Progovorio o tužnoj stvarnosti: Situacija je takva da je pitanje hoće li biti plaće

Ostaju li vaterpolisti Mladosti bez jednog od oslonaca momčadi, vratara i kapetana Ivana Marcelića? Na to smo pitanje potražili odgovor u razgovoru sa samim Marcelićem, nakon što je u subotu, u obiteljskoj vikendici pokraj Zaprešića, suigračima ponudio druženje uz roštilj.

Čini se da je i ta fešta bila znakovita pa pitamo Marcelića (26) hoće li ostati na Savi ili prihvatiti izdašnu ponudu francuskog kluba Noisy-le-Sec iz predgrađa Pariza.

U postocima, koliki su izgledi da ćete prihvatiti poziv Francuza?

– Pa, u ovom trenutku – 90 posto. Najradije bih ostao na Savi, ali situacija u Mladosti, nejasna i nesigurna, ne olakšava mi odluku u tom smjeru. Stalno se nešto čeka, sad sjednica Skupština Grada Zagreba, pa sjednica naše uprave... Tako da ću vjerojatno prihvatiti ponudu Francuza – kaže Marcelić.

Francuski klubovi jačaju

Je li Antonio Petković, koji je otprije u Noisy-le-Secu, bio čovjek za vezu?

– Da, on me prvi kontaktirao, a nakon toga javili su mi se predstavnici kluba. Bili su vrlo korektni i – konkretni. Zadovoljan sam uvjetima koje su mi ponudili.

Za isti je klub ovo ljeto potpisao i naš Ivan Krapić, ako odete i vi, Noisy će imati trojicu Hrvata u sastavu. A ipak, za trenera će angažirati Srbina Stefana Ćirića. Kako to?

– Ne znam, ali o Ćiriću imam jako dobro mišljenje, bio je trener Partizana i s njim sam se često susretao.

U klubu znaju da od djetinjstva bolujete od dijabetesa?

– Da, rekao sam im. Dobit ću zdravstveno osiguranje i svu brigu koju imam i u Zagrebu. Ja se bez problema nosim s tim pa zato i pozivam sve mlade s dijabetesom da se bez straha uključe u sport, dapače to je i poželjno, sport pomaže regulaciji šećera.

Kako objašnjavate činjenicu da francuski klubovi naglo jačaju?

– To je u svakom slučaju dobro za vaterpolo, ja se nadam da će se još neke zemlje podići, da će se konkurencija pojačati i da će natjecanja biti još zanimljivija. A što se Francuza tiče, oni očito žele jačanjem lige stvoriti i jaku reprezentaciju koja bi se potom u što boljem svjetlu predstavila na OIu Parizu 2024. godine.

Najradije bih ostao u Mladosti, ali...

Osim vas, iz Mladosti su već otišli ili bi mogli otići i Ćuk, Harkov, Vrlić, Bowen...

– Na žalost, mi u financijskom smislu ovisimo o Gradu, a Zagreb je, kao što se zna, uz epidemiju koronavirusa, pogodio i potres. Sve to izazvalo je rezanje troškova za sportske klubove, pa tako i za nas, tako da Mladost nikako da dođe na zelenu granu. Mislim da su vodeći ljudi kluba ostavljeni sami, da ih je premalo da bi klub funkcionirao na najvišoj razini.

A bili smo na korak od plasmana na Final Eight Lige prvaka. Klub bi morao imati jaču pozadinu, jaču logistiku, da mi igrači razmišljamo samo o vaterpolu, a ne o tome hoćemo li dobiti plaću ili ne.

Ipak, Mladost bi završnicu hrvatskog prvenstva koja počinje 24. lipnja trebala odigrati u kompletnom sastavu, s vama na vratima. Možete li pomrsiti račune Jugu?

– Mislim da možemo, zašto ne? Nama se vratio i Ćuk pa smo sad u najboljem sastavu i, bez obzira na sve probleme, spremni smo još jednom stisnuti zube i u doigravanju pružiti svoj maksimum.

Očekuje vas sadržajno ljeto, 10. lipnja okuplja se i reprezentacija?

– Tomu se posebno veselim. Nismo se već dugo vidjeli, a u reprezentaciji je uvijek dobra atmosfera, radi se, ali ima mjesta i zezanciji. A što se tiče sadržajnog ljeta, neka ga bude, dosta smo se odmarali.

Eto, u relativno kratkom vremenu s reprezentacijom ste osvojili čak osam medalja. Koja vam je najdraža, iako pretpostavljamo...

– Pa, svakako zlato sa SP-a 2017. u Budimpešti. Nakon OI to je najjače natjecanje, a i ja sam, posebno obranama protiv Talijana, dao svoj obol najsjajnijem odličju – zaključio je skromni Marcelić.

A možda bi ga, da nije tako miran i kulturan, više cijenili. Tko zna?