduje stil igre
drugačiji od onog europskog.
Mirza Džomba: “ Iako mnogi reprezentaciju Maroka smatraju
autsajderom, to nam je prva utakmica i mi moramo paziti da nam se ne
ponovi Svjetsko prvenstvo u Portugalu 2003. i utakmica sa Argentinom.
Moramo biti oprezni. Za Rusiju ne treba trošiti riječi, to
je reprezentacija koja je proteklih 15 godina provela na postolju. A
Koreja nepredvidljiva, ne odgovara nam njihov način igre, koji je
drugačiji od europskog rukometa.”
Korak po korak
U dvorani vlada disciplina i timski duh, ali svakome tko i na trenutak
odluta, izbornik je spreman udijeliti kritiku.
Lino Červar – izbornik Hrvatske rukometne reprezentacije:
“ Trener bi uvijek htio više. Igrači su dali sve
od sebe i zasada je sve u najboljem redu. Sada nam preostaje psihička
priprema, jer smo onu fizičku završili i dobro odradili. Na
prvenstvu moramo oprezno pristupiti svakom protivniku i
poštivati njihovu igru. Ali ipak ne trebamo se nikoga
bojati. Igrati korak po korak da ne razočaramo sebe. I tada možemo od
ove reprezentacije očekivati dobre rezultate. “
Odlazimo iz Poreča, dok se igrači nakon ručka odmaraju prije večernjeg
treninga, koji je na početku priprema znao potrajati i nekoliko sati.
Sada je to ipak nešto manje, jer vlada nestrpljivost i
uzbuđenje pred odlazak u Njemačku.
Na treningu i oko njega bave se isključivo igrom dok prognoze
ostavljaju nekom drugom. Ipak svi se slažu u jednom : “korak
po korak, dan za danom.” I sve su nervozniji jer bi već sutra najrađe bili u Njemačkoj.
Cilj – prolazak u polufinale, a dalje ako postoji dobra igra
moguć je i dobar rezultat. Pa možda čak i izravan odlazak na
Olimpijske igre u Pekingu 2008. godine.