Realno, vatreni bi izbacivanjem Francuske napravili čudo. Evo zašto ne bi bio neuspjeh ako ispadnu

Postoje li u ovom trenutku čvrsti temelji na kojima Hrvatska može graditi konstrukciju osvajanja Lige nacija? Ili barem plasmana na Final Four, koji će se u lipnju održati u Italiji ili Njemačkoj? Koliko god bismo svi to željeli, koliko god bi to mnogo značilo reprezentativcima, izborniku i HNS-u, zanemarimo načas navijačku subjektivnost i suočimo se s činjenicama. A jedna od njih kaže kako je Hrvatska., trenutačno 13. na Fifinoj ljestvici, druga najslabije plasirana reprezentacija od svih četvrtfinalista: Francuska je 2., Španjolska 3., Portugal 6., Nizozemska 7., Italija 9., Njemačka 10. na svijetu, a jedino je Danska iza, na 21. mjestu. Od Europljana ispred Hrvatske u tom su poretku još i Engleska na četvrtom, te Belgija na osmom mjestu.

Iz tog rakursa, Hrvatska je već samim plasmanom među osam najboljih u Ligi nacija ostvarila zapažen uspjeh; ne samo da je zadržala nadu za obranu medalje iz 2023. godine, nego si je i produžila život u Ligi A ovoga natjecanja, u kojoj postojano traje od njegovoga osnutka 2018. godine. Stoga Hrvatska uoči dvoboja s Francuskom doista ne robuje nikakvom imperativu, osim muški se potući s najmoćnijom europskom selekcijom i biti joj herojski pokret otpora. Uzimajući u obzir tržišnu vrijednost, klupsku pripadnost i naravno formu igrača, Francuska bi u ovom trenutku bila ogroman favorit protiv bilo koje svjetske reprezentacije. Osobito u dvije utakmice, k tome još i s uzvratom na domaćem terenu.

U tom svjetlu, sudare s tricolorima treba doživjeti kao dvije spektakularne revijalke, za dušu naše publike, kronično željne odmaka od grčevitih HNL-bitaka, ali i kao pripremu vatrenih za natjecateljski vrhunac godine: kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2026. koje počinju u lipnju.

Pa čak i ako Francuska vatrenima u ovom trenutku bude nepremostiva prepreka, začas će nas utješiti pogled na skupinu sa Češkom, Crnom Gorom, Farskim Otocima i Gibraltarom. Put prema SAD-u, Kanadi i Meksiku u tom društvu bio bi neusporedivo manje zahtjevan nego protiv Ukrajine, Islanda i Azerbajdžana – s kojima bismo se sučeljavali kada bismo napravili čudo i izbacili Francusku.