Mnogi će se zapitati zašto Ivica Kostelić nastupa u završnici Svjetskog kupa kada zna da ga 9. travnja čeka operacija, a uz to i ne može biti bolji od trećeg mjesta u dva poretka u kojima je konkurentan (ukupni poredak i slalom). Neki će se i priupitati zašto ne ide odmah na operaciju da se što prije vrati.
Logika Kostelićevih
No, u svijetu skijanja, a ponajprije u svijetu Kostelićevih i u pristupu sportu kojim su sve postigli, logika je ponešto drugačija. Naime, Ivica se obožava natjecati i zato ne želi propustiti završnicu Svjetskog kupa u Lenzerheideu, a želi još i malo trenirati na umjetnom snijegu prije no što ode pod nož. Sve u svrhu onoga što ga čeka sljedeće, olimpijske sezone.
– Kada bi Ivica išao odmah na operaciju, vratio bi se na snijeg u lipnju, a tada su na ledenjacima najlošiji uvjeti za trening pa su mu korisniji ovi treninzi – kaže direktor reprezentacije Vedran Pavlek.
Ivica bi iz Lenzerheidea mogao odmah otputovati u Soči da bi trenirao na padinama na kojima će se sljedeće veljače održati olimpijske utrke. Nakon toga, odradio bi još i neka testiranja skija.
– S koljenom imam problem još od prosinca, no ako je izdržalo do sada razmišljao sam da će izdržati još tjedan dana. Nedavno smo otkrili da u tom koljenu svi dijelovi nisu na svome mjestu, no u Lenzerheideu ću skijati – kazao je Ivica nakon nedjeljne slalomske pobjede u Kranjskoj Gori.
U slalomu će biti sve teže
A postigao ju je deset godina nakon prve, što je velik raspon. U to je ime Ivica jednog radijskog novinara zamolio da pusti nešto od skupine Ten Years After.
– U sportu se u 10 godina puno mijenja, pogotovu u pojedinačnim sportovima. Baš bih rado gledao vožnju iz 2003. da vidim kakva je to razlika s obzirom na to da se skijanje uz pomoć materijala stalno razvija. A da ne govorim o slalomskoj konkurenciji koja je u pravilu vrlo jaka.
Na pitanje je li ta pobjeda svojevrsna naplata svih onih treninga u teškim uvjetima, Ante Kostelić rekao je:
– Toliko smo puno trenirali da više ne znam gdje smo i što naplatili.
I Ivica i Ante tu su pobjedu rangirali vrlo visoko.
– Ona prva, u Aspenu 2001., bila je najvažnija i najveća s obzirom na startni broj 64. Pobjeđivati tri godine zaredom u Wengenu također je nešto jako veliko.
Sa još dvije slalomske pobjede Ivica bi prestigao i Girardellija i postao treći najveći slalomaš svih vremena. Ima li u svijeći još toliko ulja?
– Teško je planirati slalomske pobjede. Čak bi prije mogao pobijediti u veleslalomu. Slalom je sprinterski, kao 100 metara u atletici, u kojoj se trkači s godinama sele na 200 i 400 metara. I Bolt će to dočekati – ističe Ante.
Ono što ozlijeđeni Ivica radi najbolje nam je oslikao fizioterapeut Zoran Pršo:
– Skijanje zahtijeva nefiziološki položaj koji iscrpljuje organizam zbog niza strahovitih udaraca. To je kao da motociklist Rossi nema asfalt već makadam, kao da su ispred njega stalno rupe...
Drži se Ivo! V Sočiju bomo navijali zate!