Dragan Džajić (77), legendarni nogometaš beogradske Crvene zvezde i reprezentacije bivše Jugoslavije, danas predsjednik Nogometnog saveza Srbije, ispričao je za Večernji list svoju životnu priču.
– Moje djetinjstvo u rodnom Ubu nije se puno razlikovalo od djetinjstva mnoge djece koja su živjela u manjim gradovima tadašnje Jugoslavije. Osim škole, nogomet je bila glavna zanimacija, ne samo mene već i svih mojih prijatelja s kojima sam odrastao. Igrali smo nogomet prije i poslije škole. Jednostavno smo ga voljeli. Nismo imali puno nogometnih igrališta. Uglavnom se igralo u dvorištu škole, na rukometnom igralištu. U Ubu je bio jedan nogometni klub, Jedinstvo. Znao sam dolaziti gledati njihove treninge. Nekad bi imali neparan broj igrača pa bi uzimali djecu sa strane. Tako sam stalno čekao u redu i molio Boga da ne bude paran broj igrača. Nešto malo igrao sam i rukomet, uglavnom na školskim natjecanjima. Ono što malo tko zna, bio sam i solidan gimnastičar. Ne u rangu Miroslava Cerara, ali kažu da sam bio talentiran. Kod nas bu bile popularne utrke u vrećama. Tu sam uglavnom osvajao prva mjesta.
Legenda nogometa bivše Jugoslavije: Kapa dolje Hrvatima. U vrhu ste godinama, to treba respektirati
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadržaj s potpisom.
Gdje i zašto su nestali državnici koji će reći “Make Europe great again!”?
Komplicirani mehanizmi donošenja odluka i sustav u kojem parlament nije pravi parlament, vlada nije prava vlada, a predsjednik nije pravi predsjednik onemogućio je inicijativu pojedinaca s vizijom
Hrvatska raste kao nikad, ali je i život u državi skuplji nego ikad prije
Hrvatska je u ovu godinu ušla s rekordnom zaposlenošću i snažnim rastom, ali i s višim cijenama hrane, energije i stanovanja. Kako europski fondovi slabe, a javna potrošnja se povećava, sve je jasnije da model rasta temeljen na turizmu i potrošnji dolazi do svojih granica
'Družio sam se s bivšim kanibalima, Sjeverna Koreja srušila je sve moje predrasude'
Susreta koje neću zaboraviti bilo je bezbroj, ali jedan mi se urezao u pamćenje. U Papui Novoj Gvineji upoznao sam Antoniusa iz plemena Dani, koje je donedavno bilo poznato po kanibalizmu. Taj susret bio je podsjetnik koliko su naše predodžbe 'drugima' često pogrešne
'Tužni su to ljudi koji nemaju vlastiti život ili su nezadovoljni, pa umjesto da se bave sobom, bave se pljuvanjem po drugima'
Publika je pamti po snažnim televizijskim i kazališnim likovima, ali posljednjih godina Marijana je postala i prepoznatljiv glas žena, majki i obitelji koje se svakodnevno nose s izazovima o kojima se rijetko govori otvoreno. Rođena u Širokom Brijegu, odrasla u brojnoj obitelji i oblikovana hercegovačkom upornošću, vrlo je rano naučila što znači odgovornost. Kao najstarije dijete, bila je oslonac roditeljima, čuvarica mlađe braće i sestara i netko tko je često vlastite želje stavljao u drugi plan
Ne zna desna što radi lijeva: gdje si bila 2026. kad je gorjelo u Iranu?
Pa, kako se dogodilo da ljevičari – glasni kada valja osuditi američki napad na Venezuelu ili izraelski na Pojas Gaze – šute kada su ugroženi iranski prosvjednici na ulicama Teherana?
Ne znam čemu razgovor sa Džajićem.Imam podosta godina i sjećam se kako je to bio sjajan igrač.Ali kada je ratnom zločincu " kapetanu Draganu" ukazao sve počasti u Zvezdi....bio jednom jedan Džaja.